Rodna ravnopravnost na radnome mjestu

Uvod

Rodna ravnopravnost na radnome mjestu temeljno je načelo prava EU-a. U više navrata presudama Suda ojačano je to opće načelo, osiguravajući pravedno postupanje prema muškarcima i ženama u njihovu poslovnom životu. Ključna pitanja uključuju sljedeće:

• Kako se Unijino načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama na radnome mjestu može tumačiti i primjenjivati?
• Je li pozitivna diskriminacija dopuštena?
• Što se događa ako se pravila čine rodno neutralnima, ali zapravo više utječu na jedan spol?
• Primjenjuju li se ista pravila na pogodnosti kao što su mirovine ili roditeljski dopust?
• Koja su prava trudnih zaposlenica prema pravu EU-a?
• Kako se Unijino načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama provodi u kontekstu zapošljavanja u vojsci?

Rodna ravnopravnost na radnome mjestu: opća načela

Predmet Defrenne bio je prvi značajan predmet pred Sudom koji se odnosio na rodnu ravnopravnost. Predmet je 1975. podnio belgijski sud koji je odlučivao o tužbi stujardese Defrenne protiv belgijskog zračnog prijevoznika SABENA. Gđa Defrenne se žalila da je bila prisiljena otići u mirovinu u dobi od 40 godina, dok su muški članovi posade mogli raditi dulje. Osim toga, niz godina primala je nižu plaću od svojih muških kolega koji rade isti posao. Sud je presudio da načelo jednakih plaća muškaraca i žena ima „izravni učinak”. To znači da se na njega može pozivati pred nacionalnim sudovima u predmetima između pojedinaca i njihovih poslodavaca. Gđa Defrenne mogla se koristiti pravom EU-a u svojem predmetu protiv svojeg poslodavca, zračnog prijevoznika, kako bi zahtijevala jednaku plaću za jednak rad (43/75, Defrenne).

Sud Ujedinjene Kraljevine uputio je 2019. Sudu pitanje o predmetu koji se odnosio na zaposlenike britanskog supermarketa Tesco, koji su tvrdili da nisu primali jednaku plaću za rad jednake vrijednosti. Zahtjev su podnijeli zaposlenici koji su radili u trgovinama supermarketa i koji su bili plaćeni manje od pretežno muških radnika u skladištima društva. Budući da rad nije istovjetan, postavilo se pitanje ima li načelo jednake plaće za rad jednake vrijednosti također izravan učinak i može li se na njega pozivati pred nacionalnim sudovima. Društvo Tesco je tvrdilo da to nije slučaj i da se zaposlenici ne mogu pozvati na to načelo pred nacionalnim sudom. Sud se nije složio s tvrdnjom društva Tesco smatrajući da se pravo EU-a o jednakoj plaći ne primjenjuje samo na slučajeve „jednakog rada”, nego i na „rad jednake vrijednosti” (C-624/19, Tesco Stores).

Pozitivna diskriminacija

Sudu je također postavljeno pitanje je li dopuštena pozitivna diskriminacija. H. Marschall prijavio se za promaknuće, ali je obaviješten da će se dati prednost ženskoj kandidatkinji. Ta se odluka temeljila na pravilu kojim se ženama davala prednost pri promaknuću u situaciji kada su svi kandidati imali iste kvalifikacije, osobito u sektorima javnih usluga s manje žena na visoko plaćenim pozicijama. Sud je potvrdio da je takva vrsta pozitivne diskriminacije, čiji je cilj borba protiv nejednakosti na radnome mjestu, dopuštena na temelju prava EU-a sve dok nije automatska. Muški kandidati ne mogu se odmah isključiti te se svaki kandidat odnosno kandidatkinja mora objektivno ocijeniti (C-409/95, Marschall).

Neizravna diskriminacija

Njemački sud uputio je 1986. Sudu pitanje o predmetu koji se odnosio na K. Weber, koja je 15 godina radila u nepunom radnom vremenu u njemačkoj robnoj kući Bilka-Kaufhaus. Uskraćene su joj isplate mirovine jer je na temelju ugovora trebala ondje raditi 15 godina u punom radnom vremenu. K. Weber tvrdila je da je pravilo, s obzirom na to da više žena radi u nepunom radnom vremenu, diskriminatorno i stavlja žene u nepovoljan položaj. Sud je utvrdio da svako pravilo kojim se radnici koji rade u nepunom radnom vremenu isključuju iz mirovinskih sustava može dovesti do neizravne diskriminacije ako pogađa mnogo veći broj žena nego muškaraca. Takvo se pravilo može opravdati samo ako se temelji na objektivnim razlozima (170/84, Bilka).

Grčki sud postavio je 2016. Sudu pitanje o zahtjevu minimalne visine za upis u policijsku školu. M.-E. Kalliri nije mogla sudjelovati na natječaju za upis u grčku policijsku školu jer je bila niža od 1,70 metara. M.-E. Kalliri tvrdila je da je to pravilo diskriminatorno prema ženama. Sud je priznao da se čini da pravilo djeluje na štetu mnogo većeg broja žena nego muškaraca. Zahtjev u pogledu visine mogao bi biti opravdan ako je prikladan za postizanje legitimnog cilja. Međutim, u ovom se slučaju zahtjev u pogledu visine nije činio nužnim: fizička sposobnost potrebna za policijski posao nije bila povezana s određenom minimalnom visinom te se sposobnost obavljanja policijskih zadaća mogla pravednije procijeniti metodama koje idu manje na štetu žena (C-409/16, Kalliri).

Pogodnosti

Grčki sud je 2014. upitao Sud može li se grčkom sucu K. Maïstrellisu uskratiti plaćeni roditeljski dopust jer njegova supruga tada nije bila zaposlena. U Grčkoj su državne službenice s djecom uvijek imale pravo na plaćeni roditeljski dopust. Međutim, muškarci državni službenici to su pravo mogli ostvariti samo ako je majka njihova djeteta radila. Sud je odgovorio da se nacionalnim zakonom muškarcu državnom službeniku ne može uskratiti pravo na plaćeni roditeljski dopust na temelju radnog statusa njegove supruge. Bila je riječ o izravnoj diskriminaciji na temelju roda. Osim toga, to je pravilo jačalo tradicionalnu raspodjelu rodnih uloga zadržavanjem žena kao primarnih skrbnica i muškaraca u sporednoj ulozi što se tiče njihovih roditeljskih obveza (C-222/14, Maïstrellis).

Četiri godine poslije španjolski sud zatražio je od Suda smjernice o povlaštenom postupanju prema ženama s dvoje ili više djece. Te su žene dobivale dodatak na mirovinu kako bi se priznao demografski doprinos žena socijalnoj sigurnosti. Otac dvoje djece podnio je zahtjev za dodatak, ali mu je zahtjev odbijen. Sud je utvrdio da to pravilo predstavlja izravnu diskriminaciju i da se njime povređuju propisi EU-a o rodnoj ravnopravnosti. Sud je utvrdio da sam demografski doprinos žena socijalnoj sigurnosti nije dovoljan za opravdanje nejednakog postupanja (C-450/18 WA/INSS).

Trudne zaposlenice

Dva nacionalna suda (nizozemski i danski sud) su 1988. uputila Sudu pitanja o odbijanju zapošljavanja i otpuštanju trudnica.

U prvom predmetu E. J. P. Dekker nije dobila posao u centru za osposobljavanje nakon što je otkrila da je trudna tri mjeseca, iako je bila obaviještena da je najprikladnija kandidatkinja za to radno mjesto. Poslodavac je objasnio da nisu mogli zaposliti E. J. P. Dekker jer osiguranje centra za osposobljavanje ne bi pokrilo njezine dnevne naknade tijekom rodiljnog dopusta (C-177/88, Dekker).

U drugom je predmetu V. Hertz otpuštena sa svojeg radnog mjesta u društvu Aldi na kojem je radila u nepunom radnom vremenu nakon što je uzela bolovanje zbog komplikacija uzrokovanih trudnoćom. Društvo Aldi obavijestilo je V. Hertz da će otkazati njezin ugovor jer je riječ o „uobičajenoj praksi” otpuštanja radnika koji su često odsutni zbog bolesti (C-179/88, Handels- og Kontorfunktionærernes Forbund).

Sud je utvrdio da su postupci obaju poslodavaca diskriminatorni jer se odbijanjem zapošljavanja ili otpuštanjem žene zbog trudnoće povređuje načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama.

U kasnijim presudama Sud je dalje razvio svoju sudsku praksu o otpuštanju zaposlenica zbog trudnoće.

• Sud je pojasnio da se zabrana otkaza trudnoj zaposlenici primjenjuje i na ugovore o radu na određeno vrijeme i na ugovore o radu na neodređeno vrijeme. Smatrao je da neproduljenje ugovora na određeno vrijeme može biti diskriminatorno ako je razlog neproduljenja bila trudnoća zaposlenice (C-438/99, Jiménez Melgar i C-109/00, Tele Danmark A/S).
• Sud je priznao da otpuštanje zaposlenice tijekom njezine trudnoće jer je izostajala s posla zbog bolesti povezane s trudnoćom predstavlja rodnu diskriminaciju (C-394/96, Brown).
• Sud je utvrdio da je otpuštanje radnice zbog trudnoće ili rođenja djeteta protivno pravu EU-a, čak i ako je zaposlenica o tome obaviještena tek nakon povratka s rodiljnog dopusta (C‑460/06, Paquay).
• Sud je utvrdio da trudna radnica mora imati razuman rok za osporavanje svojeg otkaza. Kratak rok, poput roka od dva tjedna, nije dovoljno dugačak da zatraži pravni savjet i ospori otkaz (C-284/23, Haus Jacobus).

Njemački sud zatražio je 2008. od Suda pojašnjenja o predmetu koji se odnosio na S. Mayr, konobaricu koja je otpuštena sa svojeg radnog mjesta dok je bila u odmakloj fazi izvantjelesne oplodnje. Sud je presudio da su žene koje su u postupku izvantjelesne oplodnje zaštićene pravom EU‑a od rodne diskriminacije s obzirom na to da te vrste medicinskih postupaka utječu samo na žene (C-506/06, Mayr).

Rad u vojsci

Sud Ujedinjene Kraljevine uputio je 1997. Sudu predmet koji se odnosio na rodnu ravnopravnost u pristupu zapošljavanju u vojsci. A. M. Sirdar, kuharici britanske vojske i kraljevske artiljerije, odbijen je premještaj u kraljevsku mornaricu jer u to vrijeme nije primala žene. Sud je priznao da pravo EU-a dopušta rezerviranje pristupa određenim jedinicama, kao što su jedinice komandosa na prvoj crti, za muškarce zbog posebnih uvjeta raspoređivanja. Međutim, te iznimke moraju biti usko definirane. Sud je naglasio da opća organizacija i administracija oružanih snaga moraju poštovati Unijino načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama (C-273/97, Sirdar).

Godinu dana poslije njemački sud pitao je Sud mogu li se žene isključiti s vojnih položaja koji uključuju upotrebu vatrenog oružja. T. Kreil nije primljena u službu za održavanje elektronike oružja njemačke savezne vojske jer je zakon ženama omogućavao pristup samo dobrovoljnim poslovima u medicinskoj službi i službi vojne glazbe. Sud je presudio da se otvorenim isključenjem žena s vojnih položaja koji uključuju upotrebu oružja povređuje pravo EU-a. Takva isključenja koja se odnose na gotovo sve vojne položaje u njemačkoj saveznoj vojsci nisu se mogla opravdati posebnom prirodom dužnosti ili aktivnosti (Kreil, C-285/98).

Zaključak

U tim se presudama gledanima zajedno naglašava predanost Suda zaštiti rodne ravnopravnosti na radnome mjestu, kako se zahtijeva pravom EU-a. Sud osigurava da se u svim predmetima koji se pred njim vode raskrinkaju diskriminatorne prakse i da se jednako postupanje poštuje kao temeljno načelo prava EU-a.