Pravosudna aktivnost

Operaterka na putničkim postajama više je puta tražila od svojeg poslodavca da joj dodijeli posao s fiksnim radnim vremenom. Njezin se zahtjev temeljio na potrebi da se brine o svojem sinu, koji je teško hendikepiran i potpuni invalid. Poslodavac joj je privremeno odobrio određene prilagodbe. Međutim, odbio je te prilagodbe učiniti trajnima. Operaterka je osporila to odbijanje i slučaj je dospio pred talijanski kasacijski sud. Taj je sud pokrenuo postupak pred Sudom jer je imao dvojbe u pogledu tumačenja prava Unije u području zaštite od neizravne diskriminacije zaposlenika koji se brine o svojem maloljetnom djetetu s teškim invaliditetom, a koji sam nije osoba s invaliditetom. Sud je odgovorio da zabrana neizravne diskriminacije na temelju invaliditeta, u skladu s Okvirnom direktivom o jednakom postupanju pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, obuhvaća i zaposlenika koji je žrtva takve diskriminacije zbog pomoći koju pruža svojem djetetu s invaliditetom.

Presuda od 11. rujna 2025. u predmetu Bervidi (C-38/24)

Cilj je danskog Zakona o javnom stanovanju smanjiti postotak javnih obiteljskih stanova u „područjima transformacije”. Ta područja osobito obilježava činjenica da je udio „imigranata iz nezapadnih zemalja i njihovih potomaka” u posljednjih pet godina premašio 50 %. U skladu s tim zakonom, dio najma obiteljskih javnih stanova koji se nalaze u dvama stambenim područjima općina Slagelse i Kopenhagena raskinut je ili se trebao uskoro raskinuti. Danski sud pred kojim se vode sporovi o tim raskidima pita predstavlja li predmetni propis izravnu ili neizravnu diskriminaciju na temelju etničkog podrijetla. Sud je u svojoj presudi pojasnio situacije koje mogu predstavljati diskriminaciju na temelju etničkog podrijetla. Sud je naglasio da se etničko podrijetlo temelji na nekoliko čimbenika. Jedan kriterij uzet izolirano, poput državljanstva ili zemlje rođenja, nije dovoljan za utvrđivanje pripadnosti etničkoj skupini. Kako bi se ispitala moguća izravna diskriminacija, na nacionalnom je sudu da provjeri temelji li se kriterij koji se odnosi na udio imigranata i njihovih potomaka doista na etničkom podrijetlu većine stanovnika „zona transformacije” i je li zbog toga prema njima postupano nepovoljnije, kao što je povećana opasnost od prijevremenog raskida najma. Ako nacionalni sud utvrdi da bi mogla postojati neizravna diskriminacija, morat će provjeriti je li ona ipak opravdana. Na njemu je osobito da se po toj osnovi uvjeri da se predmetnim zakonom nastoji postići cilj u općem interesu na proporcionalan način i da se njime osobito poštuje temeljno pravo na poštovanje doma.

Presuda od 18. prosinca 2025. u predmetu Slagelse Almennyttige Boligselskab, Afdeling Schackenborgvaenge (C-417/23)

U dvjema presudama poljski Ustavni sud proglasio je određene odredbe Ugovorâ, kako ih tumači Sud, protivnima nacionalnom ustavu te je izričito kvalificirao sudsku praksu Suda o pravu na djelotvornu sudsku zaštitu kao da prekoračuje ovlasti koje su mu dodijeljene (ultra vires). Smatrajući da se tim presudama povređuje više temeljnih načela prava Unije, uključujući njegovu nadređenost, Komisija je Sudu podnijela tužbu zbog povrede obveze protiv Poljske. Sud je prihvatio tu tužbu i presudio da Poljska nije ispunila svoje obveze jer je njezin Ustavni sud povrijedio načelo djelotvorne sudske zaštite i nije poštovao nadređenost, autonomiju, djelotvornost, ujednačenu primjenu prava Unije i obvezujući učinak odluka Suda. Sud je prihvatio Komisijinu tužbu i u dijelu u kojem se odnosila na ozbiljne nepravilnosti u imenovanju triju sudaca poljskog Ustavnog suda i njegove predsjednice, čime se dovodi u pitanje status tog ustavnog suda kao zakonom ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda u smislu prava Unije.

Presuda od 18. prosinca 2025. u predmetu Komisija protiv Poljske (Nadzor ultra vires sudske prakse Suda — Nadređenost prava Unije) (C-448/23)

Nakon vojne agresije Rusije na Ukrajinu 2022. Europska unija donijela je niz mjera ograničavanja. Vijeće Europske unije 2023. proširilo je kriterije za usmjeravanje mjera na osobe ili subjekte. Novi kriterij stoga omogućuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora subjekata koji djeluju u ruskom sektoru informacijske tehnologije koji su nositelji dozvole koju izdaje Centar za izdavanje dozvola, certifikaciju i zaštitu državnih tajni Savezne sigurnosne službe Ruske Federacije (FSB) ili „dozvole za oružje i vojnu opremu” koju izdaje rusko Ministarstvo industrije i trgovine. Positive Group PAO, rusko društvo iz područja kibersigurnosti, posjeduje takvu dozvolu putem svojeg društva kćeri i uvršteno je na popis sankcioniranih subjekata. Ono je zahtijevalo poništenje tog uvrštenja, ali je Opći sud odbio njegovu tužbu. Smatrao je da je primijenjeni kriterij jasan, pravno predvidljiv i proporcionalan ciljevima koji se žele postići, a to su vršenje pritiska na Moskvu i ograničavanje njezine sposobnosti da provodi ratna djelovanja, uključujući u području informiranja. Vijeće je moglo, bez pogreške, smatrati da društvo treba biti obuhvaćeno zbog njegove ovisnosti o FSB-ovoj dozvoli, čak i ako ona pripada njegovom društvu kćeri.

Presuda od 10. rujna 2025. u predmetu Positive Group/Vijeće (T-573/23)

Državljaninu treće zemlje može se odbiti zahtjev za međunarodnu zaštitu u ubrzanom postupku na granici, ako država članica njegovu zemlju podrijetla odredi kao „sigurnu”. Sud je pojasnio da se to određivanje može provesti zakonodavnim aktom, pod uvjetom da podliježe djelotvornom sudskom nadzoru. Izvori informacija na kojima se temelji to određivanje moraju biti dostupni podnositelju zahtjeva i nacionalnom sudu. Međutim, država članica ne može uvrstiti neku zemlju na popis sigurnih zemalja podrijetla ako ona ne pruža dostatnu zaštitu svojem cjelokupnom stanovništvu.

Presuda od 1. kolovoza 2025. u spojenim predmetima Alace i Canpelli (C-758/24 i C-759/24)

Dva tražitelja azila u Irskoj bila su prisiljena živjeti u nedostojnim uvjetima nakon što se država pozvala na zasićenje svojih centara kako bi im odbila osigurati smještaj. Sud je smatrao da ta vrsta odbijanja, čak i u kontekstu masovnog i nepredvidivog priljeva podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, predstavlja tešku povredu prava Unije i može dovesti do odgovornosti države. Sud je podsjetio na to da države članice, prema Direktivi o prihvatu, moraju zajamčiti tražiteljima međunarodne zaštite uvjete prihvata koji osiguravaju odgovarajući životni standard, bilo putem smještaja, financijske pomoći, vaučera ili kombinacije tih oblika potpore za dostojan život.

Presuda od 1. kolovoza 2025. u predmetu The Minister for Children, Equality, Disability, Integration and Youth i dr. (C-97/24)

Muškarac iz Iraka podnio je zahtjev za azil u Grčkoj, pozivajući se na stvarnu opasnost za svoj život. Njegov je zahtjev odbijen, a njegova je žalba proglašena „očito neosnovanom” samo zato što se nije osobno pojavio pred nadležnim povjerenstvom. Naime, grčko zakonodavstvo predviđalo je automatsku pretpostavku zlouporabe pravnog lijeka u takvom slučaju. Sud je presudio da se tim pravilom povređuje pravo Unije: zahtjev da se stranka osobno pojavi kako bi se žalba razmotrila je neproporcionalan, s obzirom na to da služi samo za provjeru prisutnosti zainteresirane osobe, a ne za njezino stvarno saslušanje. Grčka je trebala ponuditi druga, manje restriktivna rješenja, kao što su zastupanje po odvjetniku, pojavljivanje na lokalnoj razini ili običan dokaz o prisutnosti, kako bi osigurala stvaran pristup djelotvornom pravnom lijeku.

Presuda od 3. srpnja 2025. u predmetu Al Nasiria (C-610/23)

Njemačko društvo prodavalo je dodatak prehrani napravljen od šafrana i soka od dinje, tvrdeći da poboljšava raspoloženje te smanjuje stres i umor. Jedna udruga osporavala je tu promidžbenu praksu pred sudovima, smatrajući da je riječ o zdravstvenim tvrdnjama koje su protivne pravu Unije. Sud je presudio da se, sve dok Komisija ne dovrši znanstvenu analizu zdravstvenih tvrdnji koje se odnose na biljne tvari i ne uvrsti ih na službene popise, te tvrdnje ne smiju upotrebljavati u oglašavanju, osim ako se na njih primjenjuje prijelazni režim, što ovdje nije slučaj.

Presuda od 30. travnja 2025. u predmetu Novel Nutriology (C-386/23)

Godine 2019. talijansko društvo Nero Lifestyle podnijelo je Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju verbalnog žiga NERO CHAMPAGNE. Comité interprofessionnel du vin de Champagne i Institut national de l’origine et de la qualité (INAO) usprotivili su se prijavi. Tvrdili su da žig može zloupotrijebiti ugled proizvoda ZOI Champagne čija zaštita pruža jamstvo kvalitete zbog njihova zemljopisnog podrijetla. EUIPO je djelomično odbio prigovor, a strukovna tijela pokrenula su postupak pred Općim sudom. Opći je sud svojom presudom poništio odluku EUIPO-a i prihvatio prigovor. Posljedično, prijava za registraciju žiga NERO CHAMPAGNE odbijena je.

Presuda od 25. lipnja 2025. u predmetu Comité interprofessionnel du vin de Champagne i INAO/EUIPO Nero Lifestyle (NERO CHAMPAGNE) (T-239/23)

Rubikova kocka ne može se zaštititi kao žig Unije: Opći sud potvrdio je poništenje žigova registriranih za tu slavnu trodimenzionalnu slagalicu. EUIPO je smatrao da oblik kocke, njezina rešetkasta struktura i razlikovanje stranica odgovaraju tehničkim elementima koji su nužni za njezino funkcioniranje, zbog čega njihova zaštita nije moguća na temelju žigovnog prava. Društvo Spin Master, nositelj predmetnih žigova, tvrdilo je da određeni elementi, osobito boje, nisu tehničke prirode. Opći sud odbio je te argumente objašnjavajući da su boje samo sekundarni detalj koji služi za razlikovanje stranica i da većina oblika — kvadrati, rešetkasta struktura i diferencijacija stranica — odgovara tehničkoj potrebi: omogućiti rotaciju i identifikaciju elemenata slagalice. Budući da su sve bitne značajke kocke povezane s njezinom funkcijom, ne mogu se zaštititi kao žig te su odluke EUIPO-a stoga potvrđene.

Presuda od 9. srpnja 2025. u predmetima Spin Master Toys UK/EUIPO Verde Innovations (Oblik kocke sa stranicama rešetkaste strukture koje se razlikuju po bojama) (T-1170/23 do T-1173/23)

Opći sud poništio je odluke EUIPO-a kojima su opozvana prava društva Ferrari na verbalni žig TESTAROSSA za motorna vozila, rezervne dijelove, pribor i smanjene modele, nakon što je Ured smatrao da se žig nije stvarno rabio između 2010. i 2015. Opći sud utvrdio je da su, iako se model Testarossa od 1996. više nije proizvodio, tijekom predmetnog razdoblja ovlašteni trgovci i distributeri prodavali rabljena vozila i da je ta uporaba, zajedno s uslugom certificiranja koju je pružao Ferrari, predstavljala stvarnu uporabu žiga uz implicitnu suglasnost proizvođača. Isto je presudio i u pogledu rezervnih dijelova i pribora, čije je podrijetlo provjereno u okviru usluge certificiranja. Kad je riječ o smanjenim modelima, utvrdio je da su žig upotrebljavale treće osobe s napomenom „službeni proizvod pod licencijom Ferrarija”, što je jamčilo trgovačko podrijetlo igračaka i dokazivalo stvarnu uporabu izvršenu uz implicitnu suglasnost društva Ferrari. Stoga je Opći sud zaključio da je Ferrari itekako zadržao uporabu žiga TESTAROSSA za sve predmetne proizvode.

Presuda od 2. srpnja 2025. u predmetima Ferrari/EUIPO Hesse (TESTAROSSA) (T-1103/23 i T-1104/23)

Društvo Apple zadržava proviziju od prodajne cijene trećih aplikacija prodanih u njegovu App Storeu. Prema mišljenju dviju nizozemskih zaklada koje brane kolektivne interese većeg broja neidentificiranih, ali odredivih korisnika uređaja Apple, te su provizije prekomjerne i ti korisnici trpe štetu. One su prijavile protutržišno ponašanje društva Apple te su u tom pogledu pokrenule postupak pred nizozemskim sudovima. Međutim, društvo Apple osporava nadležnost nizozemskog suda jer navodna štetna radnja nije nastala u Nizozemskoj, a osobito ne u Amsterdamu. Kad mu je u tom kontekstu postavljeno pitanje, Sud je istaknuo da je predmetni App Store posebno osmišljen za nizozemsko tržište. Šteta navodno pretrpljena prilikom kupnji izvršenih u tom virtualnom prostoru stoga može nastati na tom državnom području, i to neovisno o mjestu gdje su se dotični korisnici nalazili u trenutku kupnje o kojoj je riječ. Stoga je nizozemski sud međunarodno i mjesno nadležan.

Presuda od 2. prosinca 2025., Stichting Right to Consumer Justice i Stichting App Stores Claims (C-34/24)

Bivša čelnica ETA-e, koja je već osuđena u Francuskoj na 20 godina zatvora za kaznena djela povezana s terorizmom, kazneno je progonjena u Španjolskoj zbog istog napada počinjenog 1997., čime bi se njezina ukupna kazna mogla povećati na najmanje 50 godina bez zakonskog ograničenja. Nakon što ga je španjolski sud upitao o primjeni načela ne bis in idem, Sud je podsjetio na to da se protiv neke osobe ne može dva puta voditi kazneni progon u Uniji za ista djela, čak i ako se pravna kvalifikacija razlikuje među državama. Na španjolskom je sudu da provjeri jesu li činjenice o kojima je presuđeno u Francuskoj materijalno istovjetne onima za koje se osoba kazneno progoni u Španjolskoj.

Presuda od 11. rujna 2025. u predmetu MSIG (C-802/23)

Ženska osoba otkrila je da se u neistinitom oglasu objavljenom na rumunjskoj internetskoj stranici www.publi24.ro navodi da ona nudi seksualne usluge te da isti sadržava njezine fotografije i telefonski broj korištene bez njezina pristanka. Društvo Russmedia Digital, operator internetske stranice, za sat vremena povuklo je oglas, ali je on već kopiran na druge stranice. Nakon što je ishodila naknadu štete u prvostupanjskom postupku, te nakon što to je društvo oslobođeno u žalbenom postupku, uz obrazloženje da je bilo samo davatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju, ta je žena predmet uputila Žalbenom sudu u Cluju, koji je pitao Sud o obvezama koje ima internetsko tržište s obzirom na Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR). Sud je presudio da je operator internetske stranice za trgovanje odgovoran za obradu osobnih podataka sadržanih u oglasima objavljenima na njegovoj platformi i da mora, prije bilo kakve objave, identificirati oglase koji sadržavaju osjetljive podatke, provjeriti identitet ili izričitu privolu ispitanika i odbiti objavu ako nema te privole. Pojasnio je i da operator mora uspostaviti tehničke mjere kako bi spriječio neovlašteno umnožavanje osjetljivih oglasa na drugim stranicama i da se ne može pozvati na izuzeće od odgovornosti predviđeno Direktivom o elektroničkoj trgovini kako bi izbjegao obveze propisane OUZP-om.

Presuda od 2. prosinca 2025. u predmetu Russmedia Digital i Inform Media Press (C-492/23)

Jedna udruga osporila je pred francuskim nadležnim tijelom za zaštitu podataka obvezu nametnutu korisnicima usluge SNCF Connect da pri online kupnji navedu „gospodin” ili „gospođa”, tvrdeći da ta obrada podataka o spolnom identitetu prema Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR) nije nužna. Sud je podsjetio na to da se mogu prikupljati samo strogo korisni podaci i da je obrada zakonita samo ako je nužna za izvršenje ugovora ili ako je opravdana jasno objašnjenim legitimnim interesom. Naposljetku, Sud je pojasnio da se ta obrada ne može opravdati legitimnim interesom ako nije najavljena, ako prelazi ono što je strogo nužno ili ako postoji opasnost od povrede temeljnih prava, osobito u području rodne diskriminacije. Prikupljanje podataka o načinu oslovljavanja klijenata nije objektivno neophodno, osobito kada mu je svrha personalizacija poslovne komunikacije.

Presuda od 9. siječnja 2025. u predmetu Mousse (C-394/23)

Jednoj austrijskoj klijentici odbijen je ugovor o telefonskoj usluzi od 10 € mjesečno nakon što ju je privatna tvrtka, na potpuno automatiziran način, ocijenila kreditno nesposobnom. Austrijski sud utvrdio je da to društvo nije poštovalo Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) jer nije objasnilo kako je donijelo svoju odluku. Sud je utvrdio da ispitanik ima pravo na razumljivo objašnjenje, kada se njegovi osobni podaci obrađuju: potrebno je navesti koji su podaci upotrijebljeni i kako su utjecali na rezultat, po mogućnosti pokazujući što bi se promijenilo da su se neki podaci razlikovali. Poduzeće se ne može skrivati iza poslovne tajne kako bi odbilo otkrivanje tih informacija; a ako se poziva na takvu tajnu, na sudu je ili na nadzornom tijelu da odluči do koje se mjere pristup može odobriti.

Presuda od 27. veljače 2025. u predmetu Dun & Bradstreet Austria (C-203/22)

Philippe Latombe, francuski državljanin, zatražio je poništenje odluke Europske komisije kojom se odobrava prijenos osobnih podataka iz Europske unije u Sjedinjene Američke Države. Po njegovu mišljenju, američki sustav ne pruža dovoljnu zaštitu, posebno zbog nedostatka neovisnosti Data Protection Review Courta (DPRC) i masovnog prikupljanja podataka od strane američkih obavještajnih službi. Opći je sud odbio tužbu. Smatrao je da je SAD ojačao svoj pravni okvir za zaštitu podataka od donošenja novog Izvršnog naloga iz 2022. i da DPRC ima dostatna jamstva neovisnosti. Naime, suce se može razriješiti samo iz valjanog razloga, a na njihov rad ne mogu utjecati obavještajna tijela. Opći sud smatrao je i da skupno prikupljanje podataka nije u suprotnosti s pravom Unije, jer DPRC provodi sudski nadzor a posteriori. Osim toga, Europska komisija i dalje će biti obvezna kontinuirano pratiti usklađenost s tim okvirom i moći će suspendirati odluku ako se zaštita koju pruža američki sustav smanji.

Presuda od 3. rujna 2025. u predmetu Latombe/Komisija (T-553/23)

Opći sud naložio je Europskoj komisiji da njemačkom građaninu čiji su osobni podaci preneseni u Sjedinjene Američke Države prilikom prijave za događaj na internetskoj stranici Konferencije o budućnosti Europe isplati 400 eura naknade štete. Korištenjem opcije „spajanje putem Facebooka” na EU Loginu IP adresa zainteresirane osobe proslijeđena je društvu Meta Platforms bez odgovarajućeg jamstva i na temelju tada primjenjive odluke o primjerenosti. Opći sud smatrao je da taj prijenos treba pripisati Komisiji, koja nije poštovala nijedan od uvjeta predviđenih pravom Unije za slanje podataka trećoj zemlji. Priznao je postojanje dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima, kao i neimovinske štete povezane s nesigurnošću u pogledu obrade podataka, što dovodi do izvanugovorne odgovornosti Unije.

Presuda od 8. siječnja 2025. u predmetu Bindl protiv Komisije (T-354/22)

Grčka je osuđena jer nije postupila u skladu s presudom iz 2014. godine kojom joj je naloženo da prestane koristiti odlagalište u Nacionalnom morskom parku Zakinthos, zaštićenom staništu kornjače vrste Caretta-Caretta. Unatoč komunikaciji s Komisijom između 2014. i 2023., odlagalište nije zatvoreno ni prilagođeno u skladu s europskim direktivama o otpadu te je do kraja 2017. nastavilo primati otpad. Utvrdivši tu trajnu povredu, Sud je Grčkoj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 12.500 eura po danu kašnjenja do potpunog izvršenja presude, kao i paušalni iznos od 5,5 milijuna eura zbog težine i trajanja povrede, njezinih rizika za zdravlje i okoliš te opetovanih povreda Grčke u gospodarenju otpadom.

Presuda od 9. listopada 2025. u predmetu Komisija/Grčka (Izvršenje presude o odlagalištu Zakintos) (C-368/24)

Novinarka New York Timesa, zatražila je od Europske komisije pristup tekstualnim porukama koje su razmijenili predsjednica Ursula von der Leyen i direktor farmaceutskog društva Pfizer, smatrajući da su te poruke poslužile za pregovore o kupnji cjepiva protiv bolesti COVID-19. Komisija je odbila taj zahtjev tvrdeći da ne posjeduje tražene poruke. Međutim, Opći sud utvrdio je da su dana objašnjenja nejasna i promjenjiva te da Komisija nije jasno navela gdje i kako je tražila te dokumente, kao ni jesu li poruke bile izbrisane ili izgubljene. Osim toga, novinarka je dostavila vjerodostojne dokaze o tome da je vrlo vjerojatno došlo do takvih razmjena poruka. Opći sud smatrao je da europska institucija ne može jednostavno zanijekati posjedovanje dokumenata bez ozbiljnih dokaza, osobito kad je riječ o tako važnim javnim odlukama. Stoga je poništio Komisijinu odluku o odbijanju pristupa dokumentima.

Presuda od 14. svibnja 2025. u predmetu Stevi i The New York Times/Komisija (T-36/23)