Sudska statistika Suda - 2025
Novi predmeti
Kao i prethodnih godina, proteklu je godinu obilježavao velik priljev novih predmeta jer je 2025. u registar tajništva upisano 889 predmeta. Taj broj naizgled predstavlja blago nazadovanje u odnosu na prethodnu godinu (2024.), tijekom koje je u registar tajništva upisano 920 predmeta, ali ako se uzme u obzir 65 zahtjeva za prethodnu odluku koji su Sudu podneseni 2025. i proslijeđeni Općem sudu, nakon prethodne analize iz članka 93.a Poslovnika Suda, u stvarnosti je Sudu u 2025. podneseno čak 954 predmeta, što je vrlo blizu rekordnom broju iz 2019., kada je Sud registrirao 966 predmeta.
Prilikom pomnijeg razmatranja raščlambe predmeta podnesenih Sudu u 2025., ne iznenađuje da zahtjevi za prethodnu odluku čine najveći dio tih novih predmeta. Osim 65 prethodno navedenih zahtjeva, proslijeđenih Općem sudu jer se odnose isključivo na jedno ili više posebnih područja iz članka 50.b Statuta, tako je 2025. u registar tajništva upisano 580 novih zahtjeva za prethodnu odluku. To je najveći broj u posljednjih pet godina.
Kao i 2024., zahtjevi za prethodnu odluku upućeni 2025. potječu iz gotovo svih država članica, sa znatnim brojem zahtjeva za prethodnu odluku koje su uputili talijanski sudovi (110 zahtjeva, od kojih je polovica podnesena samo u veljači 2025.), kao i poljski (63 zahtjeva, što je najveći broj od pristupanja te zemlje Europskoj uniji 2004.).
Visok broj zahtjeva za prethodnu odluku talijanskih sudova u velikom se dijelu objašnjava pitanjima koja su ti sudovi postavili – suočeni s masovnim priljevom tužbi koje su podnijeli državljani trećih zemalja protiv mjera udaljavanja koje su donijele nacionalne vlasti – u vezi s tumačenjem odredbi Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i ukidanje međunarodne zaštite i, osobito, u vezi s tumačenjem pojma „sigurna zemlja porijekla”[1].
Što se tiče zahtjeva za prethodnu odluku koje su uputili poljski sudovi, njihovu je pažnju privlačilo prije svega područje zaštite potrošača, jer se više od polovice zahtjeva za prethodnu odluku koje su poljski sudovi uputili Sudu u 2025. odnosi na tumačenje odredbi Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima[2] ili Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima[3].
Dok je broj zahtjeva za prethodnu odluku koje su u 2025. uputili talijanski i poljski sudovi bio osobito velik, broj zahtjeva iz Njemačke i Francuske ostao je na vrlo niskoj razini, sa samo 61 odnosno 17 zahtjeva. Iako je broj zahtjeva za prethodnu odluku koje su uputili francuski sudovi jedan od najnižih zabilježenih tijekom posljednjih 20 godina, ipak valja istaknuti, kad je riječ o zahtjevima za prethodnu odluku njemačkih sudova, da se mnogi od njih odnose upravo na posebna područja u kojima je nadležnost za odlučivanje o prethodnim pitanjima prenesena na Opći sud i, osobito, na zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost te odštetu i pomoć putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja ili kašnjenja ili otkazivanja usluga prijevoza. Stoga 61 zahtjevu koje će obraditi sam Sud valja dodati i više od dvadesetak zahtjeva podnesenih Sudu i proslijeđenih Općem sudu zbog nadležnosti.
Osim zahtjeva za prethodnu odluku iz četiriju navedenih država, ističe se – još uvijek visok – broj zahtjeva za prethodnu odluku koje su uputili austrijski i bugarski sudovi s 47 odnosno 42 zahtjeva za prethodnu odluku u 2025., kao i prvi zahtjev za prethodnu odluku britanskog suda od izlaska Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije i isteka prijelaznog razdoblja 31. prosinca 2020. Na temelju članka 158. stavka 1. Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju[4], zahtjev za prethodnu odluku uputio je 24. listopada 2025. High Court of Justice (King’s Bench Division) i odnosi se na tumačenje članka 17. stavka 2. navedenog sporazuma, koji se odnosi na prava povezana s boravkom i boravišnom dozvolom priznata članovima obitelji koje uzdržavaju građani Unije ili državljani Ujedinjene Kraljevine[5].
Kao i prethodnih godina, žalbe podnesene protiv odluka Općeg suda i izravnih tužbi u brojčanom su pogledu sačinjavale drugu i treću kategoriju predmeta podnesenih Sudu u 2025. S 245 predmeta, žalbe, žalbe na privremenu pravnu zaštitu i žalbe u zahtjevima za intervenciju pokazuju blagi pad u usporedbi s prethodnom godinom, kada je broj žalbi u svim kategorijama iznosio 277 predmeta, dok izravne tužbe pokazuju blagi porast. Osim nekoliko tužbi za poništenje i tužbe za naknadu štete, u 2025. Sudu je podneseno 50 tužbi zbog povrede obveze. One se odnose na dvadesetak država članica i na različita područja kao što su zaštita okoliša – u svim njezinim oblicima (kvaliteta zraka, kvaliteta vode namijenjene za ljudsku potrošnju, pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, gospodarenje otpadom, sprečavanje i smanjenje štetnih učinaka povezanih s izlaganjem buci, očuvanje prirodnih staništa), socijalnu politiku i borbu protiv zlouporabe uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme ili pak na prijevoz, oporezivanje i slobodno kretanje kapitala. U ožujku 2025. Europska komisija tako je podnijela tužbe protiv šest različitih država članica zbog toga što te države nisu donijele ili priopćile mjere potrebne za usklađivanje s Direktivom (EU) 2021/2167 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita te izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU[6].
Naposljetku, ovaj bi pregled novih predmeta zasigurno bio nepotpun ako se ne uzme u obzir zahtjev za mišljenje koji je Europska komisija podnijela 21. studenoga 2025. o usklađenosti s Ugovorima revidiranog nacrta sporazuma o pristupanju Europske unije Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisanoj u Rimu 4. studenoga 1950. Na temelju članka 218. stavka 11. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, taj je zahtjev podnesen nakon dvaju ranijih zahtjeva o istom pitanju, podnesenih u travnju 1994. i srpnju 2013., od kojih je prvi završio utvrđenjem nenadležnosti Zajednice za pristupanje Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda[7], a drugi utvrđenjem neusklađenosti nacrta sporazuma o pristupanju Europske unije toj konvenciji s člankom 6. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji i Protokolom br. 8 o tom članku[8]. Ovaj zahtjev za mišljenje (1/25) odnosi se upravo na tekst koji je proizašao iz pregovora nakon tog mišljenja o neusklađenosti.
Kako bi se zaključio ovaj kratki pregled novih predmeta, treba istaknuti da je znatnom dijelu tih predmeta priložen zahtjev za ubrzanje postupka, s obzirom na to da je zahtjev ili prijedlog za primjenu ubrzanog ili hitnog postupka podnesen u čak 88 predmeta, što čini 10 % svih predmeta podnesenih Sudu u 2025. Hitni prethodni postupak doista je odobren u četiri predmeta tijekom protekle godine[9], dva zahtjeva za primjenu ubrzanog postupka su također prihvaćena[10], dok je potonji postupak u jednom osjetljivom predmetu koji se odnosio na tumačenje članaka Direktive Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba, pokrenuo sam predsjednik Suda[11].
Zaključeni predmeti
Iako je Sud 2025. zabilježio velik broj predmeta, proteklu je godinu obilježavala i intenzivna sudska aktivnost, jer je Sud zaključio 774 predmeta, što se približava broju prethodnih godina (792 predmeta zaključenih u 2020., 772 predmeta u 2021., 808 u 2022. i 783 u 2023.). Iako je riječ o znatno manjem broju predmeta od onog iz 2024. (862 predmeta), podsjećamo da je ovu godinu obilježavala djelomična obnova sastava Suda i istodobna potreba za okončanjem znatnog broja predmeta prije odlaska sudaca nakon isteka njihovog mandata.
Nadalje, valja podsjetiti na to da je kolegij sudaca još uvijek nepotpun u vrijeme kada pišemo ove redove, s obzirom na to da jedan sudac koji je napustio Sud u veljači 2024. još nije zamijenjen, dok je drugi sudac, koji je preminuo tijekom mandata u lipnju 2024., bio zamijenjen tek godinu dana kasnije, u lipnju 2025. Takvi čimbenici izvan su nadzora Suda, ali neizbježno utječu na produktivnost suda.
Odražavajući njihov udio u predmetima podnesenima Sudu, ne iznenađuje da zahtjevi za prethodnu odluku i žalbe čine većinu predmeta zaključenih pred Sudom, pri čemu je Sud u 2025. riješio 561 prethodni postupak i 156 žalbi, što predstavlja više od 92 % od ukupnog broja predmeta zaključenih protekle godine.
Kao i prethodnih godina, presude su ponovno predstavljale glavni način zaključenja predmeta u 2025. Tako je tijekom protekle godine doneseno 447 presuda, dok su rješenja kojima se završava postupak, osim brisanja, vraćanja predmeta Općem sudu ili obustave postupka, činila manje od 20 % zaključenih predmeta. Međutim, broj tih rješenja (116) bio je razmjerno veći u vezi sa žalbama nego li u vezi sa zahtjevima za prethodnu odluku.. Dok su rješenja donesena na temelju članaka 53. i/ili 99. Poslovnika predstavljala samo 12 % prethodnih postupaka zaključenih u 2025., rješenja donesena na temelju članaka 170.a i 170.b ili na temelju članaka 181. ili 182. Poslovnika predstavljala su 35 % svih žalbi zaključenih prošle godine.
Kad je riječ o žalbama koje je Sud zaključio u 2025., ponajprije valja uzeti u obzir smanjenje stope ukidanja odluka Općeg suda. Iako je ta stopa 2022., 2023. i 2024. iznosila oko 20 %, ona je 2025. pala na 15 %. Od 156 žalbi zaključenih prošle godine, samo su 24 žalbe dovele do ukidanja presude ili rješenja koje se pobijalo pred Sudom. U većini slučajeva (19) Sud je predmet vratio Općem sudu na ponovno suđenje.
Što se tiče, konkretnije, djelatnosti vijeća za dopuštanje žalbi, valja istaknuti da su tijekom protekle godine dopuštene dvije žalbe, među kojima je prva žalba obuhvaćena novim područjem primjene članka 58.a Statuta, nakon zakonodavne reforme iz 2024. U tom je slučaju riječ o žalbi podnesenoj protiv odluke Općeg suda o izvršenju ugovora koji sadržava arbitražnu klauzulu u smislu članka 272. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Žalba podnesena u prosincu 2024. djelomično je dopuštena 29. travnja 2025. i trenutačno je u tijeku pred Sudom[12].
Ako se ispitaju podaci o načinu zaključenja predmeta, valja istaknuti da su se broj i postotak predmeta u kojima je presuđeno uz mišljenje tijekom prošle godine smanjili. Tako je u 2025. 239 zaključenih predmeta razjašnjeno uz pomoć mišljenja nezavisnog odvjetnika, što predstavlja 31 % od ukupnog broja zaključenih predmeta u 2025., dok je broj zaključenih predmeta presuđenih uz mišljenje u 2024. iznosio 336 predmeta, te 283 predmeta u 2023., odnosno 39 % i 36 % od ukupnog broja zaključenih predmeta u tim godinama. To bi se smanjenje moglo djelomično objasniti prijenosom nadležnosti za odlučivanje u prethodnom postupku na Opći sud, od kojeg se sada traži da koristi mišljenja nezavisnih odvjetnika kako bi odlučio o predmetima koje mu je Sud proslijedio, ali se prije svega objašnjava nepostojanjem istinski novih pravnih pitanja u drugim područjima, što je dovelo do šireg korištenja mogućnosti iz članka 20. petog stavka Statuta da se u predmetima odlučuje bez mišljenja nezavisnog odvjetnika. Kao što to proizlazi iz tablica u nastavku, samo je iz područja energetike i slobodnog kretanja osoba u 2025. stvarno povećan broj predmeta presuđenih uz mišljenje u odnosu na prethodnu godinu.
Kad je riječ o raščlambi zaključenih predmeta po sastavu suda, vijeća od tri suca donijela su najveći broj odluka jer su u 2025. zaključila čak 352 predmeta. Vijeća od pet sudaca okončala su 255 predmeta tijekom iste godine, dok je broj predmeta koje je okončalo veliko vijeće iznosio 35. Riječ je o prilično znatnom smanjenju u odnosu na prethodnu godinu tijekom koje je taj sastav suda riješio 75 predmeta. Kao što je to prethodno istaknuto, ta se razlika objašnjava velikim brojem odluka donesenih prije djelomične obnove sastava Suda u listopadu 2024., među kojima je osobito bila presuda kojom je odlučeno o petnaest tužbi u vezi s propisima Zajednice u području prometa.
Naposljetku, što se tiče prosječnog trajanja postupaka, ono je iznosilo 16,7 mjeseci, za sve vrste predmeta uzete zajedno, u odnosu na 17,7 mjeseci godinu dana ranije. Smanjenje trajanja postupaka odnosi se na sve vrste predmeta jer je skraćeno sa 17,2 mjeseca na 16,9 mjeseci za prethodne postupke, s 21,5 mjeseci na 20 mjeseci za izravne tužbe i s 18,4 mjeseca na 15,1 mjesec za žalbe.
Neriješeni predmeti
Kao logična posljedica neravnoteže između broja novih predmeta tijekom protekle godine i broja zaključenih predmeta, broj neriješenih predmeta na dan 31. prosinca 2025. bio je veći nego prethodne godine. Naime, on je iznosio 1322 predmeta, u odnosu na 1207 predmeta, godinu dana ranije. Sa 772 predmeta i 443 predmeta, prethodni postupci i žalbe i dalje predstavljaju najveći dio sporova koji se vode pred Sudom.
[1] SL L 180, 29. lipnja 2013., str. 60.
[2] SL L 95, 21. travnja 1993., str. 29.
[3] SL L 133, 22. svibnja 2008., str. 66.
[4] SL L 29, 31. siječnja 2020., str. 7.
[5] Predmet C-682/25 [Crossryn]
[6] SL L 438, 8. prosinca 2021., str. 1. Te tužbe upisane pod brojevima C-207/25, C-208/25, C-210/25, C-212/25, C-213/25 i C-215/25 podnesene su protiv Finske, Bugarske, Španjolske, Mađarske, Nizozemske i Portugala.
[7] Mišljenje 2/94 (Pristupanje Zajednice EKLJP-u) od 28. ožujka 1996. (EU:C:1996:140)
[8] Mišljenje 2/13 (Pristupanje Unije EKLJP-u) od 18. prosinca 2014. (EU:C:2014:2454)
[9] To su predmeti C-135/25 PPU, Kačev (u kojem je donesena presuda od 20. svibnja 2025., EU:C:2025:366), C-219/25 PPU, Kamekris (u kojem je donesena presuda od 19. lipnja 2025., EU:C:2025:456), C-313/25 PP, Adrar (u kojem je donesena presuda od 4. rujna 2025., EU:C:2025:647) i C-712/25 PPU, Rastošev (u kojem je donesena presuda od 12. veljače 2026., EU:C:2026:101).
[10] Vidjeti predmete C-280/25, Lin II, i C-440/25, Ebilum.
[11] Predmet C-195/25, Framholm (u kojem je donesena presuda od 20. studenog 2025., EU:C:2025:904)
[12] Predmet C-881/24 P, SC/Eulex Kosovo (rješenje od 29. travnja 2025., EU:C:2025:313)
