Povijest zgrada

Prve godine Suda EU-a u Luxembourgu

Tijekom 1952. godine, dok su se gradovi Liège i Bruxelles razmatrali kao moguće lokacije za institucije Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ), Luxembourg je odabran kao privremeno sjedište. O lokacijama institucija EU-a službeno je odlučeno 1992. na Vijeću u Edinburghu, kada je Luxembourg postao stalno sjedište Suda EU-a.

Te iste godine luksemburška vlada stavila je na raspolaganje Sudu EU-a vilu Vauban, zgradu smještenu u središtu gradskog parka grada Luxembourga, kao i dodatne dvije zgrade za prihvat 57-ero članova osoblja.

Luksemburška vlada 1959. godine ponudila je Sudu EU-a veću zgradu koja je pripadala luksemburškoj biskupiji, smještenu u ulici Côte d'Eich. Taj novi prostor bio je dovoljno velik za objedinjavanje svih službi Suda EU-a.

Preseljenje na plato Kirchberg

Budući da su se Europske zajednice povećale, osobito s obzirom na prvo povećanje Europskih zajednica 1973. godine, povećao se broj osoblja institucija EU-a. To je navelo Luksemburg da uredi plato Kirchberg kako bi objedinio sve institucije na istome mjestu. Ondje su također sagrađene zgrade Suda EU-a kao trajno rješenje.

Stoga se 1972. godine 223 zaposlenika uselilo u Palaču koju je luksemburška država sagradila na platou Kirchberg posebno za tu namjenu. Palača, koju su projektirali belgijski arhitekti Jamagne i Vander Elst te luksemburški arhitekt Conzemius, službeno je otvorena 9. siječnja 1973. Palača je konačno omogućila članovima Suda EU-a i njegovom osoblju namjenski planiran prostor za rad.

Novi aneksi Palače

Krajem 1970-ih porast osoblja Suda EU-a doveo je do prenapučenosti, što ga je prisililo da zakupi urede u drugim zgradama EU-a. Potrebe Suda EU-a dodatno su se povećale pristupanjem novih država članica, odnosno Grčke (1981.), Španjolske i Portugala (1986.), Austrije, Finske i Švedske (1995.) te osnivanjem Prvostupanjskog suda (1989.). Broj osoblja je sa 626 zaposlenika 1988. godine narastao na 837 u 1994. godini.

Kako bi se odgovorilo na povećane potrebe, između 1985. i 1994. sagrađena su tri aneksa Palače. Ti aneksi, koje su projektirali luksemburški arhitekti Fritsch, Herr i Huyberechts te talijanski arhitekt Paczowski, su:

• zgrada Erasmus, otvorena 5. listopada 1988.
• zgrada Thomas More, otvorena 12. veljače 1993.
• zgrada Thémis, otvorena 15. rujna 1994.

Palača je zbog prisutnosti azbesta ispražnjena 1999., što je primoralo Sud EU-a da osoblje ponovno premjesti. U razdoblju od 1999. do 2019. uspostavljena je za potrebe jezičnih službi privremena montažna struktura poznata kao „zgrada T”.

Veće proširenje i obnova

Usporedno s radovima uklanjanja azbesta iz Palače te imajući u vidu buduće potrebe u okviru velikog proširenja predviđenog za 2004. godinu, Sud EU-a i luksemburške vlasti pokrenuli su ambiciozan građevinski projekt.

Novi se projekt podudarao s promjenom politike EU-a prema vlastitim zgradama: od institucija EU-a očekivalo se da steknu vlasništvo nad svojim prostorima umjesto da se, kao što su to dotad činile, oslanjaju na to da će zemlje domaćini staviti na raspolaganje zgrade. Sud EU-a je stoga usvojio sustav zakupa uz pravo kupnje kako bi preuzeo kontrolu nad svojim zgradama.

Na zahtjev luksemburških vlasti, francuski arhitekt Dominique Perrault projektirao je moderni kompleks usredotočen na obnovljenu Palaču i prostor otvoren javnosti u kojem su danas smještene raspravne dvorane. Ostali ključni dijelovi podrazumijevali su:

• pravokutni „prsten” (francuski Anneau), za urede članova Suda EU-a
• dva nova tornja za smještaj različitih službi Suda EU-a
• Galeriju koja povezuje sve zgrade.

Građevinski radovi započeli su potkraj 2003. Dana 1. svibnja 2004. Europskoj uniji pristupilo je deset novih država članica te je zbog priljeva novog osoblja privremeno zakupljena još jedna zgrada izvan kompleksa. U „T2”, proširenju zgrade T, smješteni su pravnici lingvisti iz novih država članica.

Obnova Palače i izgradnja Prstena, Galerije i dvaju tornjeva, tornjeva Comenius i Montesquieu, okončana je 2008. te su oni otvoreni 4. prosinca te godine. Površina Suda EU-a povećana je s 85 000 m² na 200 000 m², čime je više nego udvostručena. Broj raspravnih dvorana povećan je s 5 na 11, a broj ureda s 1000 na 2200.

To je proširenje omogućilo obnovu zgrada Erasmus, Thomas More i Thémis prije njihove ponovne uporabe 2013. godine.

Toranj Rocca: novo doba za Sud EU-a

Proširenje EU-a na Rumunjsku i Bugarsku (2007.) te Hrvatsku (2013.) dovelo je do povećanja radnog opterećenja Suda EU-a te do povećanja broja sudaca i osoblja Suda EU-a. To je, među ostalim, uključivalo tri nova nezavisna odvjetnika (2015.) i postupno udvostručenje broja članova Općeg suda od 2016. dalje.

Zbog tog su povećanja u proljeće 2016. godine započeli radovi na izgradnji trećeg tornja.

Toranj Rocca je s 29 katova i 118 metara najviša zgrada u Luxembourgu.

Njegovo otvaranje u rujnu 2019. važna je prekretnica u povijesti Suda EU-a jer su sve službe Suda EU-a ponovno objedinjene pod istim krovom.