PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

11. veljače 2014.

Predmet F‑65/12

Enrico Maria Armani

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Primici od rada – Obiteljske naknade – Pravo na naknadu za uzdržavano dijete – Uzdržavano dijete – Dijete tužiteljeve supruge“ 

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom E. M. Armani zahtijeva poništenje odluke Europske komisije kojom mu se odbija priznanje prava na naknadu za uzdržavano dijete za dijete njegove supruge.

Odluka:      Poništava se odluka od 17. kolovoza 2011. Europske komisije kojom je Europska komisija odbila priznati g. Armaniju pravo na naknadu za uzdržavano dijete za dijete njegove supruge. Tužba se u preostalom dijelu odbija. Europska komisija će osim vlastitih snositi i troškove E. M. Armanija.

Sažetak

Dužnosnici – Primici od rada – Obiteljske naknade – Naknada za uzdržavano dijete – Uvjeti za odobravanje – Stvarno uzdržavanje – Pojam

(čl. 2. st. 2. Prilog VII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike)

Pojam stvarnog uzdržavanja djeteta iz članka 2. stavka 2. prvog podstavka Priloga VII. Pravilniku o osoblju odgovara stvarnom uzdržavanju svih ili dijela bitnih potreba djeteta, osobito, što se tiče stanovanja, prehrane, odijevanja, školovanja, njege i zdravstvenih troškova.

Zato treba smatrati da dužnosnik koji preuzme stvarno uzdržavanje svih ili dijela potreba djeteta svog bračnog druga stvarno uzdržava to dijete u smislu članka 2. stavka 2. prvog podstavka Priloga VII. Pravilniku o osoblju. U tom pogledu, niti ta niti ijedna druga odredba Pravilnika o osoblju pravo dužnosnika na naknadu za uzdržavano dijete za dijete svojeg bračnog druga ne uvjetuju doslovno time da navedeni bračni drug nije dužnosnik ili član osoblja Unije. O takvu se uvjetu ne može izvesti zaključak na temelju strukture teksta Pravilnika o osoblju.

(t. 31., 32., 40. i 41.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 11. srpnja 2000., Skrzypek/Komisija, T‑134/99, t. 69.; 10. listopada 2006., Arranz Benitez/Parlament, T‑87/04, t. 42.