Tužba podnesena 3. listopada 2018. – Republika Poljska protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije

(predmet C-626/18)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna)

Tuženici: Europski parlament i Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od suda zahtijeva da:

poništi članak 1. točku 2. podtočku (a), članak 1. točku 2. podtočku (b) i članak 3. stavak 2. Direktive (EU) 2018/957 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. lipnja 2018. o izmjeni Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga1 ;

naloži Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije snošenje troškova postupka.

Podredno, u slučaju da Sud smatra kako se pobijane odredbe Direktive (EU) 2018/957 ne mogu odvojiti od ostatka te direktive, a da se ne promijeni njezina bit, Republika Poljska zahtijeva poništenje Direktive (EU) 2018/957 u cijelosti.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Republika Poljska ističe sljedeće tužbene razloge protiv pobijanih odredbi Direktive 2018/957:

1. tužbeni razlog koji se temelji na ograničenjima slobode pružanja usluga unutar Unije, zabranjenih na temelju članka 56 UFEU-a, u odnosu na državljane država članica koji imaju svoje poduzeće u državi članici koja nije država primatelja usluga, zbog:

(a) obvezivanja država članica da upućenim radnicima jamče plaću, uvećanu za prekovremeni rad, utvrđenu u skladu sa zakonodavstvom ili praksom države iz koje se upućuje (članak 1. točka 2. podtočka (a)),

(b) obvezivanja država članica da upućenim radnicima jamče u pravilu sve primjenjive uvjete zaposlenja, određene u skladu sa zakonodavstvom ili praksom države iz koje se upućuje, u slučaju kada stvarno razdoblje upućivanja jednog radnika ili ukupno trajanje upućivanja radnikâ koji se međusobno zamjenjuju za obavljanje istog posla premašuje 12 mjeseci, a u slučaju obrazložene obavijesti pružatelja usluga 18 mjeseci (članak 1. točka 2. podtočka (b)),

2. tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 53. stavka 1. i članka 62. UFEU-a, zbog donošenja mjera na temelju tih odredbi, kojima nije cilj olakšati obavljanje djelatnosti za vlastiti račun (olakšati pružanje prekograničnih usluga), nego su u suprotnosti s tim ciljem,

3. tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 53. stavka 1. i članka 62. UFEU-a, u vezi s člankom 58. stavkom 1. UFEU-a, zbog primjene pobijane direktive na sektor cestovnog prometa (članak 3. stavak 3.).

Republika Poljska tvrdi posebice da je glavni cilj pobijanih odredbi, koje se odnose na plaće upućenih radnika, ograničenje slobode pružanja usluga povećanjem opterećenja pružatelja usluga kako bi se otklonila njihova konkurentska prednost koja proizlazi iz nižih stopa plaća koje se primjenjuju u državi poslovnog nastana. Uvedene izmjene dovode do diskriminacije pružatelja prekograničnih usluga. Te izmjene nisu opravdane važnim razlozima u općem interesu, posebice razlozima socijalne zaštite radnika i poštenog tržišnog natjecanja. Njima se, osim toga, krši zahtjev proporcionalnosti.

____________

1 SL 2018., L 173, str. 16.