Zašto višejezičnost?
U praksi to podrazumijeva saslušanje i izražavanje na 24 jezika koji su određeni kao službeni jezici Europske unije jer su službeni jezici ili jedan od službenih jezika jedne ili više država članica. Kako su pristupale nove države članice broj službenih jezika porastao je s četiri (njemački, francuski, talijanski, nizozemski) na 24 jezika danas. Govoreći sve te jezike Unija može komunicirati s građanima svih država članica. Višejezičnost je stoga nužan demokratski zahtjev kojim se osigurava ravnopravnost jezika i dostupnost europskih institucija svim građanima Unije; zahvaljujući stručnjacima za pismeno i usmeno prevođenje u institucijama Europske unije, europski građani mogu se obratiti institucijama Unije na svojem jeziku, a institucije im odgovaraju na istom jeziku.
Prva uredba koju je donio EEZ odnosila se na taj zahtjev, a riječ je o Uredbi 1/58 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici.
Unija je unija koja se temelji na pravnim pravilima, pri čemu njezino pravo mora biti jednako za sve i stoga mora stvarati pravne učinke koje svatko razumije unatoč raznovrsnosti jezika i raznolikosti pravnih poredaka. To znači da se, neovisno o jeziku na kojem su sastavljeni, propisi i sudska praksa Unije koji utječu na svakodnevni život građana moraju moći na isti način razumjeti na svim službenim jezicima i u svim nacionalnim pravnim porecima.
Sud Europske unije zadužen je, na temelju Ugovorâ, osigurati poštovanje općeg prava, ali tumačenje i primjena tog prava po definiciji su višejezični. Višejezičnost postupaka stoga je nezaobilazan zahtjev kojim se jamči pravično suđenje i pristup europskih građana pravosuđu i sudskoj praksi kao izvoru prava. Također se postavlja pitanje je li funkcioniranje Suda organizirano tako da mu omogućuje da ispuni svoju zadaću neovisno o jeziku na kojem je pred njim pokrenut postupak. Stoga svi europski građani imaju pristup europskom pravosuđu i europskoj sudskoj praksi na svojem jeziku.
