RJEŠENJE POTPREDSJEDNICE SUDA

6. listopada 2021.(*)

„Privremena pravna zaštita – Rješenje kojim se određuju privremene mjere – Članak 163. Poslovnika Suda – Promijenjene okolnosti – Nepostojanje – Nadležnost Izbe Dyscyplinarne (Disciplinsko vijeće) Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud, Poljska) – Sustav stegovnih mjera primjenjiv na suce Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud), redovnih sudova i upravnih sudova – Postupovna pravila za nadzor uvjeta neovisnosti tih sudaca – Suspenzija primjene nacionalnih odredbi”

U predmetu C‑204/21 R‑RAP,

povodom zahtjeva za ukidanje rješenja kojim se određuju privremene mjere, na temelju članka 163. Poslovnika Suda, podnesenog 16. kolovoza 2021.,

Republika Poljska, koju zastupa B. Majczyna, u svojstvu agenta,

tužitelj,

protiv

Europske komisije,

tuženika,

POTPREDSJEDNICA SUDA,

nakon što je saslušala nezavisnog odvjetnika G. Hogana,

donosi sljedeće

Rješenje

1        Svojim zahtjevom Republika Poljska zahtijeva od Suda da ukine rješenje potpredsjednice Suda od 14. srpnja 2021., Komisija/Poljska (C‑204/21 R, u daljnjem tekstu: rješenje od 14. srpnja 2021., EU:C:2021:593).

2        Tim je rješenjem potpredsjednica Suda Republici Poljskoj naložila da do donošenja presude kojom će se okončati postupak u predmetu C‑204/21:

(a)      obustavi, s jedne strane, primjenu odredbi članka 27. stavka 1. točke 1.a Ustawe o Sądzie Najwyższym (Zakon o Vrhovnom sudu) od 8. prosinca 2017., kako je izmijenjena Ustawom o zmianie ustawy – Prawo o ustroju sądów powszechnych, ustawy o Sądzie Najwyższym oraz niektórych innych ustaw (Zakon o izmjeni Zakona o ustroju redovnih sudova, Zakona o Vrhovnom sudu i određenih drugih zakona) od 20. prosinca 2019. i drugim, na temelju kojih je Izba Dyscyplinarna (Disciplinsko vijeće) Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud, Poljska) nadležna za odlučivanje, u prvom kao i u drugom stupnju, o zahtjevima za odobrenje pokretanja kaznenog postupka protiv sudaca ili pomoćnika sudaca, njihova zadržavanja u pritvoru, uhićenja ili izvođenja pred sud te, s druge strane, obustavi učinke odluka koje je Disciplinsko vijeće već donijelo na temelju tog članka, kojima se odobrava pokretanje kaznenog postupka protiv suca ili njegovo uhićenje, te da se suzdrži od upućivanja predmeta iz navedenog članka sudu koji ne ispunjava zahtjeve neovisnosti definirane, među ostalim, u presudi od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda) (C‑585/18, C‑624/18 i C‑625/18, EU:C:2019:982);

(b)      obustavi primjenu odredbi članka 27. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o Vrhovnom sudu, kako je izmijenjen, na temelju kojih je Izba Dyscyplinarna (Disciplinsko vijeće) Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud) nadležna za odlučivanje o predmetima koji se odnose na status i obavljanje dužnosti suca Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud), osobito predmetima u području radnog prava i socijalnog osiguranja te predmetima koji se odnose na umirovljenje tih sudaca, kao i da se suzdrži od upućivanja tih predmeta sudu koji ne ispunjava zahtjeve neovisnosti definirane, među ostalim, u presudi od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda) (C‑585/18, C‑624/18 i C‑625/18, EU:C:2019:982);

(c)      obustavi primjenu odredbi članka 107. stavka 1. točaka 2. i 3. Ustawe – Prawo o ustroju sądów powszechnych (Zakon o ustroju redovnih sudova) od 27. srpnja 2001., kako je izmijenjena Zakonom o izmjeni Zakona o ustroju redovnih sudova, Zakona o Vrhovnom sudu i određenih drugih zakona, te članka 72. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o Vrhovnom sudu, kako je izmijenjen, kojima se omogućuje utvrđivanje stegovne odgovornosti sudaca jer su ispitivali ispunjavanje zahtjeva neovisnosti i nepristranosti zakonom prethodno ustanovljenog suda u smislu odredbi članka 19. stavka 1. UEU‑a u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

(d)      obustavi primjenu odredbi članka 42.a stavaka 1. i 2. kao i članka 55. stavka 4. Zakona o redovnim sudovima, kako je izmijenjen, članka 26. stavka 3. te članka 29. stavaka 2. i 3. Zakona o Vrhovnom sudu, kako je izmijenjen, članka 5. stavaka 1.a i 1.b Ustawe – Prawo o ustroju sądów administracyjnych (Zakon o organizaciji upravnih sudova) od 25. srpnja 2002., kako je izmijenjena Zakonom o izmjeni Zakona o ustroju redovnih sudova, Zakona o Vrhovnom sudu i određenih drugih zakona, kao i članka 8. Zakona o izmjeni Zakona o ustroju redovnih sudova, Zakona o Vrhovnom sudu i određenih drugih zakona, s obzirom na to da se njima zabranjuje nacionalnim sudovima da provjeravaju ispunjavanje zahtjeva Europske unije koji se odnose na neovisan i nepristran zakonom prethodno ustanovljeni sud u smislu odredbi članka 19. stavka 1. UEU‑a u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

(e)      obustavi primjenu odredbi članka 26. stavaka 2. i 4. do 6. te članka 82. stavaka 2. do 5. Zakona o Vrhovnom sudu, kako je izmijenjen, kao i članka 10. Zakona o izmjeni Zakona o ustroju redovnih sudova, Zakona o Vrhovnom sudu i određenih drugih zakona, kojima se uspostavlja isključiva nadležnost Izbe Kontroli Nadzwyczajnej i Spraw Publicznych (Vijeće za izvanredni nadzor i javne poslove) Sąda Nawyższeg (Vrhovni sud) za ispitivanje prigovora o nepostojanju neovisnosti suca ili suda, i

(f)      obavijesti Europsku komisiju, najkasnije mjesec dana od dostave rješenja od 14. srpnja 2021., o svim mjerama koje je donijela kako bi u potpunosti postupila u skladu s tim rješenjem.

3        Republika Poljska smatrala je da su se nakon objave rješenja od 14. srpnja 2021. promijenile okolnosti te je stoga na temelju članka 163. Poslovnika Suda uputila ovaj zahtjev. Osim toga, ta je država članica zatražila da taj zahtjev ispita veliko vijeće Suda.

 Zahtjev Republike Poljske za upućivanje predmeta velikom vijeću Suda

4        Republika Poljska smatra da, s obzirom na važnost ovog predmeta i na činjenicu da predstavlja presedan, veliko vijeće Suda treba ispitati zahtjev za ukidanje rješenja od 14. srpnja 2021.

5        U tom pogledu valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 161. stavkom 1. Poslovnika, u vezi s člankom 1. Odluke Suda 2012/671/EU od 23. listopada 2012. o sudačkim dužnostima potpredsjednika Suda (SL 2012., L 300, str. 47.), potpredsjednik Suda sam odlučuje o zahtjevima za suspenziju primjene ili određivanje privremenih mjera ili bez odlaganja prepušta odluku o tim zahtjevima Sudu.

6        Stoga je, na temelju tih odredbi, potpredsjednik Suda stvarno nadležan za odlučivanje o svim zahtjevima za privremenu pravnu zaštitu ili odluku o takvom zahtjevu može prepustiti Sudu ako smatra da je, s obzirom na posebne okolnosti, za takav zahtjev potrebno upućivanje sudskom vijeću (rješenje potpredsjednice Suda od 20. rujna 2021., Češka Republika/Poljska, C‑121/21 R, EU:C:2021:752, t. 10.).

7        Iz toga slijedi da je samo potpredsjednik Suda nadležan za ocjenu, od slučaja do slučaja, o tome je li u odnosu na zahtjeve za privremenu pravnu zaštitu koji su mu podneseni potrebno upućivanje Sudu radi dodjeljivanja predmeta sudskom vijeću (rješenje potpredsjednice Suda od 20. rujna 2021., Češka Republika/Poljska, C‑121/21 R, EU:C:2021:752, t. 11.).

8        Budući da u ovom slučaju u zahtjevu Republike Poljske za ukidanje rješenja od 14. srpnja 2021. nije utvrđen nijedan element zbog kojeg bi ga bilo potrebno uputiti sudskom vijeću, odluku o njemu ne treba prepustiti Sudu.

 Meritum

 Argumentacija

9        U prilog svojem zahtjevu Republika Poljska navodi da je došlo do promijenjenih okolnosti koje proizlaze iz presude Trybunała Konstytucyjnog (Ustavni sud, Poljska) od 14. srpnja 2021., donesene u predmetu P 7/20 (u daljnjem tekstu: presuda Trybunała Konstytucyjnog (Ustavni sud)).

10      U toj je presudi Trybunał Konstytucyjny (Ustavni sud) presudio, među ostalim, da članak 4. stavak 3. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 279. UFEU‑a, nije u skladu s člancima 2. i 7., člankom 8. stavkom 1. kao ni s člankom 90. stavkom 1. poljskog Ustava, u vezi s njegovim člankom 4. stavkom 1., uz obrazloženje da je Sud prekoračio svoje ovlasti, odnosno odlučio ultra vires, time što je Republici Poljskoj kao državi članici Unije propisao privremene mjere koje se odnose na organizaciju i nadležnost poljskih sudova, kao i postupak koji valja slijediti pred tim sudovima, tako da se načela nadređenosti i izravne primjene prava Unije, navedena u članku 91. stavcima 1. do 3. navedenog Ustava, ne primjenjuju na te mjere.

11      Prema mišljenju Republike Poljske, s obzirom na presudu Trybunała Konstytucyjnog (Ustavni sud), rješenje od 14. srpnja 2021. protivno je poljskom ustavnom poretku.

12      U tom pogledu, Republika Poljska podsjeća na to da je Trybunał Konstytucyjny (Ustavni sud) presudio da je dužan zaštititi poljski Ustav, koji, u skladu sa svojim člankom 8., predstavlja vrhovno pravo u toj državi članici, te da ga stoga u predmetima koji su u načelu obuhvaćeni ustavnim poretkom valja smatrati „sudom koji odlučuje u posljednjem stupnju”.

13      Republika Poljska tvrdi da su ustavni sudovi mnogih država članica prihvatili tumačenje prema kojem su ustavni sudovi država članica nadležni za nadzor akata Unije ultra vires, uključujući presude Suda. Ti su sudovi jednoglasno smatrali da njihovi pravni poredci imaju ustavni identitet koji definiraju na temelju svojih ustavnih odredbi, a da je Unija dužna poštovati taj identitet.

14      Prilikom usmenog iznošenja obrazloženja presude Trybunała Konstytucyjnog (Ustavni sud) sudac izvjestitelj naveo je da sudačka djelatnost koju su države članice povjerile Sudu završava kada tumačenje Ugovora postane nerazumljivo i objektivno proizvoljno. Prema mišljenju tog suda, upravo je takav bio slučaj u rješenju od 8. travnja 2020., Komisija/Poljska (C‑791/19 R, EU:C:2020:277). U tom pogledu, sudac izvjestitelj pojasnio je da je Trybunał Konstytucyjny (Ustavni sud) utvrdio da je Sud prekoračio granice svoje nadležnosti jer se ni Ugovorom o Europskoj uniji ni Ugovorom o funkcioniranju Europske unije Uniji ne dodjeljuje nadležnost u organizaciji, utvrđivanju i funkcioniranju sudbene vlasti države članice, nego države članice u tom području i dalje imaju suverenu isključivu nadležnost.

15      Prema mišljenju Republike Poljske, rješenje od 14. srpnja 2021. doneseno je protivno načelu dodjeljivanja, propisanom člankom 5. UEU‑a, tako da se presuda Trybunała Konstytucyjnog (Ustavni sud) primjenjuje i u pogledu tog rješenja.

 Ocjena

16      U skladu s člankom 163. Poslovnika, na zahtjev jedne od stranaka, rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti u svakom je trenutku moguće izmijeniti ili ukinuti zbog promijenjenih okolnosti. Pojam „promijenjene okolnosti” osobito se odnosi na pojavu svakog činjeničnog ili pravnog elementa koji može dovesti u pitanje ocjene suca privremene pravne zaštite u pogledu uvjetâ odobravanja suspenzije ili privremene mjere (rješenje potpredsjednice Suda od 20. rujna 2021., Češka Republika/Poljska, C‑121/21 R, EU:C:2021:752, t. 22.).

17      Stoga valja ispitati predstavlja li presuda Trybunała Konstytucyjnog (Ustavni sud) „promijenjene okolnosti” u smislu tog članka.

18      U tom pogledu, važno je podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, načelo nadređenosti prava Unije utvrđuje prvenstvo prava Unije nad pravom država članica. Stoga to načelo zahtijeva da sva tijela država članica osiguraju puni učinak različitih odredbi Unije, pri čemu pravo država članica ne može utjecati na učinak koji se tim različitim odredbama priznaje na području navedenih država (presuda od 18. svibnja 2021., Asociaţia „Forumul Judecătorilor Din România” i dr., C‑83/19, C‑127/19, C‑195/19, C‑291/19, C‑355/19 i C‑397/19, EU:C:2021:393, t. 244. i navedena sudska praksa).

19      Međutim, kao što je to Sud u više navrata istaknuo, na temelju članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, svaka država članica mora osigurati da tijela koja su, u svojstvu „suda” u smislu prava Unije, dio njezina sustava pravnih lijekova u područjima obuhvaćenima pravom Unije te koja stoga kao takva mogu odlučivati o primjeni ili tumačenju prava Unije udovoljavaju zahtjevima djelotvorne sudske zaštite (presuda od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca Vrhovnog suda – Pravno sredstvo), C‑824/18, EU:C:2021:153, t. 112. i navedena sudska praksa).

20      Ta odredba državama članicama nalaže bezuvjetnu obvezu jasnog i preciznog rezultata u pogledu neovisnosti sudova od kojih se traži tumačenje i primjena prava Unije (presuda od 18. svibnja 2021., Asociaţia „Forumul Judecătorilor Din România” i dr., C‑83/19, C‑127/19, C‑195/19, C‑291/19, C‑355/19 i C‑397/19, EU:C:2021:393, t. 250. i navedena sudska praksa).

21      Stoga, iako je ustrojstvo pravosuđa u državama članicama u njihovoj nadležnosti, one su ipak prilikom izvršavanja te nadležnosti obvezne poštovati obveze koje za njih proizlaze iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a (presuda od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C‑558/18 i C‑563/18, EU:C:2020:234, t. 36. i navedena sudska praksa).

22      Iz toga proizlazi da nacionalne odredbe o ustrojstvu pravosuđa u državama članicama mogu biti predmet nadzora s obzirom na članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u kontekstu tužbe zbog povrede obveze, a samim time i privremenih mjera kojima je cilj, među ostalim, obustava primjene navedenih odredbi koje je naložio Sud na temelju članka 279. UFEU‑a u istom kontekstu (rješenje potpredsjednice Suda od 14. srpnja 2021., Komisija/Poljska, C‑204/21 R, EU:C:2021:593, t. 54.).

23      Činjenica da je nacionalni ustavni sud proglasio da se takve privremene mjere protive ustavnom poretku dotične države članice ni na koji način ne mijenja ocjenu navedenu u prethodnoj točki.

24      Naime, dovoljno je podsjetiti na to da, na temelju načela nadređenosti prava Unije, činjenica da se država članica poziva na odredbe nacionalnog prava, makar i ustavne prirode, ne može ugroziti jedinstvo i učinkovitost prava Unije (presuda od 18. svibnja 2021., Asociaţia „Forumul Judecătorilor Din România” i dr., C‑83/19, C‑127/19, C‑195/19, C‑291/19, C‑355/19 i C‑397/19, EU:C:2021:393, t. 245. i navedena sudska praksa).

25      Iz prethodno navedenog proizlazi da presuda Trybunała Konstytucyjnog (Ustavni sud) ne predstavlja „promijenjene okolnosti” u smislu članka 163. Poslovnika koje mogu dovesti u pitanje ocjene iz rješenja od 14. srpnja 2021.

26      Stoga valja odbiti zahtjev Republike Poljske kojim se traži ukidanje rješenja od 14. srpnja 2021.

Slijedom navedenog, potpredsjednica Suda rješava:

1.      Odbija se zahtjev kojim se traži ukidanje rješenja potpredsjednice Suda od 14. srpnja 2021., Komisija/Poljska (C204/21 R, EU:C:2021:593).

2.      O troškovima će se odlučiti naknadno.

Potpisi


*      Jezik postupka: poljski