PRESUDA SUDA (treće vijeće)
23. siječnja 2019.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Direktiva 2011/83/EU – Ugovori na daljinu – Članak 6. stavak 1. točka (h) – Obveza informiranja o pravu odustajanja – Članak 8. stavak 4. – Ugovor sklopljen putem sredstva daljinske komunikacije koje za prikazivanje informacija omogućava ograničeni prostor ili vrijeme – Pojam ‚ograničeni prostor ili vrijeme za prikazivanje informacija’ – Prospekt iz časopisa – Narudžbenica s poveznicom koja upućuje na informacije o pravu odustajanja”
U predmetu C‑430/17,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka), odlukom od 14. lipnja 2017., koju je Sud zaprimio 17. srpnja 2017., u postupku
Walbusch Walter Busch GmbH & Co. KG
protiv
Zentrale zur Bekämpfung unlautern Wettbewerbs Frankfurt am Main eV,
SUD (treće vijeće),
u sastavu: M. Vilaras, predsjednik četvrtog vijeća, u svojstvu predsjednika trećeg vijeća, J. Malenovský, L. Bay Larsen, M. Safjan (izvjestitelj) i D. Šváby, suci,
nezavisni odvjetnik: E. Tanchev,
tajnik: R. Şereş, administratorica,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Walbusch Walter Busch GmbH & Co. KG, R. Becker, Rechtsanwalt,
– Zza Zentrale zur Bekämpfung unlauteren Wettbewerbs Frankfurt am Main eV, C. Rohnke, Rechtsanwalt,
– za njemačku vladu, T. Henze, M. Hellmann, E. Lankenau i J. Techert, u svojstvu agenata,
– za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,
– za finsku vladu, H. Leppo, u svojstvu agenta,
– za Europsku komisiju, M. Kellerbauer i N. Ruiz García, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 20. rujna 2018.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 1. točke (h) i članka 8. stavka 4. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2011., L 304, str. 64.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 260.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Walbusch Walter Busch GmbH & Co. KG, osnovanog u skladu s njemačkim pravom, i Zentrale zur Bekämpfung unlauteren Wettbewerbs Frankfurt am Main eV, udruženja za borbu protiv nepoštene poslovne prakse (u daljnjem tekstu: Zentrale), u vezi s informacijom o pravu odustajanja potrošača iz reklame tog društva u obliku reklamnog prospekta priloženog različitim novinama i časopisima.
Pravni okvir
Pravo Unije
Povelja
3 Članak 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), naslovljen „Sloboda izražavanja i informiranja”, u stavku 1. predviđa:
„Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo uključuje slobodu mišljenja te primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice.”
4 U skladu s člankom 16. Povelje, naslovljenim „Sloboda poduzetništva”:
„Sloboda poduzetništva priznaje se u skladu s pravom Unije te nacionalnim zakonodavstvima i praksom.”
5 Članak 38. Povelje naslovljen je „Zaštita potrošača” i glasi:
„Politike Unije osiguravaju visoku razinu zaštite potrošača.”
Direktiva 2011/83
6 Uvodne izjave 3. do 5., 7., 34., 36. i 44. Direktive 2011/83 glase:
„(3) Člankom 169. stavkom 1. i točkom (a) članka 169. stavka 2. [UFEU‑a] predviđa se da postizanju visoke razine zaštite potrošača Unija treba pridonositi primjenom mjera koje se donose na temelju njegovoga članka 114.
(4) […] Usklađivanje određenih aspekata potrošačkih ugovora sklopljenih na daljinu i izvan poslovnih prostorija nužno je za promicanje stvarnog potrošačkog unutarnjeg tržišta na kojem se postiže prava ravnoteža između visoke razine zaštite potrošača i konkurentnosti poduzeća, uz istodobno poštovanje načela supsidijarnosti.
(5) […] [P]otpuna usklađenost informacija za potrošače i pravo odustajanja kod ugovora na daljinu i ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija doprinijet [će] visokoj razini zaštite potrošača i boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta […]
[…]
(7) Potpuna usklađenost nekih ključnih regulatornih aspekata trebala bi znatno povećati pravnu sigurnost kako za potrošače tako i za trgovce. […] Nadalje, potrošači bi diljem Unije trebali uživati visoku zajedničku razinu zaštite.
[…]
(34) Trgovac bi trebao potrošaču pružiti jasnu i razumljivu informaciju prije nego što se kupac obveže ugovorom na daljinu ili ugovorom koji se sklapa izvan poslovnih prostorija, drugim ugovorom ili bilo kojom odgovarajućom ponudom. […]
[…]
(36) U slučaju ugovora na daljinu, zahtjevi u pogledu informiranja trebali bi biti prilagođeni, kako bi se u njima uzela u obzir tehnička ograničenja određenih nosača podataka, kao što su ograničeni broj znakova na zaslonima određenih mobilnih telefona ili vremenska ograničenja spotova za televizijsku prodaju. U takvim bi slučajevima trgovac trebao poštovati minimum zahtjeva u pogledu informiranja i uputiti potrošača na drugi izvor informacija, primjerice tako da osigura besplatni telefonski broj ili poveznicu na internetsku stranicu trgovca na kojoj je relevantna informacija izravno na raspolaganju i lako dostupna. […]
[…]
(44) Razlike u načinima na koje se u državama članicama ostvaruje pravo odustajanja uzrokovale su troškove za trgovce koji obavljaju prekograničnu prodaju. Uvođenje usklađenog uzorka obrasca za odustajanje koji potrošač može koristiti trebalo bi pojednostaviti postupak odustajanja i donijeti pravnu sigurnost. Iz tih bi se razloga države članice trebale suzdržati da u uzorak obrasca na razini Unije dodaju zahtjeve u pogledu načina predstavljanja, na primjer, zahtjeve s obzirom na veličinu fonta. Međutim, potrošaču bi trebalo ostaviti mogućnost da se o odstupanju izrazi proizvoljnim riječima, pod uvjetom da je izjava kojom navodi svoju odluku da odustane od ugovora prema trgovcu nedvosmislena. Ovaj zahtjev može se ispuniti pismom, telefonskim pozivom ili povratom robe uz jasnu izjavu, ali teret dokaza da je odustao prije isteka roka utvrđenog u Direktivi trebao bi biti na potrošaču. […]”
7 Članak 1. te direktive, naslovljen „Predmet”, određuje:
„Svrha ove Direktive je doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta usklađivanjem određenih aspekata zakona i drugih propisa u državama članicama o ugovorima koji se sklapaju između potrošača i trgovaca, postižući visoku razinu zaštite potrošača.”
8 Članak 2. navedene direktive, naslovljen „Definicije”, glasi:
„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
(7) ‚ugovor na daljinu’ znači ugovor sklopljen između trgovca i potrošača na temelju organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluga na daljinu bez istovremene fizičke prisutnosti trgovca i potrošača, isključivo uz korištenje jednog ili više sredstava daljinske komunikacije do, uključno, trenutka u kojem se sklapa ugovor;
[…]”
9 Članak 6. te direktive, naslovljen „Obveze informiranja kod ugovora na daljinu i ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija”, određuje:
„1. Prije nego što ugovor na daljinu ili ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili bilo koja odgovarajuća ponuda postanu obvezujući za potrošača, trgovac na jasan i razumljiv način pruža kupcu sljedeće informacije:
[…]
(h) kada postoji pravo odustajanja, uvjete, istek roka i postupke za ostvarivanje toga prava u skladu s člankom 11. stavkom 1. kao i uzorak obrasca za odustajanje određen u Prilogu I.(B);
[…]
4. Informacije iz toč[ke] (h) […] stavka 1. mogu se pružiti tako da se ispuni uzorak obrasca o odustajanju prema uputama iz Priloga I.(A). Smatra se da je trgovac ispunio obveze informiranja utvrđene u točk[i] (h) […] stavka 1. ako je obrazac točno popunio i dostavio potrošaču.
5. Informacije iz stavka 1. čine sastavni dio ugovora na daljinu ili ugovora sklopljenog izvan poslovnih prostorija i ne smiju se mijenjati osim ako ugovorne stranke izričito ne usuglase drukčije.
[…]”
10 Članak 8. Direktive 2011/83, naslovljen „Formalni zahtjevi za ugovore na daljinu”, glasi kako slijedi:
„1. Kod ugovora na daljinu, informacije predviđene u članku 6. stavku 1. trgovac jednostavnim i razumljivim riječima dostavlja ili stavlja na raspolaganje potrošaču na način koji je primjeren sredstvu daljinske komunikacije koje koristi. Ako se te informacije dostavljaju na drugom trajnom nosaču podataka, moraju biti čitljive.
[…]
4. Ako se ugovor sklapa putem sredstva daljinske komunikacije koje za prikazivanje informacija omogućava ograničeni prostor ili vrijeme, na tom sredstvu prije sklapanja takvog ugovora trgovac osigurava minimalno predugovorne informacije o glavnim karakteristikama robe ili usluga, identitetu trgovca, ukupnoj cijeni, pravu odustajanja, trajanju ugovora i, ako se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme, uvjet[ima] raskida ugovora iz točaka (a), (b), (e), (h) i (o) članka 6. stavka 1. Ostale informacije iz članka 6. stavka 1. trgovac pruža potrošaču na primjeren način u skladu sa stavkom 1. ovog članka.
[…]
7. Trgovac dostavlja potrošaču potvrdu sklopljenog ugovora na trajnom nosaču podataka u razumnom roku nakon sklapanja ugovora na daljinu, a najkasnije u trenutku isporuke robe ili prije nego što započne izvršavanje usluge. Ta potvrda uključuje:
(a) sve informacije iz članka 6. stavka 1. osim ako je te informacije trgovac potrošaču već dostavio na trajnom nosaču podataka prije sklapanja ugovora na daljinu; […]
[…]”
11 Članak 9. te direktive, naslovljen „Pravo odustajanja”, u stavcima 1. i 2. propisuje:
„1. Osim kad se primjenjuju izuzeci predviđeni u članku 16., potrošač ima rok od 14 dana da odustane od ugovora na daljinu ili ugovora sklopljenog izvan poslovnih prostorija, a da za to ne navede nikakav razlog i da ne snosi troškove osim troškova predviđenih u članku 13. stavku 2. i članku 14.
2. Ne dovodeći u pitanje članak 10., rok za odustajanje iz stavka 1. ovog članka istječe [nakon] 14 dana […]
[…]”
12 U skladu s člankom 11. te direktive, naslovljenim „Ostvarenje prava na odustajanje”:
„1. Prije isteka roka za odustajanje potrošač obavješćuje trgovca o svojoj odluci da odustane od ugovora. U tu svrhu, potrošač može:
(a) upotrijebiti uzorak obrasca za odustajanje kako je određen u Prilogu I.(B); ili
(b) svoju odluku da odustane od ugovora navesti bilo kojom drugom nedvosmislenom izjavom.
Države članice ne predviđaju nikakve formalne zahtjeve primjenjive na uzorak obrasca za odustajanje osim zahtjeva određenih u Prilogu I.(B).
[…]
3. Osim mogućnosti iz stavka 1. trgovac potrošaču može dati opciju da na internetskoj stranici trgovca elektronički ispuni i dostavi uzorak obrasca za odustajanje određen u Prilogu I.(B) ili neku drugu nedvosmislenu izjavu. U tim slučajevima trgovac potrošaču bez odlaganja dostavlja potvrdu primitka takvog odustajanja na trajnom nosaču podataka.
[…]”
13 Članak 12. te direktive, naslovljen „Učinci odustajanja”, propisuje:
„Ostvarenjem prava odustajanja prestaju obveze stranaka da:
(a) izvrše ugovor na daljinu ili ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija; ili
(b) u slučajevima kad je potrošač dao ponudu, da sklope ugovor na daljinu ili izvan poslovnih prostorija.”
14 U Prilogu I. Direktivi 2011/83, koji se odnosi na „Informacije o ostvarenju prava odustajanja”, nalaze se dio A, naslovljen „Uzorak uputa o odustajanju”, i dio B, naslovljen „Uzorak obrasca o odustajanju”.
Njemačko pravo
15 Članak 355. Bürgerliches Gesetzbucha (Građanski zakonik; u daljnjem tekstu: BGB), naslovljen „Pravo odustajanja u potrošačkim ugovorima”, u stavku 1. određuje:
„Ako se, u skladu s ovom odredbom, potrošaču zakonom dodijeli pravo odustajanja, potrošača i trgovca više ne obvezuju izjave o namjeri sklapanja ugovora ako potrošač od svoje izjave o namjeri odustane u predviđenom roku. Odustajanje se provodi davanjem izjave trgovcu. Ta izjava mora nedvosmisleno odražavati potrošačevu odluku da odustane od ugovora. Odustajanje ne mora biti potkrijepljeno nikakvim razlozima. Pravodobno slanje izjave o odustajanju dovoljno je da se rok ispoštuje.”
16 Članak 312.g BGB‑a, naslovljen „Pravo odustajanja”, u stavku 1. propisuje:
„Kod ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija i ugovora na daljinu potrošač ima pravo odustajanja u skladu s člankom 355. [BGB‑a].”
17 Članak 246.a Einführungsgesetz zum Bürgerlichen Gesetzbucha (Uvodni zakon Građanskog zakonika), naslovljen „Zahtjevi u pogledu informiranja u odnosu na ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija i ugovore na daljinu, osim ugovora o financijskim uslugama”, u stavku 1. određuje:
„[…]
(2) Ako potrošač ima pravo odustajanja u skladu s člankom 312.g stavkom 1. BGB‑a, trgovac je obvezan potrošača informirati:
1. o uvjetima, rokovima i postupku za ostvarenje prava odustajanja u skladu s člankom 355. stavkom 1. BGB‑a te mu mora pružiti uzorak obrasca za odustajanje sadržan u Prilogu 2.
[…]”
Glavni postupak i prethodna pitanja
18 Društvo Walbusch Walter Busch u 2014. distribuiralo je promidžbeni prospekt na šest stranica formata 19 x 23,7 cm, umetnut u različite novine i časopise. U tom je prospektu bila narudžbenica u obliku odvojive dopisnice. Pravo odustajanja bilo je navedeno na prednjoj strani kao i na poleđini te dopisnice, na kojoj su također bili navedeni broj telefona, broj telefaksa, adresa internetske stranice i poštanska adresa društva Walbusch Walter Busch. Na navedenoj internetskoj stranici, točnije www.klepper.net, pod pokratom „AGB” (Allgemeine Geschäftsbedingungen, Opći uvjeti poslovanja) nalazile su se upute o odustajanju i uzorku obrasca za odustajanje.
19 Zentrale je smatrao da je predmetni prospekt bio nepošten zato što se u njemu nisu nalazile odgovarajuće informacije o potrošačevu pravu odustajanja, pri čemu uzorak obrasca za odustajanje nije bio priložen tom prospektu.
20 Stoga je Zentrale Landgerichtu Wuppertal (Zemaljski sud u Wuppertalu, Njemačka) podnio zahtjev za zabranu distribuiranja tog prospekta kao i zahtjev za naknadu troškova koje je imao prije pokretanja sudskog postupka.
21 Landgericht Wuppertal (Zemaljski sud u Wuppertalu) prihvatio je taj zahtjev, ali je odluku koju je taj sud donio djelomično preinačio Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka).
22 Društvo Walbusch Walter Busch protiv presude Oberlandesgerichta Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) uložilo je reviziju Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka).
23 Sud koji je uputio zahtjev navodi da, iako se na prednjoj strani i na poleđini dopisnice koja je dio predmetnog prospekta navodi da postoji pravo odustajanja, na prospektu nema nikakve upute o uvjetima, roku i postupcima za ostvarivanje tog prava te na njemu nema uzorka obrasca za odustajanje.
24 S tim u vezi, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, u pogledu tumačenja članka 8. stavka 4. Direktive 2011/83 mogu se zauzeti dva različita pristupa kad je riječ o opsegu obveze informiranja potrošača u slučaju korištenja sredstvom daljinske komunikacije koje za prikazivanje informacija omogućava ograničen prostor ili vrijeme.
25 U skladu s prvim pristupom, ta se odredba primjenjuje ako, apstraktno gledano, sredstvo daljinske komunikacije po svojoj prirodi za prikazivanje informacija omogućava ograničen prostor ili vrijeme. Katalozi i brošure trebaju stoga uvijek sadržavati sve informacije o pravu odustajanja, dok za oglas u novinama ili letak u formatu poštanske razglednice s pomoću koje je moguće obaviti narudžbu može biti dovoljno samo upućivanje na postojanje prava odustajanja.
26 U skladu s drugim pristupom, odlučujuća je konkretna trgovčeva organizacija sredstva daljinske komunikacije, osobito njegova odluka u vezi s dizajnom, izgledom, grafikom ili veličinom medija za oglašavanje. Iznimka propisana člankom 8. stavkom 4. Direktive 2011/83 može se primijeniti ako bi prikaz iscrpnih informacija o pravu i uvjetima odustajanja zauzimao velik dio medija za oglašavanje, primjerice, više od 10 % njegove površine.
27 Nadalje, sud koji je uputio zahtjev ističe da prilikom tumačenja te odredbe Direktive 2011/83 treba uvažavati slobodu poduzetništva, priznatu člankom 16. Povelje. Konkretno, kao što to proizlazi iz presude Suda od 17. prosinca 2015., Neptune Distribution (C‑157/14, EU:C:2015:823, t. 67.), ta sloboda uključuje slobodu oglašavanja, pri čemu se trgovčev izbor sredstava kojima se u tu svrhu koristi, u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje, ne smije neproporcionalno ograničavati.
28 S jedne strane, obveza navođenja u reklami svih potrebnih informacija o pravu odustajanja mogla bi negativno utjecati na korisnost nekih vrsta reklamnih poruka za trgovca jer bi te informacije mogle dominirati tim porukama. S druge strane, u takvoj bi situaciji potrošač bio izložen velikom broju informacija s kojima se ne bi mogao na odgovarajući način upoznati.
29 U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Je li za primjenu članka 8. stavka 4. Direktive [2011/83], kako bi se dao odgovor na pitanje omogućava li sredstvo daljinske komunikacije (ovdje: promidžbeni prospekt s narudžbenicom u obliku dopisnice) ograničeni prostor ili vrijeme za prikazivanje informacija, od važnosti to da,
(a) sredstvo daljinske komunikacije (apstraktno) po svojoj prirodi omogućava samo ograničeni prostor ili vrijeme,
ili
(b) ono, u obliku koji je odabrao trgovac (u konkretnom slučaju), omogućava ograničeni prostor ili vrijeme?
2. Je li spojivo s člankom 8. stavkom 4. i člankom 6. stavkom 1. točkom (h) Direktive [2011/83] ograničiti informacije o pravu odustajanja u slučaju ograničene mogućnosti prikazivanja u smislu članka 8. stavka 4. Direktive samo na informaciju o postojanju prava odustajanja?
3. Je li prema članku 8. stavku 4. i članku 6. stavku 1. točki (h) Direktive [2011/83] prije sklapanja ugovora na daljinu, čak i u slučaju ograničene mogućnosti prikazivanja, uvijek nužno sredstvu daljinske komunikacije priložiti uzorak obrasca o odustajanju u skladu s Prilogom I. dijelom B Direktive [2011/83]?”
O prethodnim pitanjima
30 Svojim pitanjima, koja treba razmotriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti želi doznati koje kriterije treba ocijeniti ako se ugovor može smatrati sklopljenim sredstvom daljinske komunikacije koje za prikazivanje informacija omogućava ograničen prostor ili vrijeme u smislu članka 8. stavka 4. Direktive 2011/83 i, eventualno, koji je opseg obveze informiranja o pravu odustajanja, propisane člankom 6. stavkom 1. točkom (h) te direktive.
31 Uvodno valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2011/83, prije nego što ugovor na daljinu ili ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili bilo koja odgovarajuća ponuda postane obvezujuća za potrošača, trgovac na jasan i razumljiv način pruža kupcu određene informacije o tom ugovoru ili o toj ponudi. Osobito, ako postoji pravo odustajanja, članak 6. stavak 1. točka (h) te direktive obvezuje trgovca da upozna potrošača s uvjetima, istekom roka i postupcima za ostvarivanje tog prava u skladu s člankom 11. stavkom 1. navedene direktive te mu pruži uzorak obrasca za odustajanje određen u njezinu Prilogu I.(B).
32 Člankom 11. stavkom 1. Direktive 2011/83 propisano je da potrošač koji namjerava ostvarivati svoje pravo odustajanja mora obavijestiti trgovca upotrebom uzorka obrasca za odustajanje kako je određen u Prilogu I.(B) te direktive ili svoju odluku da odustane od ugovora navesti bilo kojom drugom nedvosmislenom izjavom. Osim toga, člankom 11. stavkom 3. navedene direktive određeno je da trgovac potrošaču, osim mogućnosti iz tog članka 11. stavka 1., može dati opciju da na internetskoj stranici trgovca elektronički ispuni i dostavi uzorak obrasca za odustajanje određen u Prilogu I.(B) te direktive ili neku drugu nedvosmislenu izjavu.
33 U slučaju da je ugovor sklopljen putem sredstva daljinske komunikacije koje za prikazivanje informacija omogućava ograničen prostor ili vrijeme, člankom 8. stavkom 4. Direktive 2011/83 trgovca se samo obvezuje da potrošaču na tom sredstvu prije sklapanja takvog ugovora osigura neke predugovorne informacije iz članka 6. stavka 1. te direktive, među kojima je ona o pravu odustajanja, kako je navedena u članku 6. stavku 1. točki (h) navedene direktive. U tom slučaju ostale predugovorne informacije potrošaču se moraju pružiti jednostavnim i razumljivim riječima na način koji je primjeren sredstvu daljinske komunikacije koje se koristi.
34 S tim u vezi, kao što to proizlazi iz članka 1. Direktive 2011/83, tumačenog u vezi s njezinim uvodnim izjavama 4., 5. i 7., njezina je svrha pridonositi postizanju visoke razine zaštite potrošača jamčenjem njihove obaviještenosti i sigurnosti u transakcijama s trgovcima. Osim toga, zaštita potrošača u politikama Unije sadržana je u članku 169. UFEU‑a i u članku 38. Povelje (vidjeti u tom smislu presudu od 2. ožujka 2017., Zentrale zur Bekämpfung unlauteren Wettbewerbs Frankfurt am Main, C‑568/15, EU:C:2017:154, t. 28.).
35 Direktiva 2011/83 ima za cilj pružiti potrošačima široku zaštitu dodjeljujući im određena prava, među ostalim, u pogledu sklapanja ugovora na daljinu. Cilj je zakonodavca Unije izbjeći da korištenje sredstvima daljinske komunikacije dovede do smanjenja informacija koje se pružaju potrošaču (vidjeti po analogiji presudu od 5. srpnja 2012., Content Services, C‑49/11, EU:C:2012:419, t. 36.).
36 Informacije koje se prije sklapanja ugovora pruže u pogledu ugovornih uvjeta i posljedica navedenog sklapanja od temeljne su važnosti za potrošača (presuda od 13. rujna 2018., Wind Tre i Vodafone Italia, C‑54/17 i C‑55/17, EU:C:2018:710, t. 46.). Naime, na temelju tih informacija potonji odlučuje želi li se ugovorno obvezati s trgovcem.
37 Međutim, kao što se to navodi u uvodnoj izjavi 36. Direktive 2011/83, u slučaju ugovora na daljinu, zahtjevi u pogledu informiranja trebali bi biti prilagođeni, kako bi se u njima uzela u obzir tehnička ograničenja određenih nosača podataka, kao što su ograničen broj znakova na zaslonima određenih mobilnih telefona ili vremenska ograničenja spotova za televizijsku prodaju. U takvim bi slučajevima trgovac trebao poštovati minimum zahtjeva u pogledu informiranja i uputiti potrošača na drugi izvor informacija, primjerice tako da osigura besplatan telefonski broj ili poveznicu na trgovčevu internetsku stranicu na kojoj je relevantna informacija izravno na raspolaganju i lako dostupna.
38 Stoga, kada se trgovac, kako bi sklopio ugovor s potrošačem, koristi nekim sredstvom daljinske komunikacije, može se naći u situaciji da prilikom takve komunikacije potrošaču ne može pružiti sve informacije iz članka 6. stavka 1. Direktive 2011/83. Do takve situacije dolazi u slučaju kada sredstvo koje je trgovac odabrao za prikazivanje informacija omogućava ograničen prostor ili vrijeme, bilo zbog značajki svojstvenih predmetnom sredstvu ili zbog ograničenja koja su posljedica trgovčeva ekonomskog izbora, među ostalim, u vezi s trajanjem i prostorom poslovne komunikacije.
39 Ocjenu pitanja omogućava li sredstvo komunikacije u konkretnom slučaju ograničen prostor ili vrijeme za prikazivanje informacija u smislu članka 8. stavka 4. Direktive 2011/83 treba provesti uzimajući u obzir sve tehničke značajke trgovčeve promidžbene poruke. S tim u vezi treba provjeriti jesu li se, s obzirom na prostor koji je poruka zauzimala i najmanju veličinu fonta koji je primjeren za prosječnog potrošača kojem je ta poruka upućena, sve informacije iz članka 6. stavka 1. te direktive objektivno mogle prikazati u okviru te poruke. S druge strane, odabiri predmetnog trgovca kad je riječ o uređenju i upotrebi prostora i vremena kojima raspolaže na temelju sredstva komunikacije kojim se odlučio koristiti nisu relevantni za tu ocjenu.
40 U slučaju da se utvrdi da sredstvo daljinske komunikacije za prikazivanje informacija omogućava ograničen prostor ili vrijeme, tada treba provjeriti je li trgovac, u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 4. Direktive 2011/83, potrošaču iz drugog izvora jednostavnim i razumljivim riječima pružio ostale informacije iz članka 6. stavka 1. te direktive.
41 S tim u vezi treba utvrditi da je svrha rješenja iz članka 8. stavaka 1. i 4. Direktive 2011/83, kako je opisano u točkama 37. do 40. ove presude, osigurati pravu ravnotežu između visoke razine zaštite potrošača i konkurentnosti poduzeća, kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 4. te direktive.
42 Naime, obveza informiranja propisana člankom 8. stavcima 1. i 4. Direktive 2011/83 omogućuje potrošaču da na primjeren način prije sklapanja ugovora na daljinu dobije potrebne informacije kako bi mogao odlučiti hoće li sklopiti ugovor, ispunjavajući na taj način legitiman cilj u općem interesu zaštite potrošača, u skladu s člankom 169. UFEU‑a, naveden u uvodnoj izjavi 3. te direktive, a da pritom na utječe na bitan sadržaj slobode izražavanja i informiranja kao i poduzetnikove slobode poduzetništva, kako su utvrđene u člancima 11. i 16. Povelje.
43 S tim u vezi, s jedne strane, daleko od toga da se njime zabranjuje upotreba određenih sredstava komunikacije, člankom 8. stavcima 1. i 4. Direktive 2011/83 samo se u vrlo ograničenom području regulira sadržaj promidžbene poruke namijenjene sklapanju ugovora na daljinu s potrošačem. S druge strane, obveza da se u svim okolnostima pruže informacije iz članka 8. stavka 4. prve rečenice te direktive odnosi se isključivo na neke od informacija koje se u skladu s člankom 6. stavkom 1. navedene direktive moraju priopćiti potrošaču prije sklapanja ugovora. Naime, kao što je to navedeno u točki 40. ove presude, u slučaju iz članka 8. stavka 4. te direktive iz drugog se izvora jednostavnim i razumljivim riječima moraju pružiti ostale informacije.
44 Među tim informacijama koje se potrošaču moraju pružiti u svim okolnostima je i ona koja se odnosi na pravo odustajanja, kako je navedeno u članku 6. stavku 1. točki (h) Direktive 2011/83.
45 Naime, pravo odustajanja ima za svrhu zaštititi potrošača u specifičnoj situaciji prodaje na daljinu, u kojoj on ne može konkretno vidjeti proizvod ili se upoznati sa značajkama usluge prije sklapanja ugovora. Stoga je cilj prava odustajanja nadomjestiti nepovoljniji položaj u kojem se potrošač nalazi prilikom sklapanja ugovora na daljinu tako što mu se daje primjeren rok za razmišljanje u kojem može pregledati i isprobati kupljenu robu (vidjeti po analogiji presudu od 3. rujna 2009., Messner, C‑489/07, EU:C:2009:502, t. 20.).
46 S obzirom na važnost prava odustajanja za zaštitu potrošača, predugovorna informacija o tom pravu za potrošača je od ključne važnosti te mu omogućuje da s punim poznavanjem činjenica donese odluku hoće li sklopiti ugovor s trgovcem. Kako bi mogao u potpunosti iskoristiti tu informaciju, potrošač prethodno mora poznavati uvjete, istek roka i postupke za ostvarivanje prava odustajanja. U slučaju da je ugovor sklopljen putem sredstva daljinske komunikacije koje za prikazivanje informacija omogućava ograničen prostor ili vrijeme, trgovac nije dužan u istom trenutku kada se koristi tim sredstvom potrošaču pružiti uzorak obrasca za odustajanje određen u Prilogu I.(B) te direktive. Naime, s jedne strane, raspolaganje takvim obrascem uz pomoć tog sredstva prije sklapanja ugovora nije okolnost koja može utjecati na potrošačevu odluku da sklopi ugovor na daljinu i, s druge strane, obveza da se potrošaču u svim okolnostima pruži taj obrazac mogla bi za trgovca biti nerazmjeran, čak u nekim slučajevima pretežak teret, kao što su to osobito ugovori sklopljeni telefonom. U tom pogledu dovoljno je da se obrazac sastavljen jednostavnim i razumljivim riječima dostavi putem drugog izvora.
47 S obzirom na sva prethodna razmatranja, na upućena pitanja valja odgovoriti tako da:
– ocjenu pitanja omogućava li sredstvo komunikacije u konkretnom slučaju ograničen prostor ili vrijeme za prikazivanje informacija u smislu članka 8. stavka 4. Direktive 2011/83 treba provesti uzimajući u obzir sve tehničke značajke trgovčeve promidžbene poruke. S tim u vezi na nacionalnom je sudu da provjeri jesu li se, s obzirom na prostor koji je poruka zauzimala i najmanju veličinu fonta koji je primjeren za prosječnog potrošača kojem je ta poruka upućena, sve informacije iz članka 6. stavka 1. te direktive objektivno mogle prikazati u okviru te poruke;
– članak 6. stavak 1. točku (h) i članak 8. stavak 4. Direktive 2011/83 treba tumačiti na način da, u slučaju da je ugovor sklopljen putem sredstva daljinske komunikacije koje za prikazivanje informacija omogućava ograničen prostor ili vrijeme i ako postoji pravo odustajanja, trgovac je potrošaču na predmetnom sredstvu i prije sklapanja ugovora dužan pružiti informacije o uvjetima, isteku roka i postupcima za ostvarivanje tog prava. U takvom slučaju trgovac je potrošaču dužan putem drugog izvora pružiti uzorak obrasca za odustajanje određen u Prilogu I.(B) toj direktivi, sastavljen jednostavnim i razumljivim riječima.
Troškovi
48 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:
Ocjenu pitanja omogućava li sredstvo komunikacije u konkretnom slučaju ograničen prostor ili vrijeme za prikazivanje informacija u skladu s člankom 8. stavkom 4. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća treba provesti uzimajući u obzir sve tehničke značajke trgovčeve promidžbene poruke. S tim u vezi na nacionalnom je sudu da provjeri jesu li se, s obzirom na prostor koji je poruka zauzimala i najmanju veličinu fonta koji je primjeren za prosječnog potrošača kojem je ta poruka upućena, sve informacije iz članka 6. stavka 1. te direktive objektivno mogle prikazati u okviru te poruke.
Članak 6. stavak 1. točku (h) i članak 8. stavak 4. Direktive 2011/83 treba tumačiti na način da, u slučaju da je ugovor sklopljen putem sredstva daljinske komunikacije koje za prikazivanje informacija omogućava ograničen prostor ili vrijeme i ako postoji pravo odustajanja, trgovac je potrošaču na predmetnom sredstvu i prije sklapanja ugovora dužan pružiti informacije o uvjetima, isteku roka i postupcima za ostvarivanje tog prava. U takvom slučaju trgovac je potrošaču dužan putem drugog izvora pružiti uzorak obrasca za odustajanje određen u Prilogu I.(B) toj direktivi, sastavljen jednostavnim i razumljivim riječima.
Potpisi