PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA

      EUROPSKE UNIJE      

(treće vijeće)

8. srpnja 2014.

Predmet F‑26/13

Rhys Morgan

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajn) (OHIM)

„Javna služba – Dužnosnici – Ocjenjivanje – Izvješće o ocjeni – Zahtjev za poništenje izvješća o ocjeni“ 

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom R. Morgan zahtijeva poništenje svojeg izvješća o ocjeni donesenog za razdoblje od 1. listopada 2010. do 30. rujna 2011., kao i da se naloži Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajn) (OHIM) da mu isplati iznos od 500 eura s naslova naknade štete s kamatama.

Odluka:      Tužba se odbija. R. Morgan snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajn).

Sažetak

1.      Dužnosnici – Ocjenjivanje – Izvješće o ocjeni – Ocjena učinkovitosti dužnosnika – Odvagivanje nezadovoljavajuće učinkovitosti i poboljšane učinkovitosti tijekom razdoblja ocjenjivanja – Očita pogreška – Nepostojanje

(čl. 43. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Dužnosnici – Ocjenjivanje – Izvješće o ocjeni – Sastavljanje – Promjena ocjene ocjenjivača u konačnoj općoj ocjeni – Povreda prava na saslušanje – Nepostojanje

(čl. 43. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

3.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Navođenje tužbenih razloga – Nepostojanje bitnih elemenata pravne argumentacije u tužbi – Upućivanje na prilog – Nedopuštenost

(čl. 35. st. 1. Poslovnika Službeničkog suda)

1.      U slučaju u kojem se učinkovitost dužnosnika smatra nezadovoljavajućom tijekom prve polovice razdoblja ocjenjivanja i znatno boljom tijekom druge polovice tog razdoblja, institucija ne čini očitu pogrešku u ocjeni odvagivanjem učinkovitosti tijekom tih polovica i donošenjem zaključka na temelju tog odvagivanja da tijekom cijelog razdoblja ocjenjivanja učinkovitost, sposobnosti i ponašanje dužnosnika u službi nisu bili na prihvatljivoj razini. Pored toga, dužnosnik ili član osoblja ne može temeljiti argument na vlastitom ponašanju kako bi se oslobodio svojih profesionalnih obveza. Slijedom toga, premašivanje svojih ciljeva tijekom druge polovice razdoblja ocjenjivanja ne oslobađa dužnosnika od postizanja tog cilja tijekom prve polovice razdoblja ocjenjivanja.

(t. 57. i 60.)

Izvori:

Sud: presuda Komisija/De Bry, C‑344/05 P, EU:C:2006:710, t. 44.

Službenički sud: presude Ntouvas/ECDC, F‑107/11, EU:F:2012:182, t. 68. i Bogusz/Frontex, F‑5/12, EU:F:2013:75, t. 57.

2.      Činjenica da je ocjenjivač promijenio svoju ocjenu u odnosu na prijedlog koji je dao tijekom razgovora radi ocjenjivanja u slučaju u kojem, sukladno odredbama koje se tiču ocjenjivanja, opća ocjena u tom trenutku još uvijek nije konačna ne povređuje pravo dužnosnika na saslušanje.

(t. 73.)

3.      Da bi tužbeni razlog bio dopušten, potrebno je da bitna činjenična i pravna pitanja na kojima se on temelji proizlaze, barem sažeto, ali na dosljedan i razumljiv način, iz teksta same službe. U tom pogledu, iako tekst tužbe može biti poduprt i nadopunjen u vezi pojedinih pitanja upućivanjem na dijelove priloženih dokumenata, opće upućivanje na druge dokumente, čak i one priložene tužbi, ne može nadomjestiti nepostojanje bitnih elemenata pravne argumentacije, koji se moraju nalaziti u tužbi. Nije na Službeničkom sudu da traži i pronalazi u prilozima tužbene razloge i argumente koje bi mogao smatrati temeljima tužbe, s obzirom na to da prilozi imaju isključivo dokaznu i pomoćnu funkciju.

(t. 88.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presude Honeywell/Komisija, T‑209/01, EU:T:2005:455, t. 56. i 57. i Angelidis/Parlament, T‑424/04, EU:T:2006:376, t. 39. do 41.