Prevođenje i usmeno prevođenje na Sudu
Na Sudu Europske unije pravno i usmeno prevođenje imaju ključnu ulogu u osiguravanju jednakog pristupa pravosuđu za sve države članice i građane EU-a.
Tajnik je odgovoran za višejezičnost u postupcima. U tu se svrhu oslanja na Glavnu upravu za višejezičnost (DGM) unutar koje djeluju službe za usmeno i pravno prevođenje.
Članak 42. Poslovnika Suda
Članak 42. Jezična služba Suda
Sud uspostavlja jezičnu službu koju čine stručnjaci s odgovarajućim pravnim obrazovanjem
i temeljitim znanjem više službenih jezika Europske unije.
Usmeno prevođenje
U cjelovitom sustavu višejezičnog usmenog prevođenja mogu se govoriti svi službeni jezici te se usmeno prevođenje može osigurati na sve te jezike. Međutim, u praksi je rijetko potrebna ta potpuna jezična pokrivenost. Služba za usmeno prevođenje osigurava način rada „à la carte”, prilagođen stvarnim potrebama. Na Sudu se primjenjuju dvije metode usmenog prevođenja: simultano i konsekutivno prevođenje.
Kod simultanog prevođenja usmeni prevoditelji, koji su raspoređeni po kabinama, usmeno prevode izlaganja, pitanja i odgovore koje u dvorani razmjenjuju različiti dionici rasprave. U kabini su najmanje dva usmena prevoditelja jer se, s obzirom na intelektualni napor koji zahtijeva radnja usmenog prevođenja, moraju izmjenjivati kako bi zadržali istu razinu koncentracije, a stoga i kvalitete. Kvaliteta usmenog prevođenja u velikoj mjeri ovisi o detaljnoj pripremi usmenih prevoditelja za svaki predmet. Ta se priprema provodi u timskom duhu, u suradnji s asistentima koji pripremaju spise i referentne dokumente te s horizontalnim službama, osobito u slučaju potrebe za pomoći u pronalaženju terminoloških rješenja.
U okviru druge metode rada, konsekutivnog prevođenja, usmeni prevoditelj vodi bilješke tijekom izlaganja govornika te konsekutivno rekonstruira njegov sadržaj. Ta se tehnika često primjenjuje tijekom protokolarnih događaja, posjeta ili otvorenja.
Rasprave se usmeno prevode neposredno u najvećoj mogućoj mjeri. Usmeni prevoditelj zatim prenosi izlaganje govornika na svojem jeziku i bez posrednika. Katkad se mora koristiti takozvanim „relejnim” usmenim prevođenjem. U tom slučaju, ne prevodi se s jezika govornika, nego na temelju usmenog prijevoda kolege iz druge jezične kabine koji je u mogućnosti prevoditi izravno na svoj jezik.
Načelno, svaki usmeni prevoditelj prevodi samo na svoj materinski jezik. Međutim, određeni usmeni prevoditelji vladaju drugim jezikom do te mjere da mogu usmeno prevoditi na njega u smislu aktivnog jezika, kao da je riječ o njihovu materinskom jeziku. To se naziva „retour” usmeno prevođenje.
Pravno prevođenje
U središtu prevoditeljske djelatnosti na Sudu nalazi se pravnik lingvist, pravnik koji je završio cjelokupan studij prava u jednoj od država članica i koji u trenutku zapošljavanja dobro vlada najmanje dvama drugim jezicima i dobro je upoznat s najmanje dva pravna sustava. Pravnik lingvist odgovoran je za složenu i tehničku zadaću: mora upravljati prevoditeljskim portfeljem i kombinirati vrlo visoku razinu kvalitete i učinkovitosti, uz puno poštovanje rokova.
Prije nego što započne prijevod stricto sensu, ključno je da pravnik lingvist identificira i dođe do svih relevantnih referentnih dokumenata te da ih analizira kako bi dobro razumio pravni kontekst predmeta i identificirao referentnu terminologiju. Prevođenje na Sudu nije slobodno prevođenje: regulatorne akte, sudsku praksu ili postupovne dokumente koji se izravno ili neizravno citiraju treba preuzeti dosljedno. Isto vrijedi za upotrebljavanu terminologiju.
U stvarnosti za svaki zadatak prijevoda postoji cijeli sustav kojim se jamči učinkovitost, koji se temelji na organizacijskoj i tehničkoj pripremi koju prethodno provode horizontalne jedinice i uprava.
Kako bi obavili svoje zadatke, pravnici lingvisti primjenjuju posebne metode i strategije te se služe, svakim danom sve više, informatičkim alatima kojima moraju vladati kako bi se u njih integrirao doprinos bez gubitka kvalitete, osobito s gledišta preciznosti i pouzdanosti.
Izravnom prevođenju uvijek se daje prednost kad god jezični odjeli imaju na raspolaganju ljude s potrebnim vještinama. Međutim, s 24 službena jezika broj mogućih jezičnih kombinacija sada iznosi 552. Stoga je trebalo uspostaviti sustav koji nadopunjava izravno prevođenje, odnosno prevođenje putem ograničenog broja pivot jezika odabranih na temelju tehničkih kriterija. Tako je pivot jezik unaprijed određen jezik na koji se tekst prevodi kako bi se potom preveo na druge jezike. Svakom jezičnom odjelu za pivot jezik dodijeljeno je više jezika s kojih će se prevoditi na jezik tog odjela. Zatim će se drugi odjeli koristiti tom pivot verzijom za prijevod na svoj jezik.
Vidjeti također:
