O Općem sudu

Tko radi na Općem sudu?

Suci

Opći sud ima 54 suca, dva iz svake države članice.

Svaka država članica imenuje svoje suce. Ne postoje pravila EU-a o načinu izbora suca i svaka država članica može primjenjivati vlastiti postupak. Međutim, izabrana osoba mora biti neovisna i kvalificirana obnašati visoku sudačku dužnost. Poseban odbor razmatra kandidate kako bi osigurao da su prikladni za ulogu suca. Taj je odbor poznat kao odbor iz članka 255., prema članku 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojim je taj odbor zasnovan. Suce zatim službeno imenuju sve države članice zajedno.

Suci se imenuju na razdoblje od šest godina. Taj se mandat može obnoviti.

Jeste li znali?

Sudac s najduljim stažem na Općem sudu je Marc Jaeger iz Luksemburga, koji je prvi put imenovan 1996. Također je 12 godina obnašao dužnost predsjednika Općeg suda, od rujna 2007. do rujna 2019.

Suci biraju predsjednika i potpredsjednika na razdoblje od tri godine.

Sadašnji je predsjednik Marc van der Woude, koji je prvi put izabran 2019.

Nezavisni odvjetnici

Za razliku od Suda, Opći sud nema stalne nezavisne odvjetnike. Međutim, sudac može izvršavati ulogu nezavisnog odvjetnika.

Za zahtjeve za prethodnu odluku dva suca biraju se iz redova sudaca kako bi obavljali dužnost nezavisnog odvjetnika. Biraju se na mandat od tri godine. Nezavisni odvjetnik uvijek se saslušava u okviru zahtjeva za prethodnu odluku, ali će svoje mišljenje donijeti samo kada se u nekom predmetu pojave nova pravna pitanja i kada bi mišljenje bilo korisno.

Zadaća nezavisnog odvjetnika može se u iznimnim okolnostima dodijeliti sucu i u postupcima povodom izravnih tužbi. Međutim, to se rijetko događa. Ta se mogućnost iskoristila tek u nekolicini predmeta na početku rada Općeg suda, ranih devedesetih godina.

Koliko sudaca postupa u predmetu?

Ne postupaju svi suci u svakom predmetu. Svaki se predmet dodjeljuje vijeću.

Opći sud ima 10 vijeća koja mogu postupati u predmetima s tri ili pet sudaca. Postoji i veliko vijeće od 15 sudaca i srednje vijeće od devet sudaca.

Broj sudaca odražava važnost ili složenost predmeta.

Većinu predmeta razmatraju vijeća od troje sudaca. U rijetkim slučajevima u predmetima dodijeljenima vijeću sastavljenom od tri suca može postupati i o njima odlučiti sudac izvjestitelj kao sudac pojedinac. U zahtjevima za prethodnu odluku postupa pet sudaca.

Predsjednici vijeća biraju se iz redova sudaca na razdoblje od tri godine.

Sva vijeća mogu odlučivati o tužbama za poništenje. Međutim, predmeti koji se odnose na intelektualno vlasništvo i predmeti javne službe dodjeljuju se specijaliziranim vijećima. Ta specijalizacija doprinosi najučinkovitijoj obradi predmeta.

Postoje i dva posebna vijeća koja postupaju povodom zahtjeva za prethodnu odluku koji su preneseni na Opći sud. Svako vijeće ima šest sudaca, a jedan od njih se izabire kao nezavisni odvjetnik. Mišljenje daje nezavisni odvjetnik drugog posebnog vijeća.

Tajnik i tajništvo

Opći sud raspolaže vlastitim tajništvom koje upravlja predmetima.

Tajnik je odgovoran za tajništvo. Tajnika imenuju suci Općeg suda na razdoblje od šest godina. Taj se mandat, kao i mandat sudaca, može obnoviti. Sadašnji je tajnik Vittorio Di Bucci, koji je prvi put izabran 2023.

Opći sud se također koristi drugim službama institucije.

U kojim predmetima Opći sud postupa?

Opći sud može postupati u brojnim predmetima različite vrste. Većina njegovih predmeta su predmeti koje pojedinci i trgovačka društva pokreću protiv odluka i akata institucija, tijela, ureda ili agencija EU-a.

Tužbe za poništenje koje podnose pojedinci

Opći sud postupa u svim predmetima koje upućuju pojedinci, trgovačka društva i organizacije kojima osporavaju akte ili odluke tijela EU-a. Da bi bio dopušten, pobijani akt mora:

1. biti izravno upućen osobi. To je primjerice slučaj s nalogom za zamrzavanje imovine osobe ili odlukom o tržišnom natjecanju kojom se trgovačkom društvu izriče novčana kazna ili
2. biti regulatorni akt koji izravno utječe na tu osobu i za koji nisu potrebne dodatne provedbene mjere kako bi stupio na snagu ili
3. odnositi se izravno i osobno na pravni položaj osobe koja pokreće postupak.

„Izravni i osobni utjecaj” ima vrlo specifično značenje u pravu EU-a. To znači da akt, iako se u njemu izravno ne navodi osoba, utječe na njezin pravni položaj zbog određenih značajki koje ju izdvajaju u odnosu na bilo koju drugu osobu.

Ako Opći sud odluči da je odluka nepravilna, može je poništiti. To znači da odluka nikada nije postojala. Institucija ili tijelo koje je donijelo odluku zatim mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi postupilo u skladu s posljedicama presude.

U predmetima koji uključuju novčanu kaznu, primjerice u predmetima koji se odnose na tržišno natjecanje, Opći sud ima „neograničenu nadležnost”. To znači da može prilagoditi iznos novčane kazne ako u odluci utvrdi pogreške koje nisu dovoljno ozbiljne za poništenje cijele odluke. Također može odlučiti povećati novčanu kaznu.

Tužbe za poništenje koje podnose države članice

Opći sud postupa u predmetima koje država članica pokrene protiv Komisije.

Opći sud postupa i u predmetima koje država članica pokrene protiv Vijeća u određenim okolnostima. Riječ je o predmetima kojima se osporavaju akti koji se odnose na:

• državne potpore
• pitanja povezana s trgovinom i antidampinška pitanja te
• ostale akte za koje Vijeće izvršava provedbene ovlasti.

Zahtjevi za prethodnu odluku

Pravo EU-a dio je nacionalnog prava svake države članice EU-a. To znači da se pravo EU-a može izravno koristiti pred nacionalnim sudovima u EU-u.  Nacionalni sudovi stoga mogu izravno primijeniti pravo EU-a. To zovemo „izravnim učinkom” prava EU-a.

Ako im nije jasno kako točno treba protumačiti pravo EU-a u pojedinom predmetu, nacionalni sudovi mogu Sudu postaviti pitanja. Tako im Sud može pojasniti što odredba prava EU-a podrazumijeva ili je li uopće valjana. To im zatim omogućuje da primijene pravo EU-a i odluče jesu li nacionalno zakonodavstvo i praksa u skladu s tim pravom.

Svaki neovisni sud u EU-u može, ako je to potrebno, postaviti ta pitanja.

Nacionalni sudovi protiv čijih odluka nije dopušten pravni lijek moraju postaviti ta pitanja ako odgovor nije jasan i ako je potreban za odlučivanje o predmetu.

Svi zahtjevi za prethodnu odluku prvotno se upućuju Sudu. U većini Sud i postupa. Međutim, predmeti se prenose Općem sudu ako se odnose na:

• PDV
• carinu, trošarine ili razvrstavanje robe u carinsku tarifu
• trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova te
• odštetu putnicima

osim ako podrazumijevaju donošenje odluke od načelnog značenja koja može utjecati na jedinstvo ili dosljednost prava EU-a.

Nakon što se odgovori na pitanja, predmet se vraća nacionalnom sudu kako bi on donio konačnu odluku u predmetu.

Odluka Općeg suda o pravu EU-a može biti predmet nadzora Suda ako on utvrdi da odluka Općeg suda utječe na jedinstvo ili dosljednost prava EU-a. U suprotnom je konačna i obvezujuća. Nacionalni sud mora slijediti odgovor Općeg suda. Drugi nacionalni sudovi diljem EU-a također moraju slijediti tu odluku ako imaju slične predmete.

Tužbe zbog propusta

Ti su predmeti slični tužbama za poništenje. Međutim, umjesto da se upućuju kada tijelo EU-a donese odluku, upućuju se kada tijelo EU-a propusti donijeti odluku. Ti se predmeti mogu uputiti samo ako je tijelo EU-a bilo pozvano djelovati i dužno je djelovati.

Ti su slučajevi rijetki.

Kao i kod tužbi za poništenje, Opći sud je nadležan za predmete koje upućuju pojedinci. Sud je nadležan za predmete koje upućuju države članice i institucije EU-a.

Napominjemo da, iako građani mogu obavijestiti Komisiju da je pojedina država članica moguće povrijedila pravo EU-a, Komisija nije obvezna pokrenuti postupak protiv te države članice. U takvim okolnostima nije moguće protiv Komisije pokrenuti postupak zbog propusta.

Predmeti o intelektualnom vlasništvu

EU ima vlastiti sustav žigova i dizajna. Oni postoje usporedno s nacionalnim žigovima. Žig EU-a vrijedi u cijelom EU-u.

Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) upravlja tim sustavom i odlučuje mogu li se žigovi i dizajni EU-a registrirati. EUIPO ima vlastiti interni žalbeni postupak sa žalbenim vijećem koje razmatra žalbe protiv tih prvotnih odluka.

Opći sud odlučuje o tužbama protiv odluka EUIPO-ova žalbenog vijeća.

Oko 25 % svih predmeta Općeg suda odnosi se na intelektualno vlasništvo.

Javna služba

Ako zaposlenik EU-a ima radni spor sa svojim poslodavcem (institucijom, agencijom EU-a itd.), Opći sud odlučuje o tužbi protiv konačne upravne odluke.

U takvim predmetima djeluje na sličan način kao i radni sudovi u nacionalnim pravnim sustavima.

Tužbe za naknadu štete

Opći sud postupa povodom zahtjevâ za naknadu štete uzrokovane nezakonitim postupanjima institucija i drugih tijela EU-a.

Posebni ugovori

Ugovori između EU-a i trgovačkih društava ili pojedinaca ponekad sadržavaju posebne odredbe u kojima se navodi da Sud EU-a mora odlučivati o svim predmetima koji proiziđu iz spora u vezi s ugovorom. Takve su odredbe uobičajene u ugovorima.

Te predmete razmatra Opći sud.

Žalbe protiv odluka Općeg suda

Kao u svim pravnim sustavima, postoji mehanizam koji omogućuje da se protiv odluka Općeg suda podnese žalba Sudu.

Žalbe se mogu podnijeti samo u odnosu na pravna pitanja, a ne u odnosu na to kako je Opći sud utvrdio i ocijenio činjenice predmeta.

U nekim vrstama predmeta Opći sud već djeluje kao žalbeni sud. Mnoge agencije i tijela EU-a koji donose odluke, primjerice EUIPO ili Agencija EU-a za kemikalije, imaju neovisno žalbeno vijeće. U takvim je slučajevima žalbeno vijeće same Agencije već razmotrilo prvotnu odluku prije nego što je predmet upućen Općem sudu. Stoga se protiv tih odluka Općeg suda može podnijeti žalba samo ako Sud to odobri u posebnom postupku. Žalba se dopušta ako otvara važno pitanje za jedinstvo, dosljednost ili razvoj prava EU-a.

Žalbe se moraju podnijeti u roku od dva mjeseca od odluke Općeg suda.

Ako se Sud slaže sa žalbom i poništi odluku Općeg suda, može sam odlučiti o predmetu ili vratiti predmet na ponovno odlučivanje Općem sudu.

Oko 25 % svih odluka predmet je žalbe. Sud poništava samo 25 % tih odluka. Dakle, Sud poništava samo 6 % odluka Općeg suda.

Protiv odluka donesenih povodom zahtjevâ za prethodnu odluku ne može se podnijeti žalba. Međutim, Sud može ponovno razmotriti predmet ako utvrdi da odluka Općeg suda utječe na jedinstvo ili dosljednost prava EU-a.

Kako funkcionira postupak?

Postupak pred Općim sudom uređen je Statutom Suda Europske unije i Poslovnikom Općeg suda.

Postupak se sastoji od dvaju osnovnih dijelova, poznatih kao pisani i usmeni dio postupka.

Postupak povodom zahtjevâ za prethodnu odluku isti je kao i postupak pred Sudom. Ostali predmeti počinju podnošenjem tužbe tajništvu Općeg suda. Tužbu mora potpisati odvjetnik ovlašten za zastupanje pred sudom države članice.

Stranke iznose Općem sudu svoje argumente u pisanom obliku. Države članice, institucije EU-a i drugi koji imaju izravan interes za ishod postupka također mogu intervenirati u potporu bilo kojoj strani. Riječ je o pisanom dijelu postupka.

U brojnim predmetima održava se i rasprava. Rasprave su javne, a najvažnije se mogu prenositi na našoj internetskoj stranici. Za više informacija o gledanju rasprava vidjeti naše stranice o internetskom prijenosu i načinu sudjelovanja raspravi. Riječ je o usmenom dijelu postupka.

Ako Opći sud to zatraži, nezavisni odvjetnik sastavlja mišljenje. Čitanja mišljenja su javna, a neka se čitanja prenose uživo na našoj internetskoj stranici.

Nakon završetka usmenog dijela postupka suci vijećaju i donose odluku.

Potom se presuda javno objavljuje, a neke se objave prenose uživo na našoj internetskoj stranici.

Predmeti u prosjeku traju oko 20 mjeseci od početka do završetka.

Za više informacija vidjeti našu stranicu o postupku pred Općim sudom.