PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

12. veljače 2014.

Predmet F‑83/12

Jean‑Pierre Bodson i dr.

protiv

Europske investicijske banke (EIB)

„Javna služba – Osoblje EIB‑a – Ugovorna narav radnog odnosa – Reforma EIB‑ova sustava premija“ 

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom tužitelji zahtijevaju, s jedne strane, poništenje odluke u njihovim obračunskim ispravama za isplatu plaće za travanj 2012. u vezi s nagradama u kojima je primijenjena odluka od 14. prosinca 2010. Upravnog vijeća Europske investicijske banke (EIB ili u daljnjem tekstu: Banka) i odluka od 9. studenoga 2010. i 16. studenoga 2011. njegova Upravljačkog odbora o reformi sustava premija i, s druge strane, zahtijevaju da se EIB‑u naloži plaćanje razlike između iznosa dugovanih na temelju gore navedenih odluka i prijašnjeg sustava, kao i plaćanje naknade štete.

Odluka:      Tužba se odbija. J. P. Bodson i sedam ostalih tužitelja snose vlastite troškove te im se nalaže snošenje troškova Europske investicijske banke.

                        Sažetak

1.      Sudski postupak – Mjere upravljanja postupkom – Zahtjev za povlačenje dokumenata, koje je sastavio odvjetnik stranke, iz spisa – Dokumenti koji su sastavljeni u okviru kolektivnog pregovaranja s tuženom institucijom – Nepostojanje povjerljivosti – Odbijanje

2.      Dužnosnici – Osoblje Europske investicijske banke – Pravno sredstvo – Rokovi – Zahtjev razumnog roka – Primjena članka 91. stavka 3. Pravilnika o osoblju po analogiji  – Nedopuštenost – Ocjena s obzirom na okolnosti slučaja

(članak 270. UFEU‑a; čl. 91. st. 3. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

3.      Tužbe dužnosnikâ – Osoblje Europske investicijske banke – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Godišnja premija dodijeljena na temelju diskrecijske ocjene s obzirom na uspješan rad korisnika – Uključenost

(čl. 91. st. 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike; Prilog II. Pravilniku o osoblju Europske investicijske banke)

4.      Tužbe dužnosnikâ – Osoblje Europske investicijske banke – Pravni interes – Tužba podnesena protiv prve obračunske isprave za isplatu plaće nakon reforme sustava primitaka od rada – Dopuštenost

(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike; čl. 20. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke)

5.      Dužnosnici – Osoblje Europske investicijske banke – Regulatorna narav radnog odnosa – Organizacija službi i određivanje primitaka od rada osoblja – Diskrecijska ovlast uprave

(čl. 21. Protokola o povlasticama i imunitetima Europske Unije; čl. 13. i 20. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke; čl. 31. Unutarnjeg pravilnika Europske investicijske banke)

6.      Dužnosnici – Osoblje Europske investicijske banke – Primici od rada – Reforma sustava premija – Diskrecijska ovlast uprave – Opseg – Obveza zadržavanja prijašnjeg, povoljnijeg sustava – Nepostojanje

7.      Dužnosnici – Osoblje Europske investicijske banke – Organizacija službi – Diskrecijska ovlast uprave – Sudski nadzor – Granice

1.      Korespondencija između stranke i odvjetnika, koji sa strankom nije povezan radnim odnosom, je tajna ako se radi o korespondenciji koja se razmjenjuje u okviru i s ciljem prava na obranu stranke.

Pravno savjetovanje pruženo u okviru kolektivnog pregovaranja između predstavnika osoblja i uprave institucije, bez represivnog ili sudskog cilja, ne može predstavljati korespondenciju koja se razmjenjuje u okviru i s ciljem prava na obranu stranke.

(t. 46. i 47.)

Izvori:

Sud: 18. svibnja 1982., AM & S/Komisija, 155/79, t. 21.; 14. rujna 2010., Akzo Nobel Chemicals i Akcros Chemicals/Komisija, C‑550/07 P, t. 41.

Prvostupanjski sud: 4. travnja 1990., Hilti/Komisija, T‑30/89, t. 13.

2.      Što se tiče roka u kojem treba podnijeti tužbu, ako takav rok nije propisan ni u jednoj odredbi prava Unije, dotični članovi osoblja imaju pravo očekivati da se na njih ne primijeni unaprijed određen prekluzivan rok već da se primjeni razuman rok koji treba ocijeniti s obzirom na sve okolnosti pojedinačnog slučaja, osobito s obzirom na interese stranaka u sporu, složenost predmeta i ponašanja stranaka u pitanju. Slijedi općenito da se pojam razumnog roka ne može smatrati specifičnim prekluzivnim rokom i da rok od tri mjeseca iz članka 91. stavka 3. Pravilnika o osoblju ne može analogijom biti primijenjen kao prekluzivni rok za članove osoblja Europske investicijske banke kada podnose tužbu za poništenje protiv njezina akta kojim im je nanesena šteta

Što se tiče tužbi za poništenje odluka u obračunskim ispravama za isplatu plaće članova osoblja Banke, s obzirom da rok za podnošenje tužbe protiv odluke u vezi s novčanim primicima članova osoblja započinje teći od trenutka uručivanja obračunske isprave za isplatu plaće koja razotkriva tu odluku i uzimajući u obzir posljedičnu nesigurnost u pogledu uzimanja u obzir drugih oblika prethodnih obavijesti i činjenice da odluke u kojima je određen iznos naknade za uspješan rad članova osoblja Banke predstavljaju prve mjere primjene novog sustava premija utvrđenog na kraju dugotrajnih rasprava s predstavnicima osoblja, rok od 4 mjeseca i 10 dana ne može se smatrati nerazumnim.

(t. 64. do 66.)

Izvori:

Sud: 28. veljače 2013., Arango Jaramillo i dr./EIB, C‑334/12 RX‑II, t. 28. do 44.

Opći sud Europske unije: 9. srpnja 2013., Arango Jaramillo i dr./EIB, T‑234/11 P‑RENV‑RX, t. 31.

3.      Što se tiče tužbe za poništenje odluke sadržane u obračunskoj ispravi za isplatu plaće u vezi s naknadom za uspješan rad ne može se prihvatiti argument da je sustav naknade za uspješan rad diskriminatoran i aleatoran sustav prema kojem članovi osoblja nemaju nikakvih stečenih prava, s obzirom da diskreciona narav ovlasti ni u kojem slučaju ne može dužnosnike i članove osoblja lišiti takvog temeljnog jamstva kao što je pravo na učinkovitu pravnu zaštitu, ali može samo ograničiti intenzitet sudskog nadzora koji svojom odlukom ne može nadomjestiti odluku uprave.

(t. 71. i 72.)

4.      Što se tiče pravnog interesa dužnosnika ili člana osoblja, obračunska isprava za isplatu plaće – u kojoj su prvi put primijenjeni novi akti općeg značaja o određivanju novčanih prava dužnosnika ili člana osoblja – je za adresata odraz donošenja individualne upravne odluke s obveznim pravnim učincima koja neposredno i istovremeno utječe na njegove interese.

(t. 77. do 79.)

Izvori:

Službenički sud: 30. rujna 2010., Lebedef i Jones/Komisija, F‑29/09, t. 34. do 36., i navedena sudska praksa

5.      Kad se ugovori o radu sklapaju s tijelom Unije koje je zaduženo za izvršavanje dužnosti u općem interesu i ovlašteno da pravilnikom uredi odredbe koje se primjenjuju na njezino osoblje, volja stranaka za takvim ugovorom ograničena je obvezama svake naravi koje proizlaze iz te posebne dužnosti i koje se nameću kako upravljačkim tijelima tog tijela tako i članovima njegova osoblja. Europska investicijska banka je u skladu s člankom 31. svojeg Unutarnjeg pravilnika ovlaštena pravilnikom urediti odredbe koje se primjenjuju na njezino osoblje. Zbog te su činjenice odnosi Banke i njezina ugovornog osoblja prije svega regulatorne naravi.

U tom smislu, Banka raspolaže, kako bi izvršila dužnost u općem interesu, diskrecijskom ovlašću radi organiziranja svojih službi i jednostranog određivanja primitaka od rada svojeg osoblja, i to ugovornim pravnim aktima na kojima se temelje navedeni radni odnosi.

(t. 104., 105. i 107.)

Izvori:

Sud: 14. listopada 2004., Pflugradt/ESB, C‑409/02 P, t. 34. do 36.

6.      Što se tiče reforme sustava premija Europske investicijske banke, činjenica da je prijašnji sustav premija bio osnovan kao diskrecijski i varijabilan sustav, no praksa koja je uslijedila pružila mu je, de facto, značajnu stabilnost, ne znači da su time dotične osobe stekle pravo koje bi bilo u suprotnosti s reformom.

Naime, činjenica da je tijelo Unije, tijekom dužeg razdoblja, slijedilo određenu politiku ne stvara pravo dotičnih osoba na zadržavanje koristi koje im je takva politika pribavila. Posljedično, ovlašteno tijelo u svakom trenutku može donijeti izmjene za buduće razdoblje u sustavu rada osoblja koje smatra u interesu službe, iako su one nepovoljne za članove osoblja. To a fortiori vrijedi za praksu.

Pored toga, valja podsjetiti da su proračunske odgovornosti jedan od čimbenika koji uprava u svojoj kadrovskoj politici uzima u obzir. Cilj uštede na trošak osoblja nije sam po sebi nezakonit razlog niti predstavlja povredu dužnosti brižnog postupanja. Štoviše, izmjena sustava rada osoblja podređena je uvjetu da se provodi u interesu službe.

Nadalje, pod pretpostavkom da se članovi osoblja mogu pozivati na legitimna očekivanja da prijašnji sustav premija bude zadržan i ostane stabilan, reforma tog sustava provedena je u prijelaznom razdoblju od pet godina koje je očito bilo dovoljno.

(t. 118. do 120., 134. i 139.)

Izvori:

Sud: 17. prosinca 1981., Bellardi‑Ricci i dr.Komisija, 178/80, t. 19.; 17. prosinca 1981., Ludwigshafener Walzmühle Erling i dr./Vijeće i Komisija, 197/80 do 200/80, 243/80, 245/80 i 247/80, t. 40.; 11. ožujka 1982., Grogan/Komisija, 127/80, t. 34.

Prvostupanjski sud: 29. studenoga 2006., Campoli/Komisija, T‑135/05, t.10., 86. i 87.

Službenički sud: 9. listopada 2007., Bellantone/Revizorski sud, F‑85/06, t. 64.; 25. studenoga 2008., Bosman/Vijeće, F‑145/07, t. 41.

7.      Europska investicijska banka raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću pri utvrđivanju svoje politike upravljanja osobljem i određivanju modaliteta te politike. Pored toga, odgovor na proračunske poteškoće zahtijeva uzimanje u obzir gospodarskog razvoja i financijskih varijabli pri kojem Banka također raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću. Posljedično, sudski nadzor koji sud Unije provodi na tom području može samo biti ograničen. Mora se ograničiti na ispitivanje jesu li ocjene Banke očito pogrešne ili je li ona očito prekoračila svoje ovlasti.

(t. 161. i 162.)

Izvori:

Sud: 9. lipnja 2005., HLH Warenvertrieb i Orthica, C‑318/03, t. 75.

Službenički sud: 29. rujna 2011., AJ/Komisija, F‑80/10, t. 35.

Opći sud Europske unije: 16. svibnja 2013., Canga Fano/Vijeće, T‑281/11 P, t. 127.