O Sudu

Tko radi na Sudu?

Suci

Sud ima 27 sudaca, jednog iz svake države članice EU-a.

Svaka država članica imenuje svojeg suca. Ne postoje pravila o načinu izbora suca i svaka država članica može primjenjivati vlastiti postupak. Međutim, izabrana osoba mora biti neovisna i kvalificirana obnašati najvišu sudačku dužnost u državi članici koja je imenuje ili biti priznati stručnjak za pravo EU-a. Poseban odbor razmatra kandidate kako bi osigurao da su prikladni za ulogu suca ili nezavisnog odvjetnika. Taj je odbor poznat kao odbor iz članka 255., prema članku 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojim je taj odbor zasnovan. Suce zatim službeno imenuju sve države članice zajedno.

Suci se imenuju na razdoblje od šest godina. Taj se mandat može obnoviti.

Jeste li znali?

Sudac s najduljim stažem na Sudu je sadašnji predsjednik Koen Lenaerts, koji je prvi put imenovan 2003.

Suci biraju predsjednika i potpredsjednika na razdoblje od tri godine.

Sadašnji predsjednik Koen Lenaerts prvi je put izabran 2015.

Koliko sudaca postupa u predmetu?

Ne postupaju svi suci u svakom predmetu. Svaki se predmet dodjeljuje vijeću. Broj sudaca odražava važnost ili složenost predmeta.

Sud ima vijeća od

• 15 sudaca, poznato kao veliko vijeće
• 5 sudaca
• 3 suca.

Sud također može zasjedati u punom sastavu od 27 sudaca. To je slučaj samo u iznimno važnim predmetima.

Velikim vijećem predsjeda predsjednik Suda. Zajeda i potpredsjednik s trima predsjednicima vijećâ od pet sudaca. Preostalih deset sudaca bira se prema precizno definiranom sustavu rotacije kako bi se osigurala uravnotežena raspodjela predmeta.

Veliko vijeće koristi se u slučajevima koji su osobito složeni ili važni za razvoj prava EU-a ili na zahtjev države članice odnosno institucije EU-a.   

U ostalim predmetima postupaju vijeća od tri ili pet sudaca. Predsjednici vijeća od pet sudaca biraju se na razdoblje od tri godine, a predsjednici vijeća od tri suca na godinu dana.

U otprilike 45 % predmeta postupaju vijeća od tri suca. U otprilike 40 % predmeta postupa vijeće od pet sudaca, a veliko vijeće postupa u otprilike 10 % predmeta.

Nezavisni odvjetnici

Sudu pomaže i 11 nezavisnih odvjetnika. Imenuju se na isti način kao i suci.

Jeste li znali?

Budući da je broj nezavisnih odvjetnika manji od broja država članica, ne može svaka zemlja istodobno imenovati nezavisnog odvjetnika. Svaka od pet najvećih država članica (riječ je o Španjolskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Poljskoj) ima trajno pravo imenovati nezavisnog odvjetnika. Preostalih šest mjesta popunjava se na temelju rotacije između 22 druge države članice. Svaka država članica imenuje nezavisnog odvjetnika na jedinstveno razdoblje od šest godina. Pravo na imenovanje nezavisnog odvjetnika zatim prelazi na sljedeću državu članicu na popisu. Taj se redoslijed određuje abecednim redoslijedom imena država članica na njihovu jeziku.

Nezavisni odvjetnici imaju posebnu ulogu. Za razliku od sudaca, oni ne odlučuju o predmetu.

Prije nego što suci odluče o predmetu, nezavisni odvjetnik iznosi sucima neovisno „mišljenje”. U tom se mišljenju razmatra predmet i predlaže način na koji bi se problemi istaknuti u predmetu mogli riješiti.

Nezavisni odvjetnici ne sudjeluju u svakom predmetu. Oni se uključuju samo kada se u nekom predmetu pojave nova pravna pitanja i kada bi mišljenje bilo korisno.

Suci mogu slobodno odlučiti o predmetu odnosno ne moraju slijediti mišljenje nezavisnog odvjetnika.

Kako god, mišljenje nezavisnog odvjetnika pomaže Sudu u postupku odlučivanja tako što mu pruža neko drugo, neovisno, stajalište.

Tajnik

Tajnik ima dvostruku ulogu. Odgovoran je za neometano odvijanje postupaka, ali također obavlja dužnosti glavnog tajnika institucije.

U svojstvu glavnog tajnika odgovoran je za niz područja pod nadzorom predsjednika.

Tajnik je također odgovoran za pripremu i pregovaranje o godišnjem proračunu Suda EU-a te za osiguravanje pravilnog trošenja sredstava.

Predstavlja instituciju u suradnji s raznim institucijama i tijelima EU-a te komunicira s nizom drugih vanjskih dionika.

Tajnika biraju suci i nezavisni odvjetnici na razdoblje od šest godina koje se može obnoviti.

Jeste li znali?

Tajnik Suda s najduljim stažem bio je Albert van Houtte, prvi tajnik, koji je dužnost obnašao gotovo 29 godina, od ožujka 1953. do veljače 1982. U početku, dok je institucija još bila relativno mala, sudska potpora bila je glavna zadaća tajnika. Kako je institucija rasla, tako se i uloga tajnika također razvijala te je on postupno preuzimao više odgovornosti glavnog tajnika.

Sadašnji tajnik Suda je Alfredo Calot Escobar, koji tu dužnost obnaša od 2010.

Osoblje

Sud EU-a trenutačno zapošljava nešto više od 2300 članova osoblja.

Većina tog osoblja dužnosnici su EU-a izabrani na temelju zahtjevnog postupka odabira. Osoblje Suda EU-a dolazi iz svih država članica.

Otprilike polovina osoblja Suda EU-a radi u Glavnoj upravi za višejezičnost, čija je zadaća osigurati da rad Suda EU-a bude dostupan na sva 24 službena jezika EU-a.

Za više informacija o radu osoblja Suda EU-a, posjetite naše posvećene pojedinim službama Suda EU-a.

Za više informacija o načinu prijave za rad na Sudu EU-a, posjetite naše stranice s otvorenim radnim mjestima.

U kojoj vrsti predmeta Sud postupa?

Zadaća Suda je osigurati da se pravo EU-a tumači i primjenjuje na isti način u cijelom EU-u. To čini postupajući u predmetima u kojima stranke imaju različita stajališta o tome što se propisom namjerava postići ili kako ga treba primijeniti. Većinu predmeta Sudu upućuju nacionalni sudovi. Ti se predmeti zovu zahtjevi za prethodnu odluku. Međutim, neki se predmeti podnose izravno Sudu, a oni se zovu „izravne tužbe”.

Zahtjevi za prethodnu odluku

Pravo EU-a dio je nacionalnog prava svake države članice EU-a. To znači da se pravo EU-a može izravno koristiti pred nacionalnim sudovima u EU-u. Nacionalni sudovi stoga mogu izravno primijeniti pravo EU-a. To zovemo „izravnim učinkom” prava EU-a.

Ako im nije jasno kako točno treba protumačiti pravo EU-a u pojedinom predmetu, nacionalni sudovi mogu Sudu postaviti pitanja. Tako im Sud može pojasniti što odredba prava EU-a podrazumijeva ili je li uopće valjana. To im zatim omogućuje da primijene pravo EU-a i odluče jesu li nacionalno zakonodavstvo i praksa u skladu s tim pravom.

Svaki neovisni sud u EU-u može, ako je to potrebno, postaviti ta pitanja.

Nacionalni sudovi protiv čijih odluka nije dopušten pravni lijek moraju postaviti ta pitanja ako odgovor nije jasan i ako je potreban za odlučivanje o predmetu.

Sud zatim razmatra ta pitanja.

Uzima u obzir stajališta:

• stranaka iz nacionalnog predmeta
• bilo koje države članice EU-a koja želi biti uključena u predmet – često, primjerice, zemlje iz koje je slučaj potekao
• Komisije i drugih institucija EU-a koje žele izraziti svoje mišljenje.

Sud zatim donosi odluku. Odluka daje nacionalnom sudu odgovore na pitanja koja je postavio. To zatim omogućuje nacionalnom sudu da konačno odluči o predmetu.

Odluka Suda o pravu EU-a konačna je i obvezujuća. Nacionalni sud mora slijediti odgovor Suda. Drugi nacionalni sudovi diljem EU-a također moraju slijediti tu odluku ako imaju slične predmete.

Na taj način Sud i nacionalni sudovi surađuju kako bi osigurali da se u EU-u primjenjuje samo jedno tumačenje prava EU-a.

O velikom broju najvažnijih načela prava EU-a Sud je odlučio u toj vrsti predmeta. Većina predmeta u kojima Sud postupa (više od 60 %) jesu zahtjevi za prethodnu odluku.

U većini tih predmeta postupa Sud. Međutim, u predmetima koji se odnose na PDV, sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, carinu, trošarine ili razvrstavanje robe u carinsku tarifu i na odštetu putnicima u zračnom prometu postupa Opći sud.

Izravne tužbe

Izravne tužbe su predmeti koji izravno dođu na Sud. Samo institucije EU-a i države članice mogu Sudu izravno uputiti te predmete.

U određenim okolnostima građani ili trgovačka društva mogu uputiti predmete Općem sudu. Za više informacija o tom pitanju vidjeti našu stranicu o Općem sudu.

Postoje različite vrste izravnih tužbi. Najčešće su to tužbe zbog povrede obveze i tužbe za poništenje.

Tužbe zbog povrede obveze

Ti se postupci, također poznati pod nazivom postupci zbog povrede prava, pokreću protiv države članice EU-a zbog nepoštovanja prava EU-a.

Postoji mogućnost da jedna država članica podnese tužbu protiv druge, ali takvi su slučajevi rijetki.

Većinu tih predmeta upućuje Komisija.

Komisija redovito prati poštuju li države članice pravo EU-a. Ona to sama neposredno čini, ali postupa i po pritužbama koje primi od građana.

Ako Komisija smatra da pojedina država članica ne poštuje propise, pokreće protiv te države članice službeni postupak. Taj se postupak sastoji od triju faza. U prve dvije faze, državu članicu upozorava se na mogući problem te joj se daje prilika da ga ispravi. Ako država članica to ne učini ili ako se Komisija ne slaže s njezinom reakcijom, predmet upućuje Sudu.

Sud zatim odlučuje je li država članica povrijedila pravo.

Posljednjih godina ti predmeti čine manje od 5 % svih predmeta upućenih Sudu.

U određenim slučajevima, ako država članica nije donijela nacionalno zakonodavstvo za provedbu određenih propisa EU-a, poznatih kao direktive, to odmah može dovesti do novčane kazne.

U drugim slučajevima, ako Sud utvrdi da je država članica povrijedila pravo EU-a, ta država članica mora poduzeti mjere kako bi postupila u skladu s odlukom Suda.

Ako država članica ne postupi u skladu s presudom Suda, Komisija može uputiti drugi predmet. Ako Sud drugi put odluči protiv države članice, može izreći novčane kazne. Može biti riječ i o fiksnom iznosu za prošlo ponašanje i o novčanoj kazni koja se periodično kumulira dok država članica ne postupi u skladu s presudom.

Tužbe za poništenje

Riječ je o predmetima kojima se zahtijeva poništenje propisa ili odluke EU-a. Postupak se pokreće protiv institucije, agencije ili bilo kojeg drugog tijela EU-a koje je donijelo odluku ili propis.

Ako država članica uputi predmet protiv propisa koji su donijeli Europski parlament i/ili Vijeće, u predmetu postupa Sud. Iznimka od tog pravila predviđena je kada država članica osporava odluku Vijeća u području državnih potpora, antidampinških mjera i provedbenih ovlasti. Ti se predmeti moraju uputiti Općem sudu.

Pred Sudom se vode i postupci koje jedna institucija pokreće protiv druge.

U svim drugim predmetima, osobito onima koje pokreću građani, trgovačka društva ili druge organizacije, postupa Opći sud. Za više informacija o tom pitanju vidjeti našu stranicu o Općem sudu.

Tužbe zbog propusta

Ti su predmeti slični tužbama za poništenje. Međutim, umjesto da se upućuju kada institucija donese odluku, upućuju se kada institucija, agencija ili tijelo propusti donijeti odluku. Ti se predmeti mogu uputiti samo ako je institucija bila pozvana da djeluje i dužna je to učiniti.

Ti su slučajevi vrlo rijetki.

Poput tužbi za poništenje, Sud je nadležan za predmete koje upućuju države članice i institucije. Opći sud odgovoran je za predmete koje upućuju pojedinci.

Napominjemo da, iako građani mogu obavijestiti Komisiju da je pojedina država članica moguće povrijedila pravo EU-a, Komisija nije obvezna pokrenuti postupak protiv te države članice. U takvim okolnostima nije moguće protiv Komisije pokrenuti postupak zbog propusta.

Žalbe

Kao u svim pravnim sustavima, postoji mehanizam koji omogućuje da se protiv određenih odluka Općeg suda podnese žalba Sudu.

Žalbe se mogu podnijeti samo u odnosu na pravna pitanja, a ne u odnosu na to kako je Opći sud utvrdio i ocijenio činjenice predmeta.

U nekim vrstama predmeta Opći sud već djeluje kao žalbeni sud. Mnoge agencije i tijela EU-a koji donose odluke, primjerice Ured EU-a za intelektualno vlasništvo ili Agencija EU-a za kemikalije, imaju neovisno žalbeno vijeće. U takvim je slučajevima žalbeno vijeće same Agencije već razmotrilo prvotnu odluku prije nego što je predmet upućen Općem sudu. Stoga se protiv tih odluka Općeg suda može podnijeti žalba samo ako Sud to odobri u posebnom postupku. Žalba se dopušta ako otvara važno pitanje za jedinstvo, dosljednost ili razvoj prava EU-a.

Sve se žalbe moraju podnijeti u roku od dva mjeseca od odluke Općeg suda.

Ako se Sud slaže sa žalbom, može sam odlučiti o predmetu ili vratiti predmet na ponovno odlučivanje Općem sudu. Žalba se prihvaća u oko 25 % predmeta.

Otprilike četvrtina svih predmeta pred Sudom su žalbe.

Kako funkcionira postupak?

Postupak pred Sudom uređen je Statutom Suda i njegovim Poslovnikom.

Postupak Suda sastoji se od dvaju osnovnih dijelova, poznatih kao pisani i usmeni dio postupka.

Stranke iznose Sudu svoje argumente u pisanom obliku. Države članice i institucije EU-a također mogu podnijeti pisana očitovanja Sudu. Riječ je o pisanom dijelu postupka.

U brojnim predmetima održava se i rasprava. Rasprave su javne, a najvažnije se prenose na našoj internetskoj stranici. Za više informacija o raspravama vidjeti naše stranice o internetskom prijenosu i načinu sudjelovanja na raspravi. Nekoliko mjeseci nakon rasprave, nezavisni odvjetnik donosi svoje mišljenje ako je ono bilo zatraženo. Riječ je o usmenom dijelu postupka.

Nakon završetka usmenog dijela postupka suci vijećaju i donose odluku.

Potom se presuda javno objavljuje.

Predmeti u prosjeku traju između 16 i 18 mjeseci od početka do završetka.

Za više informacija, vidjeti našu stranicu o Postupku pred Sudom.