Povijest Suda EU-a

1952. –1958. Počeci Suda EU-a: Sud Europske zajednice za ugljen i čelik

Dana 18. travnja 1951., šest zemalja, odnosno Belgija, Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska, potpisale su Pariški ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ). Te su se zemlje nadale da bi udruživanje cjelokupne proizvodnje ugljena i čelika u okviru jedne zajedničke organizacije onemogućilo da između njih ikad izbije rat.

Taj je ugovor stupio na snagu 23. srpnja 1952. i njime su osnovane četiri institucije EZUČ-a:

• Visoko tijelo (prethodnik Europske komisije)
• Zajednička skupština (prethodnica Europskog parlamenta)
• Posebno vijeće ministara (prethodnik Vijeća EU-a) i
• Sud EZUČ-a.

Sud EZUČ-a je bio zadužen za osiguravanje ujednačene primjene propisa EZUČ-a u svim državama članicama i rješavanje pravnih sporova između država članica i institucija EZUČ-a.

Nakon dugih pregovora između vlada, Luksemburg je izabran kao sjedište za tri od četiriju institucija EZUČ-a, uključujući Sud EZUČ-a. Njegova prva svečana sjednica održana je 4. prosinca 1952. u Villi Vauban. Prisegnulo je sedam sudaca i jedan od dvaju nezavisnih odvjetnika.

Jeste li znali?

U Ugovoru o EU-u sada je predviđeno da Sud ima jednog suca iz svake države članice. Međutim, do 2003. broj sudaca bio je određen kao fiksni broj. Taj je broj bio jednak broju država članica ili, ako je broj država članica bio paran, tom broju uvećanom za jedan. Kada bi zemlje pristupile EU‑u, taj bi broj bio izmijenjen kako bi se odrazilo povećanje broja država članica, ali bi ostajao neparan. Stoga je od 1952. do 1973. bilo sedam sudaca. Od 1981. do 1995., kada je broj država članica također bio paran, Sud je također imao jednog dodatnog suca. Time se osiguravalo da pri glasovanju ne dođe do izjednačenog broja glasova. Dolaskom 2009. godine, bila je rijetkost da Sud zasjeda u punom sastavu, s obzirom na to da se služio vijećima, pa to više nije bilo potrebno.

Sud EZUČ-a je imao četiri jezika postupka: njemački, francuski, talijanski i nizozemski. Prvi predsjednik Suda EZUČ-a bio je Massimo Pilotti, koji je obnašao tu dužnost od 1952. do 1958.

Jeste li znali?

Ti su prvi članovi morali odlučiti o nekim temeljnim elementima života Suda EZUČ-a, a rezultati njihovih odluka vidljivi su i danas.

Sud je osmislio pečat kojim će se služiti, koji je potom postao logo Suda. Tradicionalni simboli pravde, mač i vaga, stavljeni su ispred knjige kako bi utjelovili učenje i mudrost te iznad vijenca od hrastova lišća, simbola autoriteta još iz rimskog doba.

Riječ „Curia”, što na latinskom znači sud, dodana je na pečat. Time se izbjegao problem upotrebe više jezika na pečatu. Ta se riječ sada upotrebljava na internetskoj adresi Suda EU-a.

Ti su članovi također odlučili da se tijekom rasprava na Sudu trebaju nositi toge. Na prijedlog njemačkog suca odabrana je bordo boja, boja toga koje su nosili suci Bundesgerichtshofa (Savezni vrhovni sud, Njemačka). Ta se boja sada upotrebljava i u vizualnom identitetu Suda EU-a, pa i na ovoj internetskoj stranici.

Tijekom gotovo dvadeset godina članovi Suda nosili su i svečanu kapu. To je napušteno 1973. godine. Malo kasnije su stole, koje su prvotno bile izvezene, postale jednostavnije.

Ne postoji ništa u sudskoj odori na temelju čega bi se jedan član Suda razlikovao od drugog. Međutim, prednji dio tajnikove toge obrubljen je satenom, dok su toge sudaca i nezavisnih odvjetnika obrubljene baršunom.

Prilikom osnivanja Prvostupanjskog suda (koji je postao Opći sud) mornarsko plava je odabrana kao boja tih toga.

Prvi predmet pokrenut je pred Sudom u travnju 1953.: Verband Deutscher Reeder/Visoko tijelo (1/53). Međutim, Sud je svoje prve presude donio tek 21. prosinca 1954. Riječ je o presudama u sljedećim predmetima:

• Francuska/Visoko tijelo (1/54).
• Italija/Visoko tijelo (2/54).

Jeste li znali?    

U predmetu Francuska/Visoko tijelo, francuska vlada osporavala je određene odluke Visokog tijela u pogledu određivanja cijena i diskriminirajućih praksi u sektoru čelika. Sud je utvrdio da je Visoko tijelo povrijedilo Ugovor kojim je uvedena obveza prethodne objave popisa cijena i uvjeta prodaje.

Između 1954. i 1956. povećao se broj predmeta na Sudu, koji je postupao u približno 10 do 12 predmeta godišnje.

1958. –1988. Tri zajednice, jedan sud: Sud Europskih zajednica

Države članice potpisale su 25. ožujka 1957. Ugovore iz Rima. Tim su ugovorima, koji su stupili na snagu 1. siječnja 1958., osnovane Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom). 

Sud EZUČ-a zamijenjen je Sudom Europskih zajednica. Taj jedan sud bio je odgovoran za EZUČ, EEZ i Euratom. Predsjednik i članovi položili su prisegu 7. listopada 1958.

Jeste li znali?

Dan 7. listopada postao je ključan datum u kalendaru Suda. Mandati sudaca i nezavisnih odvjetnika i dalje počinju na taj datum. Svake tri godine istječe mandat polovice sudaca i nezavisnih odvjetnika. To znači da je taj datum postao redovita prekretnica u kalendaru Suda, s obzirom na to da neki članovi odlaze, novi članovi dolaze, a drugima se mandat obnavlja na još šest godina.

U lipnju 1961. Sud je zaprimio prvi zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio žalbeni sud u Haagu u predmetu De Geus en Uitdenbogerd/Bosch i dr. (13/61).

Tijekom ranih godina Sud je utvrdio niz ključnih ustavnih načela, kao što su načela izravnog učinka i nadređenosti prava Unije.

Za više informacija o tim presudama i drugim presudama koje imaju načelno značenje pristupite našoj stranici o temeljnoj sudskoj praksi.

Potkraj šezdesetih godina prošlog stoljeća luksemburška tijela odlučila su da bi sve institucije EU-a u Luksemburgu trebale biti smještene u četvrti Kirchberg. To je dovelo do izgradnje Palače, koja je dovršena 1972.

To se poklopilo s prvim proširenjem EU-a do kojeg je došlo 1. siječnja 1973., kada su Ujedinjena Kraljevina, Danska i Irska pristupile EU-u. Sud se proširio na devet sudaca, četiri nezavisna odvjetnika i sedam jezika postupka.

Nakon pristupanja Grčke 1. siječnja 1981., Sud se proširio na 11 sudaca, pet nezavisnih odvjetnika i osam jezika postupka.

Španjolska i Portugal pridružili su se 1986. čime je Sud došao na 13 sudaca, šest nezavisnih odvjetnika i 10 jezika postupka.

Kako bi se smjestio rastući broj članova i članova osoblja, preuređeno je područje oko Palače, što je omogućilo tri uzastopna proširenja.

Tijekom tog razdoblja povećao se i broj predmeta Suda, sa 79 predmeta 1970. na 279 predmeta 1980. To je potaknulo razgovore o osnivanju drugog suda. Do 1987., kada se nešto i poduzelo, taj se broj povećao na 395 predmeta.

1988. – 2004. Sustav dvostupanjskog sudovanja: osnivanje Prvostupanjskog suda

Na zahtjev Suda, Vijeće je 24. listopada 1988. odlučilo osnovati Prvostupanjski sud Europskih zajednica. Cilj osnivanja tog suda bio je smanjiti radno opterećenje Suda i omogućiti mu da se usredotoči na svoju temeljnu zadaću osiguravanja ujednačenog tumačenja prava Zajednice. Osim toga, ta je odluka pridonijela poboljšanju sudske zaštite trgovačkih društava i pojedinaca osnivanjem novog nižeg suda posvećenog takvim predmetima.

Prvostupanjski sud trebao je biti nova ulazna točka za određene vrste predmeta. Protiv bilo koje odluke koju je donio mogla se podnijeti žalba Sudu.

U početku je postupao u postupcima kojima su trgovačka društva osporavala odluke u području tržišnog natjecanja te u radnim sporovima koje su pokrenuli europski službenici. Međutim, njegova se nadležnost brzo proširila na postupanje u širokom rasponu predmeta.

Prvostupanjski sud bio je smješten u zgradi Erasmus, koja je dovršena 1988. Njegovi novi članovi položili su prisegu 25. rujna 1989.

Prvostupanjski sud je ubrzo zatim održao prvu raspravu u predmetu Tetra Pak Rausing/Komisija (T‑51/89). Dana 30. siječnja 1990. donio je prvu presudu u predmetu Yorck von Wartenburg/Parlament (T-42/89).

Tijekom sljedećih godina pravosudna institucija doživjela je znatan arhitektonski razvoj. Zgrada Thomas More dovršena je 1992., a zgrada Themis 1994.

Jeste li znali?

Većina zgrada Suda EU-a imenuje se prema poznatim europskim pravnicima i pravnim filozofima. Za više informacija o njima, posjetite svaku od stranica o zgradama koje nose njihovo ime.

EU je istodobno nastavio rasti: četvrto proširenje 1. siječnja 1995. dovelo je Austriju, Finsku i Švedsku u EU. Sud se proširio na 15 sudaca i devet nezavisnih odvjetnika. Prvostupanjski sud također se proširio na 15 sudaca. Oba su suda sada radila na 12 jezika postupka.

Jeste li znali?

Stranica Suda EU-a pojavila se 1996. na internetu. Premda je u početku samo omogućavala pristup odlukama Suda EU-a, brzo se razvila u širu stranicu na kojoj se mogu pronaći priopćenja za medije i opće informacije o Sudu EU-a.

Sada omogućuje pristup cjelokupnoj sudskoj praksi Suda i Općeg suda, ali i informacijama o funkcioniranju Suda EU-a i njegovim članovima te mnogobrojnim pravnim resursima za stručnjake, akademsku zajednicu i studente.

EU je 1. svibnja 2004. doživjela najveće proširenje, što je podrazumijevalo dodavanje deset novih država članica: Češke Republike, Estonije, Cipra, Latvije, Litve, Madžarske, Malte, Poljske, Slovačke i Slovenije. Sud je u tom trenutku imao 25 sudaca i osam nezavisnih odvjetnika. Prvostupanjski sud također se proširio na 25 sudaca. Oba su suda tada radila na 21 jeziku postupka.

Kako je EU rasla, broj predmet obaju sudova stalno se povećavao.

2004. – 2016. Reforma pravosudnog sustava EU-a

Vijeće je 2. studenoga 2004. osnovalo Službenički sud.

Službenički sud imao je sedam sudaca i bavio se sporovima između institucija EU-a i njihova osoblja. Osnovan je kako bi se smanjilo radno opterećenje Prvostupanjskog suda.

Dana 1. siječnja 2007. Bugarska i Rumunjska pristupile su EU-u, čime se broj sudaca Suda i Općeg suda povećao na 27 za svaki sud, a broj jezika postupka na 23. Nezavisnih odvjetnika na Sudu je i dalje bilo osam.

Kasnije te godine, 13. prosinca 2007., potpisan je Ugovor iz Lisabona. Stupio je na snagu 1. prosinca 2009. i uveo je nekoliko izmjena.

• Institucija je preimenovana u Sud Europske unije.
• Prvostupanjski sud preimenovan je u Opći sud.
• „Odbor iz članka 255.” osnovan je kako bi se ocijenila prikladnost kandidata za suce i nezavisne odvjetnike koje su predložile države članice.

U to vrijeme, odnosno 2008. godine, uveden je i „hitni prethodni postupak” kako bi se Sudu omogućilo da brzo odluči o prethodnim pitanjima kada je to potrebno, primjerice u predmetima koji uključuju osobe kojima je oduzeta sloboda ili u predmetima koji se tiču roditeljskog prava odnosno prava na čuvanje i odgoj maloljetne djece.

Godine 2008. dovršeno je četvrto arhitektonsko proširenje Suda EU-a. Proširenjem su dodani Prsten, zgrada na dva kata koja okružuje Palaču, te dva blizanačka tornja na 24 kata.

Osim tih strukturnih i arhitektonskih promjena, Sud EU-a je također poduzeo mjere za modernizaciju svojih radnih praksi. Sud EU-a je 2011. prigrlio mogućnosti koje nudi digitalna tehnologija te je pokrenuo vlastitu aplikaciju e-Curia. Ta aplikacija omogućuje odvjetnicima i strankama elektroničku i sigurnu razmjenu dokumenata sa Sudom EU-a. 

Hrvatska je 1. srpnja 2013. postala 28. članica EU-a, a Sud je dosegnuo brojku od 28 sudaca i osam nezavisnih odvjetnika. Deveti nezavisni odvjetnik stigao je u listopadu 2013. Opći sud također se proširio na 28 sudaca. Oba su suda u tom trenutku radila na 24 jezika postupka.

Zbog povećanja broja predmeta i potrebe da se osigura razumno trajanje postupaka pred Općim sudom, Vijeće i Parlament odobrili su 2015. reforme strukture Suda EU-a. Broj sudaca Općeg suda postupno se povećavao na dva po državi članici. Na Sud su došla još dva nezavisna odvjetnika.

U okviru iste reforme 1. rujna 2016. ukinut je Službenički sud. Njegove su odgovornosti prenesene na Opći sud.

2016. Trenutačna modernizacija i nastavak reforme pravosuđa

Sud EU-a te vrhovni i ustavni sudovi država članica uspostavili su 2017. Pravosudnu mrežu Europske unije (PMEU) koja je omogućila veću suradnju među tim sudovima.

Treći toranj izgrađen je i inauguriran 2019.

Jeste li znali?

Treći toranj naziva se „Rocca Tower” prema Giustini Rocca, koja se smatra prvom odvjetnicom u povijesti. Visinom od 118 metara i 29 katova, najviša je zgrada u Luxembourgu.

Ujedinjena Kraljevina napustila je 2020. EU te je broj sudaca smanjen. Sud se slijedom toga sastoji od 27 sudaca i 11 nezavisnih odvjetnika. Opći sud slijedom toga ima 54 sudaca. I dalje imamo 24 jezika postupka.

2020. označila je i početak pandemije bolesti COVID-19. Sud i Opći sud prvi su put održali neke rasprave putem videokonferencije. Taj je projekt dobio priznanje time što je Sud EU-a primio nagradu Europskog ombudsmana za inovacije.

Godine 2022. prvi je put na internetu prenesena rasprava velikog vijeća Suda. To je značilo da je svaki građanin mogao gledati raspravu Suda neovisno o tome gdje se nalazi.

Velikom reformom, koja je stupila na snagu 1. listopada 2024., uveden je djelomičan prijenos nadležnosti za odlučivanje o prethodnim pitanjima na Opći sud. To je omogućeno prethodnim reformama kojima je udvostručen broj sudaca Općeg suda. Od tog trenutka Opći sud može odlučivati o zahtjevima za prethodnu odluku koji se odnose na:

• PDV
• carine, trošarine ili razvrstavanje robe u carinsku tarifu
• trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova
• odštetu putnicima u zračnom prometu.

Ta su područja odabrana jer je o njima Sud već odlučivao u brojnim predmetima. Prijenosom tih predmeta na Opći sud, Sud se mogao više usredotočiti na najvažnije i najosjetljivije predmete te na pravosudni dijalog s nacionalnim sudovima.

Sud EU-a danas

Danas Sud EU-a ima središnju ulogu u pravnom sustavu EU-a. Ima 81 suca, jednog po državi članici na Sudu i dva po državi članici na Općem sudu, te 11 nezavisnih odvjetnika na Sudu. Sud EU-a osigurava pravilnu primjenu i provedbu zakonodavstva EU-a u cijelom EU-u. Time se različite nacije EU-a ujedinjavaju zajedničkim pravnim okvirom.

Uloga Suda EU-a znatno se razvila tijekom vremena, oblikovana presudama od načelnog značenja kojima su utvrđene njegove ovlasti i kojima je pojašnjen način primjene prava EU-a.

Proširile su se i vrste predmeta Suda EU-a, koji ne odlučuje samo o gospodarskim pitanjima, nego i o pitanjima koja utječu na gotovo sve aspekte modernog života. Od zaštite prava radnika, osiguravanja jednakog postupanja i provedbe pravila za suzbijanje diskriminacije do zaštite okoliša, zaštite privatnosti podataka i jamčenja vladavine prava, odluke Suda EU-a i dalje snažno utječu na europsko društvo.