PRESUDA OPĆEG SUDA (treće vijeće)

4. svibnja 2022.(*)

„Državne potpore – Potpore koje je dodijelila Grčka – Odluka kojom se potpore proglašavaju nespojivima s unutarnjim tržištem – Pojam državne potpore – Prednost – Načelo privatnog gospodarskog subjekta – Jamstvena premija – Poduzetnik u teškoćama – Svjesnost grčkih tijela – Obavijest Komisije o državnim potporama u obliku jamstava – Očita pogreška u ocjeni”

U predmetu T‑423/14 RENV,

Larko Geniki Metalleftiki kai Metallourgiki AE, sa sjedištem u Ateni (Grčka), koji zastupaju I. Drillerakis, E. Rantos i N. Korogiannakis, odvjetnici,

tužitelj,

protiv

Europske komisije, koju zastupa A. Bouchagiar, u svojstvu agenta,

tuženika,

povodom zahtjeva na temelju članka 263. UFEU‑a za djelomično poništenje Odluke Komisije 2014/539/EU od 27. ožujka 2014. o državnoj potpori SA.34572 (13/C) (bivši 13/NN) koju je pružila Grčka društvu Larco General Mining & Metallurgical Company S. A. (SL 2014., L 254, str. 24.),

OPĆI SUD (treće vijeće),

u sastavu: G. De Baere, predsjednik, V. Kreuschitz (izvjestitelj) i K. Kecsmár, suci,

tajnik: E. Coulon,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Društvo Larko Geniki Metalleftiki kai Metallourgiki AE (u daljnjem tekstu: tužitelj ili društvo Larko) poduzeće je specijalizirano za vađenje i obradu lateritne rude, vađenje lignita te proizvodnju feronikla i nusproizvoda.

2        Osnovano je 1989. kao novo poduzeće, nakon likvidacije društva Hellenic Mining and Metallurgical SA. U vrijeme nastanka činjenica imalo je tri dioničara: 55,2 % dionica bilo je u vlasništvu grčke države preko Hellenic Republic Asset Development Funda, privatne financijske ustanove, 33,4 % u vlasništvu National Bank of Greece S. A. (u daljnjem tekstu: ETE) i 11,4 % u vlasništvu Public Power Corporation (glavni proizvođač električne energije u Grčkoj, koji je u većinskom vlasništvu države).

3        Hellenic Republic Asset Development Fund je u ožujku 2012. izvijestio Europsku komisiju o predloženoj privatizaciji društva Larko.

4        Komisija je u travnju 2012. pokrenula po službenoj dužnosti prethodno ispitivanje navedene privatizacije, u skladu s pravilima u području državnih potpora.

5        Predmet ispitivanja bilo je šest sljedećih mjera:

–        prva se odnosila, s jedne strane, na sporazum o namirenju duga iz 1998. između društva Larko i njegovih glavnih vjerovnika, na temelju kojeg su se dugovi tog društva prema vjerovnicima trebali podmirivati s kamatnom stopom od 6 % godišnje, a s druge strane na nenaplatu tih dugova od strane grčke države (u daljnjem tekstu: mjera br. 1);

–        druga se odnosila na jamstvo koje je grčka država 2008. dodijelila za zajam od 30 milijuna eura koji je ATE Bank odobrio društvu Larko (u daljnjem tekstu: mjera br. 2 ili jamstvo iz 2008.); to je jamstvo pokrivalo 100 % zajma do najviše tri godine uz jamstvenu premiju od 1 % godišnje;

–        treća se odnosila na povećanje temeljnog kapitala od 134 milijuna eura koje je 2009. predložio upravni odbor društva Larko, a potvrdilo troje njegovih dioničara, te u kojemu je grčka država sudjelovala u cijelosti, a ETE djelomično (u daljnjem tekstu: mjera br. 3);

–        četvrta se odnosila na jamstvo koje je 2010. dodijelila država na neodređeno razdoblje za cjelovito pokriće jamstvenog pisma koji je ETE dostavio društvu Larko za iznos od oko 10,8 milijuna eura, uz jamstvenu premiju od 2 % godišnje (u daljnjem tekstu: mjera br. 4); predmetno jamstveno pismo osiguravalo je da Areios Pagos (Kasacijski sud, Grčka) suspendira izvršenje presude kojom je Efeteio Athinon (Žalbeni sud u Ateni, Grčka) priznao postojanje duga društva Larko prema vjerovniku od 10,8 milijuna eura;

–        peta se odnosila na jamstvena pisma koja su, na temelju odluke grčkog suda, zamijenila obvezno plaćanje predujma u visini od 25 % porezne novčane kazne (u daljnjem tekstu: mjera br. 5);

–        šesta se odnosila na dva jamstva, od 30 milijuna eura i 20 milijuna eura, koja je država dodijelila 2011. za dva zajma koje je odobrio ATE Bank, a koja su pokrivala 100 % tih zajmova, uz premiju od 1 % godišnje (u daljnjem tekstu: mjera br. 6).

6        Komisija je tijekom tog ispitivanja zatražila od grčkih tijela dodatne informacije, koje su ta tijela dostavila 2012. i 2013. Održani su također i sastanci između Komisijinih službi i predstavnika grčkih tijela.

7        Odlukom od 6. ožujka 2013. (SL 2013., C 136, str. 27., u daljnjem tekstu: odluka o pokretanju postupka), Komisija je u vezi s državnom potporom SA.34572 (13/C) (bivši 13/NN) pokrenula službeni istražni postupak propisan u članku 108. stavku 2. UFEU‑a.

8        Tijekom postupka predviđenog člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a Komisija je pozvala grčka tijela i zainteresirane strane da podnesu očitovanja na mjere navedene u točki 5. ove presude. Komisija je 30. travnja 2013. zaprimila očitovanja grčkih tijela, a od zainteresiranih strana nije zaprimila nikakva očitovanja.

9        Komisija je 27. ožujka 2014. donijela Odluku 2014/539/EU o državnoj potpori SA.34572 (13/C) (bivši 13/NN) koju je Grčka dodijelila društvu Larco General Mining & Metallurgical Company S. A. (SL 2014., L 254, str. 24., u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

10      U pobijanoj odluci Komisija je, kao prvo, smatrala da je u doba dodjele šest predmetnih mjera društvo Larko bilo poduzetnik u teškoćama u smislu točaka 9. do 11. Smjernica Zajednice za državne potpore za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama (SL 2004., C 244, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3., str. 121., u daljnjem tekstu: Smjernice za državne potpore za sanaciju i restrukturiranje).

11      Glede ocjene mjera navedenih u točki 5. ove presude, Komisija je prije svega smatrala da mjere br. 2, 3, 4 i 6 čine državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, zatim da su te mjere donesene protivno obvezi obavješćivanja i zabrani primjene, propisanima člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a i, naposljetku, da navedene mjere predstavljaju potpore nespojive s unutarnjim tržištem te za njih vrijedi obveza povrata u smislu članka 14. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka [108. UFEU‑a] (SL 1999., L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.).

12      Komisija je također smatrala da druge dvije mjere, br. 1 i 5, koje se odnose na nenaplatu duga prema Ministarstvu financija i dva državna jamstva iz 2011. (vidjeti točku 5. ove presude), ne čine državne potpore.

13      Izreka pobijane odluke glasi kako slijedi:

„Članak 1.

Mjere nenaplate duga prema Ministarstvu financija i zamjene predujma dodatnog poreza jamstvenim pismima iz 2010., koje je provela Grčka u korist [društva Larko], ne predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. [UFEU‑a].

Članak 2.

Mjere državne potpore u iznosu od 135 820 824,35 [eura] u obliku državnih jamstava u korist [društva Larko] 2008., 2010. i 2011. i sudjelovanja države u povećanju kapitala društva 2009., koje je Grčka dodijelila nezakonito, protivno članku 108. stavku 3. [UFEU‑a], nisu usklađene s unutarnjim tržištem.

Članak 3.

1.      Grčka mora zatražiti od korisnika povrat neusklađenih potpora iz članka 2.

2.      Na iznose koje treba vratiti obračunava se kamatna stopa od datuma kada su stavljeni na raspolaganje korisnika do njihova stvarnog povrata.

3.      Obračun se vrši na temelju složene kamate, u skladu s poglavljem V. Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004, kako je izmijenjena.

4.      U pogledu […] mjere [br. 3] Grčka mora navesti točan datum (točne datume) kada je dala doprinos povećanju dioničkog kapitala 2009.

5.      Grčka mora otkazati sva preostala plaćanja potpore iz članka 2., s učinkom od datuma donošenja ove Odluke.

Članak 4.

1.      Povrat potpore iz članka 2. ima trenutačni učinak.

2.      Grčka mora osigurati da se ova Odluka provede u roku od četiri mjeseca od dana njezine objave.

Članak 5.

1.      U roku od dva mjeseca nakon objave ove Odluke Grčka ima obvezu podnijeti sljedeće informacije:

(a)      ukupni iznos (glavnicu i kamatu na iznos povrata) koji treba povući od korisnika;

(b)      detaljan opis već poduzetih i planiranih mjera kojima će se ispuniti uvjeti iz ove Odluke;

(c)      dokumentaciju koja pokazuje da je korisniku naložen povrat potpore.

2.      Grčka mora izvješćivati Komisiju o napretku nacionalnih mjera poduzetih radi provedbe ove Odluke do potpunog povrata potpore iz članka 2. Na jednostavan zahtjev Komisije mora odmah predočiti informacije o već poduzetim i planiranim mjerama u svrhu ispunjavanja uvjeta iz ove Odluke. Jednako tako, mora pružiti detaljne informacije o iznosima potpore i kamata za povrat koji su već naplaćeni od korisnika.

Članak 6.

Ova je Odluka upućena Helenskoj Republici.”

14      Prilog pobijanoj odluci pruža „poda[tke] o iznosima potpore koja je primljena, koju treba vratiti i koja je već vraćena” i naveden je u nastavku:

Naziv korisnika – mjera

Ukupan iznos primljene potpore

Ukupni okvirni iznos potpore koju treba vratiti (Glavnica)

Ukupan već nadoknađeni iznos




Glavnica

Kamata na povrat

Lar[k]o – […] Mjera [br. 2]

30 000 000

30 000 000

0

0

Lar[k]o – […] Mjera [br. 3]

44 999 999,40

44 999 999,40

0

0

Lar[k]o – […] Mjera [br. 4]

10 820 824,95

10 820 824,95

0

0

Lar[k]o – […] Mjera [br. 6]

50 000 000

50 000 000

0

0

 Postupak i zahtjevi stranaka

15      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 6. lipnja 2014. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.

16      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 9. listopada 2014. Elliniki Metalleftiki kai Metallourgiki Larymnis Larko AE zatražio je da u ovom postupku intervenira u potporu zahtjeva tužitelja. Zahtjev za intervenciju odbijen je rješenjem od 11. lipnja 2015., Larko/Komisija (T‑423/14, neobjavljeno, EU:T:2015:439). Žalba protiv tog rješenja također je odbijena rješenjem od 6. listopada 2015., Metalleftiki kai Metallourgiki Etairia Larymnis Larko/Komisija (C‑385/15 P(I), neobjavljeno, EU:C:2015:681).

17      Odlukom predsjednika devetog vijeća Općeg suda od 3. rujna 2015. postupak je prekinut do donošenja konačne odluke Suda u predmetu C‑385/15 P(I). Postupak je nastavljen 16. listopada 2015.

18      Budući da se sastav vijeća Općeg suda promijenio, primjenom članka 27. stavka 5. Poslovnika Općeg suda, sudac izvjestitelj raspoređen je u šesto vijeće, kojemu je slijedom toga dodijeljen ovaj predmet.

19      Na prijedlog suca izvjestitelja Opći sud (šesto vijeće) odlučio je otvoriti usmeni dio postupka te je u okviru mjera upravljanja postupkom, predviđenih člankom 89. Poslovnika, strankama postavio pitanja u pisanom obliku te ih je pozvao da na njih u istom obliku i odgovore. Stranke su podnijele svoje odgovore tajništvu Općeg suda u za to određenom roku.

20      Izlaganja stranaka i njihovi odgovori na pitanja koja je postavio Opći sud saslušani su na raspravi održanoj 26. siječnja 2017.

21      Opći je sud presudom od 1. veljače 2018., Larko/Komisija (T‑423/14, EU:T:2018:57), odbio tu tužbu u cijelosti.

22      Aktom podnesenim tajništvu Suda 4. travnja 2018. tužitelj je podnio žalbu protiv presude od 1. veljače 2018., Larko/Komisija (T‑423/14, EU:T:2018:57).

23      Presudom od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238), Sud je ukinuo presudu od 1. veljače 2018., Larko/Komisija (T‑423/14, EU:T:2018:57), u dijelu u kojem je Opći sud odbio prvi dio prvog tužbenog razloga u dijelu koji se odnosio na mjeru br. 2, odbio je žalbu u preostalom dijelu i vratio predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje, odredivši da će se o troškovima odlučiti naknadno.

24      Što se tiče prvog dijela prvog tužbenog razloga, Sud je utvrdio da je Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava (presuda od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija, C‑244/18 P, EU:C:2020:238, t. 61. do 71.).

25      Konkretnije, s jedne strane, iz točke 70. presude od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238), proizlazi da, s obzirom na to da obveza povrata predmetne potpore od njezina korisnika služi uklanjanju narušavanja tržišnog natjecanja uzrokovanog određenom konkurentskom prednošću i ponovnoj uspostavi situacije prije davanja te potpore, Komisija nije mogla pretpostaviti da je poduzetnik dobio prednost koja čini državnu potporu temeljeći se samo na negativnoj predmnjevi, zasnovanoj na izostanku informacija koje bi joj omogućile da dođe do suprotnog zaključka, u nedostatku drugih dokaza kojima se može pozitivno utvrditi postojanje takve prednosti (presuda od 17. rujna 2009., Komisija/MTU Friedrichshafen, C‑520/07 P, EU:C:2009:557, t. 57. i 58.). Prema mišljenju Suda, Opći sud je, pretpostavljajući da bi privatni gospodarski subjekt koji se nalazi u položaju grčkih tijela morao u tom trenutku imati saznanja o tim teškoćama, iako je u biti zaključio da ne postoji nijedan element koji se odnosi na situaciju prije ili tijekom dodjele mjere br. 2 koji bi dokazao da su grčka tijela tijekom dodjele te mjere imala saznanja o teškoćama društva Larko, zanemario prethodno navedenu sudsku praksu te se nije stavio u kontekst donošenja navedene mjere (presuda od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija, C‑244/18 P, EU:C:2020:238, t. 71.). Osim toga, Sud je pojasnio da je na Općem sudu da provjeri sadržava li spis upravnog postupka elemente koji su u određenoj mjeri pouzdani i dosljedni, te koji pružaju dostatnu osnovu za zaključak da su, s jedne strane, grčka tijela bila ili morala biti u trenutku dodjele mjere br. 2 svjesna navodnih teškoća društva Larko i, s druge strane, da to pitanje tijekom upravnog postupka nije bilo sporno između Komisije i grčkih tijela (presuda od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija, C‑244/18 P, EU:C:2020:238, t. 123.).

26      S druge strane, Sud je smatrao da nije potrebno ispitati tužiteljevu argumentaciju navedenu u točkama 50. i 51. presude od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238), koja se odnosi na pitanje je li godišnja jamstvena premija od 1 % u skladu s postupanjem privatnog gospodarskog subjekta (presuda od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija, C‑244/18 P, EU:C:2020:238, t. 72.).

27      Nakon objave presude od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238), predmet, koji sada nosi broj T‑423/14 RENV, dodijeljen je trećem vijeću Općeg suda u koje je raspoređen sudac izvjestitelj.

28      U skladu s člankom 217. Poslovnika stranke su u za to određenim rokovima podnijele očitovanja i dodatna očitovanja o učincima presude od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238) na rješenje spora.

29      Na prijedlog suca izvjestitelja Opći je sud (treće vijeće) u okviru mjera upravljanja postupkom, predviđenih člankom 89. Poslovnika, strankama postavio pitanja u pisanom obliku te ih je pozvao da na njih u istom obliku i odgovore. Stranke su podnijele svoje odgovore tajništvu Općeg suda u za to određenim rokovima.

30      Odlukom predsjednika Općeg suda od 22. studenoga 2021., na temelju članka 27. stavka 1. Poslovnika, predmet T‑423/14 RENV dodijeljen je novom sucu izvjestitelju, koji zasjeda u trećem vijeću.

31      U svojim očitovanjima o učincima presude od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238), tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        prihvati tužbu na temelju prvog dijela prvog tužbenog razloga;

–        poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se mjera br. 2 kvalificira kao državna potpora nespojiva s unutarnjim tržištem;

–        poništi članak 3. pobijane odluke u dijelu u kojem se njime nalaže provedba povrata navodne potpore povezane s navedenom mjerom u iznosu od 30 milijuna eura, zajedno s kamatama;

–        naloži povrat bilo kojeg iznosa koji je eventualno izravno ili neizravno povučen od njega na temelju provedbe pobijane odluke, zajedno s kamatama, i

–        naloži Komisiji snošenje troškova postupaka pred Općim sudom i Sudom.

32      U svojim očitovanjima o učincima presude od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238), Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije prvi dio prvog tužbenog razloga, a samim time i tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

 Opseg spora

33      Na temelju članka 61. prvog i drugog stavka Statuta Suda Europske unije, ako je žalba osnovana i predmet se vraća Općem sudu na odlučivanje o sporu, on je vezan odlukom Suda glede pravnih pitanja. Prema tome, nakon što Sud ukine presudu i vrati predmet Općem sudu na odlučivanje, postupak pred Općim sudom na temelju članka 215. Poslovnika započinje presudom Suda, te on mora odlučiti o svim razlozima za poništenje koje je istaknuo tužitelj, uz isključenje dijelova izreke koje Sud nije ukinuo, kao i razmatranja koja čine nužnu osnovu navedenih dijelova, a koji su postali pravomoćni (vidjeti u tom smislu presudu od 3. srpnja 2018., Keramag Keramische Werke i dr./Komisija, T‑379/10 RENV i T‑381/10 RENV, neobjavljena, EU:T:2018:400, t. 26. i navedenu sudsku praksu).

34      Što se tiče opsega ovog spora, valja podsjetiti na to da se on odnosi samo na prvi dio prvog tužbenog razloga, s obzirom na to da su drugi tužiteljevi tužbeni razlozi konačno odbijeni presudom od 1. veljače 2018., Larko/Komisija (T‑423/14, EU:T:2018:57), u dijelu u kojem je ona potvrđena presudom od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238) (vidjeti točku 23. ove presude).

35      Navedeni prvi dio odnosi se na osporavanje osnovanosti razloga iznesenih u uvodnim izjavama 73., 74. i 77. pobijane odluke, koji glase kako slijedi:

„(73)      Komisija se ne slaže s tvrdnjom grčkih […] tijela da su ispunjeni uvjeti iz [točke] 3.2. Obavijesti [Komisije o primjeni članaka 107. i 108. UFEU‑a na državne potpore u obliku jamstava]. Komisija je utvrdila da je društvo Lar[k]o 2008. bilo poduzeće u teškoćama. Osim toga, ne može se smatrati da godišnja jamstvena premija od 1 % odražava rizik neplaćanja kredita za koje je izdano jamstvo s obzirom na velike financijske teškoće društva Lar[k]o i posebice na njegov nepovoljan omjer duga i kapitala.

(74)      Komisija smatra da razuman tržišni vjerovnik pod takvim uvjetima ne bi odobrio jamstvo društvu Lar[k]o. Budući da je ta mjera društvu [Larko] odobrena selektivno, Komisija zaključuje da je državno jamstvo iz 2008. pružilo korisniku selektivnu prednost.

[…]

(77)      Stoga je zaključeno da [mjera br. 2] predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. [UFEU‑a] […]”

36      Razlozi izneseni u uvodnoj izjavi 73. pobijane odluke u biti se sastoje od dvaju dijelova, odnosno, s jedne strane, utvrđenja Komisije da je 2008. društvo Larko bilo „poduzeće u teškoćama” u smislu točke 3.2. podtočke (a) Obavijesti Komisije o primjeni članaka [107. i 108. UFEU‑a] na državne potpore u obliku jamstava (SL 2008., C 155, str. 10.; u daljnjem tekstu: Obavijest o jamstvima), u vezi s definicijom predviđenom u točkama 9. do 11. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje (u daljnjem tekstu: prvi dio obrazloženja) i, s druge strane, zaključka prema kojem se ne može „smatrati da godišnja jamstvena premija od 1 % odražava rizik neplaćanja kredita za koje je izdano jamstvo s obzirom na velike financijske teškoće društva Lar[k]o i posebice na njegov nepovoljan omjer duga i kapitala”, u smislu točke 3.2. podtočke (d) Obavijesti o jamstvima (u daljnjem tekstu: drugi dio obrazloženja). Nadalje, iz strukture navedene uvodne izjave 73. proizlazi da ta dva dijela obrazloženja, sa stajališta Komisije, načelno čine alternativna obrazloženja, koja se temelje na točki 3.2. podtočki (a) odnosno točki 3.2. podtočki (d) navedene obavijesti, zaključka da grčka tijela nisu dokazala da je mjera br. 2 u skladu s tržišnim uvjetima i da je stoga ta mjera sadržavala prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

37      U svojoj presudi od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238, t. 53. do 71. i 121. do 123.), Sud je razmotrio ocjenu Općeg suda o prvom dijelu obrazloženja, pri čemu je izričito naveo da neće ocjenjivati prigovore društva Larko koji se odnose na analizu Općeg suda u pogledu drugog dijela obrazloženja (presuda od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija, C‑244/18 P, EU:C:2020:238, t. 72.). Nadalje, Sud je u odluci kojom se upućuje zahtjev ocijenio da je na Općem sudu da provjeri sadržava li spis upravnog postupka elemente koji su u određenoj mjeri pouzdani i dosljedni, te koji pružaju dostatnu osnovu za zaključak da su, s jedne strane, grčka tijela bila ili morala biti u trenutku dodjele mjere br. 2 svjesne navodnih teškoća društva Larko i, s druge strane, da to pitanje tijekom upravnog postupka nije bilo sporno između Komisije i grčkih tijela (presuda od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija, C‑244/18 P, EU:C:2020:238, t. 123.).

38      S obzirom na alternativnu narav razloga navedenih u uvodnoj izjavi 73. pobijane odluke Opći sud smatra nužnim razmotriti, kao prvo, osnovanost argumenata koji se odnose na drugi dio obrazloženja, povezan s primjenom točke 3.2. podtočke (d) Obavijesti o jamstvima, uzimajući pritom u obzir zahtjev da se provjeri jesu li grčka tijela znala ili morala znati za navodne financijske poteškoće društva Larko najkasnije prilikom dodjele mjere br. 2 i, kao drugo, pitanje je li taj aspekt bio sporan između Komisije i navedenih tijela tijekom upravnog postupka.

 Osnovanost argumenata istaknutih u prvom dijelu prvog tužbenog razloga, koji se odnosi na drugi dio obrazloženja uvodne izjave 73. pobijane odluke, o saznanju grčkih tijela o navodnim financijskim teškoćama društva Larko i tome je li taj aspekt bio sporan tijekom upravnog postupka

39      Kada je riječ o osnovanosti drugog dijela obrazloženja u pogledu kriterija iz točke 3.2. podtočke (d) Obavijesti o jamstvima, tužitelj u biti samo tvrdi, prvo, da je godišnja jamstvena premija od 1 % odražavala dobru likvidnost društva Larko u vrijeme dodjele mjere br. 2, uzimajući u obzir njegovu profitabilnost tijekom prethodne tri godine, drugo, da je društvo Larko tijekom te 2008. dobilo zajam bez jamstva od ATE Banka i, treće, da je navedena premija bila u skladu s premijama koje je grčka država primala za jamstva za zajmove dane drugim društvima koja su se nalazila u situaciji usporedivoj sa situacijom društva Larko.

40      U svojim očitovanjima o učincima presude od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238), tužitelj dovodi u pitanje argumentaciju iz točaka 91. do 98. presude od 1. veljače 2018., Larko/Komisija (T‑423/14, EU:T:2018:57), ističući da ništa ne podupire zaključak da bi privatni gospodarski subjekt na mjestu grčkih tijela prije dodjele mjere br. 2 morao biti svjestan navodnih gospodarskih i financijskih teškoća društva Larko. Pojašnjava da je Komisija zamijenila kriterije navedene u točki 3.2. podtočki (d) Obavijesti o jamstvima neodređenim upućivanjem na financijske teškoće društva Larko. Usto, Komisija nije ispunila svoju obvezu da sama ispita iznos premije te je na društvo Larko i grčku državu prebacila teret dokazivanja njezine prikladnosti. Prema tužiteljevu mišljenju, Komisija nije utvrdila ni referentnu jamstvenu premiju koja se nudi na financijskim tržištima ni tržišnu cijenu za sličan zajam za koji nije izdano jamstvo, a niti je svrstala zajmoprimca u određenu kategoriju rizika. Naposljetku, zaključak iznesen u uvodnoj izjavi 74. pobijane odluke neosnovan je i neobrazložen.

41      Komisija osporava tužiteljeve argumente i u biti smatra da prvi dio prvog tužbenog razloga treba odbiti, osobito zbog drugog dijela obrazloženja uvodne izjave 73. pobijane odluke (vidjeti točku 36. ove presude).

42      U konkretnom slučaju Komisijin argument valja prihvatiti.

43      Kao prvo, navođenje, u okviru drugog dijela obrazloženja uvodne izjave 73. pobijane odluke, „znatnih financijskih teškoća društva Lar[k]o” ne smije se miješati s navodom iz prvog dijela obrazloženja iste uvodne izjave o tome da je društvo Larko 2008. bilo „poduzeć[e] u teškoćama”, što odgovara definiciji iz točaka 9. do 11. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje i na koju se poziva samo točka 3.2. podtočka (a) Obavijesti o jamstvima (vidjeti točku 36. ove presude). K tomu, kao što to proizlazi iz točke 104. presude od 1. veljače 2018., Larko/Komisija (T‑423/14, EU:T:2018:57), koju Sud nije doveo u pitanje, uvjeti navedeni u točki 3.2. navedene obavijesti su kumulativni, u smislu da je, ako su svi ispunjeni, to „dovoljno za isključivanje postojanja državne potpore”. Iz toga proizlazi da je, ako jedan od njih nije ispunjen, kao što u ovom slučaju nije ispunjen uvjet iz točke 3.2. podtočke (d) Obavijesti o jamstvima, prema kojem za jamstvo treba platiti premiju u skladu s tržišnom cijenom, ta okolnost dovoljna kako bi Komisija mogla smatrati da dotična država članica nije u dovoljnoj mjeri dokazala da se na temelju te obavijesti može isključiti postojanje državne potpore.

44      Kao drugo, Sud se u svojoj presudi od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238), nije izjasnio ni o osnovanosti drugog dijela obrazloženja uvodne izjave 73. pobijane odluke ni o ocjeni koju je Opći sud u tom pogledu iznio u točkama 93. do 98. njegove presude od 1. veljače 2018., Larko/Komisija (T‑423/14, EU:T:2018:57), iako ju je tužitelj izričito osporavao u svojoj žalbi (presuda od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija, C‑244/18 P, EU:C:2020:238, t. 50., 51. i 72.). Sud je samo doveo u pitanje pogrešnu primjenu načela privatnog gospodarskog subjekta od strane Općeg suda jer je potonji pomoću negativne predmnjeve i, prema tome, protivno sudskoj praksi koja se odnosi na raspodjelu tereta dokazivanja prilikom primjene navedenog načela, pretpostavio da su grčka tijela prilikom dodjele mjere br. 2 u 2008. morala biti svjesna činjenice da je društvo Larko bilo „poduzeće u teškoćama” u 2008. u smislu točke 3.2. podtočke (a) Obavijesti o jamstvima u vezi s definicijom iz točaka 9. do 11. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje (presuda od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija, C‑244/18 P, EU:C:2020:238, t. 53. do 70.). Stoga je Sud zahtijevao da Opći sud provjeri postoje li dokazi koji, prema potrebi, dokazuju da su ta tijela bila ili morala biti svjesna „teškoća društva Larko” prije ili u trenutku dodjele mjere br. 2 (presuda od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija, C‑244/18 P, EU:C:2020:238, t. 71. i 123.).

45      Kao treće, u drugom dijelu obrazloženja uvodne izjave 73. pobijane odluke Komisija je uspostavila vezu između „velikih financijskih teškoća” društva Larko, s jedne strane, i njegova „nepovoljnog omjera duga i kapitala” koji je utjecao na njegov „rizik neplaćanja kredita za koje je izdano jamstvo”, s druge strane. Naime, drugi i treći stupac tablice u uvodnoj izjavi 56. pobijane odluke potvrđuju činjenicu da je taj omjer iznosio 1,3 u 2007., pri čemu je ukupni dug iznosio 141,2 milijuna eura, a vlastiti kapital 104 milijuna eura, a minus 575 u 2008., s ukupnim dugom od 230,1 milijun eura i vlastitim kapitalom od minus 0,4 milijuna eura. Tako je, u skladu s tom tablicom, vlastiti kapital društva Larko pao sa 104 na minus 0,4 milijuna eura od 2007. do 2008., dok se njegov ukupni dug povećao s 141,2 na 230,1 milijun eura.

46      Kao četvrto, Opći sud smatra da su ta utvrđenja, tumačena u vezi s relevantnim dokazima iz spisa, dovoljna kako bi se utvrdilo da je društvo Larko, najkasnije u trenutku dodjele mjere br. 2, bilo suočeno s velikim financijskim poteškoćama i da su grčka tijela toga bila svjesna, što ona nisu osporavala tijekom upravnog postupka. Ta je ocjena dokazana sljedećim elementima iz spisa.

47      Kao prvo, Komisija je u točkama 36. do 38. odluke o pokretanju postupka izričito skrenula pozornost grčkim tijelima na mogućnost da jamstvena premija od 1 %, čiji je cilj naknada za mjeru br. 2, potencijalno nije u skladu s tržišnim uvjetima, s obzirom na točku 3.2. Obavijesti o jamstvima, kao i na činjenicu da jamstvo iz 2008. pokriva više od 80 % nepodmirenog iznosa zajma za koji je izdano jamstvo, odnosno 100 % tog zajma, tako da se ne može isključiti postojanje potpore (vidjeti točku 3.2. podtočku (c) navedene obavijesti). Komisija je u točki 37. odluke o pokretanju postupka pojasnila da ne raspolaže nikakvim pokazateljem u pogledu odgovarajuće referentne vrijednosti za slične jamstvene premije na financijskom tržištu i, kao što je to Opći sud već istaknuo u točki 97. presude od 1. veljače 2018., Larko/Komisija (T‑423/14, EU:T:2018:57), smatrala je da godišnja premija od 1 % na prvi pogled ne odražava rizik neplaćanja zajmova za koje je izdano jamstvo, s obzirom na velike financijske teškoće društva Larko i posebice na njegov nepovoljan omjer duga i kapitala te postojanje negativnog vlasničkog kapitala.

48      Kao drugo, očito je da je Komisija izričito pozvala grčka tijela da joj dostave sve relevantne informacije kako bi mogla, osobito s obzirom na kriterije iz točke 3.2. podtočke (d) Obavijesti o jamstvima, ocijeniti primjerenost premije od 1 % za povrat zajma koji je 100 % pokriven jamstvom iz 2008., usporedbom s „odgovarajućom tržišnom cijenom” i upućivanjem na rizik neplaćanja društva Larko koji je, prema potrebi, razvrstan s obzirom na „ocjenu rizičnosti”, primjerice posredstvom „usporedb[e] cijena koje na tržištu plaćaju slično rangirani poduzetnici” (vidjeti točku 3.2. podtočku (d) četvrti stavak navedene obavijesti). Tako je u prvom stavku izreke odluke o pokretanju postupka Komisija od grčke države zatražila da joj dostavi „sve informacije koje bi mogle doprinijeti ocjeni potpore/mjere [dakle, uključujući mjeru br. 2] u roku od mjesec dana”.

49      Kao treće, u tom su pogledu grčka tijela, međutim, u svojim očitovanjima na odluku o pokretanju postupka samo na očito nedostatan, odnosno čak manjkav način, tvrdila da je društvo Larko 2008. imalo „dobar kreditni rejting” (good credit rating) na temelju profitabilnosti njegova poslovanja tijekom prethodne tri godine i da je jamstvena premija od 1 % odgovarala tržišnim uvjetima, a da pritom nisu iznijela dokaze u potporu tim tvrdnjama (točke 3.52. i 3.53. očitovanja od 29. ožujka 2013.) (vidjeti u tom smislu presudu od 1. veljače 2018., Larko/Komisija, T‑423/14, EU:T:2018:57, t. 97.). Naime, taj kratki odgovor na Komisijin poziv da detaljno obrazlože razloge zbog kojih je navedena premija odgovarala tržišnoj cijeni, u skladu s kriterijima predviđenima, među ostalim, u točki 3.2. podtočki (d) četvrtom stavku Obavijesti o jamstvima, proturječi tvrdnjama navedenih tijela iz točaka 2.27. do 2.32. njihovih očitovanja, u kojima ona priznaju „naglo pogoršanje” financijske situacije društva Larko tijekom drugog polugodišta 2008. (vidjeti također točku 51. ove presude). S obzirom na te elemente Opći sud stoga smatra da Komisija nije počinila očitu pogrešku time što je ocijenila da se ne može smatrati da godišnja jamstvena premija od 1 % odražava rizik neplaćanja društva Larko za zajmove za koje je izdano jamstvo (vidjeti u tom smislu presudu od 1. veljače 2018., Larko/Komisija, T‑423/14, EU:T:2018:57, t. 92. do 98.),

50      Kao četvrto, taj je zaključak potkrijepljen ne samo nespornim brojčanim podacima o gubicima koje je društvo Larko pretrpjelo tijekom 2007. i 2008., koje je Komisija već utvrdila i priopćila u točki 18. odluke o pokretanju postupka i koji se navode u uvodnoj izjavi 56. pobijane odluke (vidjeti točku 45. ove presude), nego i točkom 3.2. podtočkom (c) Obavijesti o jamstvima, iz koje proizlazi da se postojanje državne potpore ne može isključiti kada jamstvo iz 2008. pokriva „više od 80 % neotplaćenog zajma”, što je aspekt na koji se Komisija već pozvala u točki 36. in fine odluke o pokretanju postupka. Nesporno je i da je mjera br. 2 bila namijenjena pokrivanju 100 % zajma od 30 milijuna eura koji je društvu Larko dodijelio ATE Bank.

51      Kao peto, u skladu s onim što se zahtijeva u točki 123. presude od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238), Opći sud ističe da iz spisa upravnog postupka, odnosno iz očitovanja grčkih tijela na odluku o pokretanju postupka, kako su sažeta u uvodnim izjavama 32. do 34. pobijane odluke, proizlazi da su ta tijela od sredine 2008. znala za vrlo lošu financijsku situaciju društva Larko, koja je dovela u pitanje usklađenost premije jamstva od 1 % s tržišnom cijenom u trenutku dodjele jamstva, 22. prosinca 2008. Naime, kao što to ističe Komisija, u točkama 2.27. do 2.32. tih očitovanja grčkih tijela osobito je navedeno sljedeće:

„[O]d druge polovice [2008.] dolazi do naglog pogoršanja financijskih rezultata društva L[arko]. To pogoršanje posljedica je ponajviše naglog pada cijene nikla počevši od sredine 2008. […] Taj je razvoj situacije doveo po velikog smanjenja prometa društva L[arko] i izrazito negativnih financijskih rezultata u 2008. Negativna financijska situacija društva L[arko] pogoršala se i zbog nevaljanosti ugovora za zaštitu od rizika, što je dovelo do dodatnog računovodstvenog gubitka […] Negativna slika financijskih rezultata društva L[arko] postala je vidljiva u srpnju 2008. te se od tada nastavila s obzirom na pad cijene nikla na svjetskom tržištu. Naime, iako je društvo ostvarivalo dobit i imalo dobre gospodarske rezultate do sredine 2008., ono je nakon toga zabilježilo naglo pogoršanje, zbog kojeg je društvo L[arko] na kraju godine iskazalo izrazito negativnu sliku (razmjernu snažnom padu cijene nikla na svjetskom tržištu).”

52      U točkama 63. do 66. dodatnih očitovanja o učincima presude od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238), tužitelj pak samo umanjuje dokaznu snagu tih elemenata, šturo i nevjerodostojno navodeći da je taj gospodarski manjak društva Larko bio tek prolazan, uzrokovan uglavnom padom cijene nikla tijekom drugog polugodišta 2008. i da ga je to društvo prvi put iskazalo u svojim financijskim izvještajima za 2008. godinu, za što je utvrđeno da je element koji je nastao nakon dodjele mjere br. 2. Međutim, tim tvrdnjama proturječe očitovanja grčkih tijela na odluku o pokretanju postupka te su one nedovoljne da bi dovele u sumnju činjenicu da su, s jedne strane, ta tijela od rujna 2008., kada je donijeta odluka o dodjeli mjere br. 2, bila u potpunosti svjesna drastičnog pogoršanja financijske situacije društva Larko i da, s druge strane, to nije bilo sporno između Komisije i tih tijela tijekom upravnog postupka.

53      Kao peto, s obzirom na prethodna razmatranja, pravila koja se odnose na raspodjelu tereta dokazivanja u okviru primjene načela privatnog gospodarskog subjekta ne mogu dovesti taj zaključak u pitanje, a da se pritom taj teret dokazivanja neopravdano ne prebaci na Komisiju i da se ne povrijedi doseg obveze lojalne suradnje države članice, na temelju članka 4. stavka 3. UEU‑a, uzimajući u obzir odvajanje područjâ znanja i odgovornosti, na kojima se temelje zahtjevi za dostavu relevantnih podataka, osobito prema točki 3.2. podtočki (d) Obavijesti o jamstvima.

54      Točno je da, s jedne strane, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da Komisija ima obvezu, u interesu dobre primjene temeljnih pravila UFEU‑a u vezi s državnim potporama, savjesno i nepristrano voditi upravni postupak kako bi prilikom usvajanja konačne odluke raspolagala najpotpunijim i najvjerodostojnijim mogućim dokazima. Stoga je na njoj da od dotične države članice zatraži da dostavi sve relevantne informacije na temelju kojih može provjeriti jesu li ostvarene pretpostavke za primjenu načela privatnog gospodarskog subjekta. Čak i kada je ta institucija suočena s državom članicom koja joj, kršeći svoju obvezu suradnje, propušta dostaviti informacije koje joj je naložila dostaviti, ona i tada mora svoje odluke temeljiti na elementima koji su u određenoj mjeri pouzdani i dosljedni i koji daju dovoljnu osnovu za zaključak da je poduzeće dobilo prednost koja čini državnu potporu i koji su stoga takvi da potkrjepljuju zaključke do kojih je došla. U tom pogledu, Komisija ne može pretpostaviti da je poduzeće dobilo prednost koja čini državnu potporu temeljeći se samo na negativnoj predmnjevi, zasnovanoj na izostanku informacija koje bi joj omogućile da dođe do suprotnog zaključka, u nedostatku drugih dokaza kojima se može pozitivno utvrditi postojanje takve prednosti (vidjeti u tom smislu presude od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija, C‑244/18 P, EU:C:2020:238, t. 67. do 70. i navedenu sudsku praksu i od 7. svibnja 2020., BTB Holding Investments i Duferco Participations Holding/Komisija, C‑148/19 P, EU:C:2020:354, t. 48. do 51. i navedenu sudsku praksu). Usto, zakonitost odluke u području državnih potpora sud Unije treba ocjenjivati s obzirom na podatke kojima je Komisija mogla raspolagati u trenutku kada je donijela tu odluku i koje je mogla dobiti na svoj zahtjev tijekom upravnog postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 20. rujna 2017., Komisija/Frucona Košice, C‑300/16 P, EU:C:2017:706, t. 70. i 71. i navedenu sudsku praksu).

55      S druge strane, sudska je praksa prihvatila da pravila postupanja koja je donijela Komisija, kao što je Obavijest o jamstvima, ne mogu sama po sebi stvarati obveze za države članice (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 19. srpnja 2016., Kotnik i dr., C‑526/14, EU:C:2016:570, t. 40. do 44.), uključujući i područje tereta dokazivanja postojanja prednosti.

56      Međutim, u ovom slučaju, s obzirom na ono što je navedeno u točkama 45. do 51. ove presude, Komisija je već u trenutku donošenja odluke o pokretanju postupka raspolagala dovoljno pouzdanim i dosljednim dokazima da su grčka tijela bila svjesna teške financijske situacije društva Larko u trenutku dodjele mjere br. 2 i da ona ne odgovara tržišnim uvjetima. K tomu, u toj je odluci Komisija izričito pozvala grčka tijela da dostave relevantne informacije u tom pogledu, tako da su ta tijela radi ispunjavanja kriterija iz točke 3.2. podtočke (d) Obavijesti o jamstvima bila dužna iznijeti dokaze koji mogu osporiti te indicije. Grčka tijela osobito su mogla pokušati dokazati da je, unatoč nespornim financijskim poteškoćama društva Larko, premija od 1 % za pokriće zajma od 100 % odgovarala praksi na grčkom financijskom tržištu ili su mogla dostaviti dokaze o zadržavanju ocjene rizičnosti do prosinca 2008., što ni navedena tijela ni društvo Larko nisu učinili. Naime, puka činjenica, na koju se pozivaju ta tijela, da je društvo Larko u 2008. također primilo zajam koji mu je dodijelio ATE Bank a da nije zahtijevalo državno jamstvo, ne pobija tu ocjenu s obzirom na to da je Komisija pravilno podsjetila na to da je u toj fazi ta banka bila pod nadzorom grčke države i da dodjela navedenog kredita nije isključivala naknadno pogoršanje gospodarske situacije društva Larko tijekom te iste godine.

57      Ta ocjena uostalom odgovara podjeli područja znanja i odgovornosti na kojima se temelje uvjeti iz točke 3.2. Obavijesti o jamstvima, a koji bi prije svega trebali državama članicama olakšati dokazivanje da pojedinačno javno jamstvo ne podrazumijeva državnu potporu o kojoj se mora obavijestiti Komisija. Iako Komisija takvom obavijesti, koja je u odnosu na države članice pravno neobvezujuća, ne može na njihovu štetu obrnuti teret dokazivanja u pogledu postojanja državne potpore, na koji upućuje sudska praksa iz točke 54. ove presude, ipak se u toj obavijesti mogu navesti relevantni podaci, osobito gospodarske naravi, koji, prema njezinu mišljenju, mogu u dovoljnoj mjeri isključiti postojanje državne potpore i koje država članica može dostaviti na temelju njezine obveze lojalne suradnje, u skladu s člankom 4. stavkom 3. UEU‑a, upravo stoga što oni spadaju u područje njezina znanja i odgovornosti.

58      Naposljetku, ta ocjena nije dovedena u pitanje ni presudama od 12. ožujka 2020., Elche Club de Fútbol/Komisija (T‑901/16, EU:T:2020:97, t. 132. do 137.), i od 12. ožujka 2020., Valencia Club de Fútbol/Komisija (T‑732/16, u žalbenom postupku, EU:T:2020:98, t. 134. do 136.), a o kojima su se stranke izjasnile povodom pisanog pitanja Općeg suda. U tom je pogledu dovoljno utvrditi da se te presude odnose na činjenični okvir koji je vrlo različit od onoga u ovom predmetu, osobito zbog postojanja instrumenta osiguranja u korist dotičnog vjerovnika, kao što su založno pravo ili hipoteka, koji su mogli imati značajan utjecaj na ocjenu toga je li jamstvena premija u skladu s tržišnim uvjetima, osobito na temelju točke 3.2. podtočke (d) Obavijesti o jamstvima.

59      Stoga, s obzirom na elemente iznesene u drugom dijelu obrazloženja uvodne izjave 73. pobijane odluke, čija je dostatnost bila konačno potvrđena presudom od 1. veljače 2018. (Larko/Komisija, T‑423/14, EU:T:2018:57, t. 24. do 44.), kako je potvrđena presudom od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238, t. 102. do 117. i 124.), valja zaključiti da je prilikom donošenja navedene odluke Komisija raspolagala dovoljno pouzdanim i dosljednim dokazima na temelju kojih je mogla smatrati, u uvodnim izjavama 74. i 77. te odluke, da jamstvena premija povezana s mjerom br. 2 nije bila u skladu s tržišnom cijenom, osobito stoga što kriteriji iz točke 3.2 podtočke (d) Obavijesti o jamstvima nisu bili ispunjeni, i da stoga čini prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

60      Slijedom toga, valja odbiti prvi dio prvog tužbenog razloga a da pritom nije potrebno odlučiti o pitanju je li društvo Larko u 2008. bilo „poduzeće u teškoćama” u smislu točke 3.2. podtočke (a) Obavijesti o jamstvima u vezi s definicijom predviđenom u točkama 9. do 11. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje, te jesu li grčka tijela znala ili morala znati za ispunjavanje relevantnih kriterija te definicije u trenutku donošenja mjere br. 2.

61      Prema tome, tužbu treba odbiti u cijelosti.

 Troškovi

62      U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti snošenje troškova, u skladu s Komisijinim zahtjevom.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (treće vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Društvo Larko Metalleftiki kai Metallourgiki AE snosit će vlastite troškove, kao i troškove Europske komisije u predmetima T423/14, T423/14 RENV i C244/18 P.

De Baere

Kreuschitz

Kecsmár

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 4. svibnja 2022.

Potpisi


*      Jezik postupka: grčki