Pravosudna aktivnost

A | Sud u 2022.

Sudu se prije svega mogu podnijeti:

zahtjevi za prethodnu odluku
Kada nacionalni sud dvoji o tumačenju pravnog pravila Unije ili njegovoj valjanosti, taj sud prekida postupak koji se pred njim vodi i obraća se Sudu. Nakon što mu je stvar razjašnjena u odluci Suda, nacionalni sud može riješiti spor koji mu je iznesen. Za predmete koji zahtijevaju odgovor u vrlo kratkom roku (primjerice u pitanjima azila, granične kontrole, otmica djece itd.) predviđen je hitni prethodni postupak („PPU”);
izravne tužbe, čiji su glavni ciljevi:
- ishoditi poništenje Unijina akta („tužba za poništenje”) ili
- utvrditi da država članica ne poštuje pravo Unije („tužba zbog povrede obveze”). Ako se država članica ne uskladi s presudom kojom je utvrđena povreda obveze, Sud joj može, odlučujući o drugoj tužbi, nazvanoj tužba zbog „dvostruke povrede”, izreći novčanu kaznu;
žalbe, protiv odluka Općeg suda, povodom kojih Sud može ukinuti odluku Općeg suda;
zahtjevi za donošenje mišljenja o tome je li sporazum koji Unija namjerava sklopiti s trećom državom ili međunarodnom organizacijom u skladu s Ugovorima (podnose ih država članica ili europska institucija).

Aktivnost i razvoj Suda

Sastav Suda nije se mijenjao u 2022. baš kao ni tekstovi kojima se uređuje njegova aktivnost: Statut Suda Europske unije i Poslovnik.

Nakon dvije godine zdravstvene krize, 2022. godinu obilježili su povratak cjelokupnog osoblja u urede i rad u uobičajenim uvjetima, osobito kada je riječ o održavanju rasprava. Međutim, tehnološki iskoraci koji su učinjeni u kontekstu zdravstvenih mjera dviju prethodnih godina iskorišteni su za provedbu određenih važnih projekata čiji je cilj približavanje europskog pravosuđa građanima.

Tako Sud od 26. travnja 2022. nudi sustav internetskog prijenosa rasprava kojim, poput projekta posjetâ na daljinu pokrenutog 2021., želi ojačati svoju dimenziju „građanskog suda”, dostupnijeg široj javnosti. Prijenosi su osmišljeni tako da svima koji to žele omoguće praćenje rasprava u istim uvjetima kao da su fizički prisutni u Luxembourgu, u raspravnoj dvorani, zahvaljujući simultanom prevođenju rasprava na jezicima nužnima za njihovo dobro odvijanje.

Na statističkom planu 2022. godinu ponovno je obilježila pojačana aktivnost. Pred Sudom je tako pokrenuto 806 predmeta. Kao i prethodnih godina, riječ je uglavnom o zahtjevima za prethodnu odluku i žalbama (546 zahtjeva odnosno 209 žalbi), koji zajedno čine više od 93 % ukupnog broja novih predmeta u 2022. U tim se predmetima raspravlja o različitim i osjetljivim pitanjima kao što su očuvanje temeljnih vrijednosti Europske unije, zaštita osobnih podataka i zaštita potrošača ili okoliša, kao i pitanjima oporezivanja, tržišnog natjecanja i državnih potpora. Osim toga, više predmeta povezano je sa zdravstvenom krizom odnosno ratom u Ukrajini.

Različiti sastavi Suda Europske unije zaključili su 808 predmeta. U velikom broju tih predmeta (78) odlučivalo je veliko vijeće, a u dvama od njih, koji su se odnosili na vezu između poštovanja vladavine prava i izvršenja proračuna Unije, odluka je donesena u punom sastavu (predmeti C‑156/21, Mađarska/Parlament i Vijeće, i C‑157/21, Poljska/Parlament i Vijeće).

Zbog čestog korištenja rješenjima, osobito u području žalbi, ukupno trajanje postupaka (16,4 mjeseca) slično je onomu iz prethodne godine (16,6 mjeseci), ali se, s obzirom na povećanu složenost pitanja podnesenih Sudu, bilježi dulje prosječno trajanje prethodnih postupaka (17,3 mjeseca, u usporedbi sa 16,7 mjeseci u 2021.).

Broj neriješenih predmeta pred Sudom 31. prosinca 2022. iznosio je 1111, što je za dva predmeta manje nego 31. prosinca 2021. (1113 predmeta).

S obzirom na te statističke podatke i uzimajući u obzir činjenicu da Opći sud od srpnja 2022. ima 54 suca (dva po državi članici), nakon što je dovršena reforma sudskog ustrojstva Unije o kojoj je odlučeno 2015., Sud je zakonodavcu Unije uputio zahtjev za izmjenu Statuta koji se odnosi na dvije pojedinosti. Svrha je tog zahtjeva Sudu omogućiti da očuva svoju sposobnost donošenja kvalitetnih odluka u razumnim rokovima, ali i da se još više usredotoči na svoje ključne zadaće ustavnog i vrhovnog suda Unije.

Kao prvo, zahtjev za izmjenu Statuta tiče se prenošenja Općem sudu nadležnosti za odlučivanje u prethodnim postupcima u pet jasno određenih područja u kojima se rijetko otvaraju načelna pitanja, postoje čvrsti temelji u sudskoj praksi Suda te je, nadalje, riječ o dovoljno velikom broju predmeta da bi predviđeni prijenos stvarno utjecao na radno opterećenje Suda: zajednički sustav PDV-a, trošarine, Carinski zakonik i razvrstavanje robe u kombiniranu nomenklaturu, naknada štete i pomoć putnicima kao i sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova.

Nadležnost Općeg suda za donošenje prethodne odluke u određenom predmetu ne bi utjecala na mogućnost da on taj predmet uputi Sudu ako smatra da je potrebno donošenje načelne odluke koja može utjecati na jedinstvo i dosljednost prava Unije. Sud bi također mogao iznimno preispitivati odluku Općeg suda u slučaju postojanja ozbiljne opasnosti od ugrožavanja tog jedinstva odnosno te dosljednosti.

Kao drugo, u kontekstu velikog broja žalbi protiv odluka Općeg suda, kako bi se očuvala učinkovitost tog postupka i Sudu omogućilo da se usredotoči na žalbe koje otvaraju važna pravna pitanja, u zahtjevu upućenom zakonodavcu predlaže se proširenje mehanizma prethodnog dopuštanja žalbi koji je stupio na snagu 1. svibnja 2019. (članak 58.a Statuta).

To proširenje ticalo bi se žalbi protiv odluka Općeg suda koje se odnose na odluke neovisnih žalbenih vijeća pojedinih tijela Unije koja prvotno nisu bila navedena u članku 58.a Statuta prilikom njegova stupanja na snagu 1. svibnja 2019. (na primjer, Agencija Europske unije za željeznice i Agencija za suradnju energetskih regulatora, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo ili pak Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala te Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje).

Koen Lenaerts

Predsjednik Suda Europske unije

**806** novih predmeta

**546** prethodnih postupaka 5 od kojih hitnih prethodnih postupaka

Države članice s najvećim brojem zahtjeva:

Njemačka 98

Italija 63

Bugarska 43

Španjolska 41

Poljska 39

37 izravnih tužbi, od kojih: 35 tužbi zbog povrede obveze i 2 tužbe zbog „dvostruke povrede”

**209** žalbi podnesenih protiv odluka Općeg suda

6 zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć

Stranka koja nije u mogućnosti snositi troškove postupka može zahtijevati besplatnu pravnu pomoć.

**808** riješenih predmeta

**564** prethodna postupka od kojih 7 hitnih prethodnih postupaka

36 izravnih tužbi od kojih 17 utvrđenih povreda obveze protiv 12 država članica

**196** žalbi protiv odluka Općeg suda od kojih je 38 dovelo do ukidanja odluke Općeg suda

1 mišljenje

Prosječno trajanje postupaka: 16,4 months

Prosječno trajanje hitnih prethodnih postupaka: 4,5 months

**1 111** neriješenih predmeta na dan 31. prosinca 2022.

Najvažnije teme

Državne potpore 58

Tržišno natjecanje 64

Institucionalno pravo 38

Okoliš 46

Područje slobode, sigurnosti i pravde 132

Oporezivanje 80

Socijalna politika 73

Intelektualno vlasništvo 33

Zaštita potrošača 77

Približavanje zakonodavstava 89

Vidjeti detaljnu statistiku Suda

Članovi Suda

Sud se sastoji od 27 sudaca i 11 nezavisnih odvjetnika.

Suce i nezavisne odvjetnike sporazumno imenuju vlade država članica, nakon savjetovanja s odborom zaduženim za davanje mišljenja o prikladnosti kandidata za obnašanje tih dužnosti. Njihov mandat traje šest godina i može se obnoviti.

Suci i nezavisni odvjetnici biraju se iz redova pravnika čija je neovisnost neupitna i koji ispunjavaju uvjete koji se u njihovim zemljama zahtijevaju za obavljanje najviših sudačkih dužnosti ili koji su priznati pravni stručnjaci.

Suci dužnost obnašaju potpuno nepristrano i neovisno.

Suci Suda između sebe biraju predsjednika i potpredsjednika. Suci i nezavisni odvjetnici imenuju tajnika na šestogodišnji mandat.

A. Calot Escobar

Tajnik

Protokolarni red na dan 7. listopada 2022.

B | Opći sud u 2022.

Općem sudu u prvostupanjskom postupku izravne tužbe prije svega mogu podnijeti fizičke ili pravne osobe, kad se akt na njih odnosi osobno i izravno (pojedinci, društva, udruge itd.), i države članice protiv akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije te mu se mogu podnijeti izravne tužbe za naknadu štete koju su prouzročile institucije ili njihovi službenici.

Velik dio sporova koji se pred njime vode gospodarske je prirode: intelektualno vlasništvo (žigovi i dizajni Europske unije), tržišno natjecanje, državne potpore te nadzor bankarstva i financija.

Opći sud također je nadležan za odlučivanje u području javne službe u sporovima između Europske unije i njezinih službenika.

Protiv odluka Općeg suda može se podnijeti žalba Sudu, koja je ograničena na pravna pitanja. U predmetima u kojima je već provedeno dvostruko ispitivanje (koje je najprije izvršilo neovisno žalbeno vijeće, a potom Opći sud), Sud dopušta žalbu samo ako se njome otvara važno pitanje za jedinstvo, dosljednost ili razvoj prava Unije.

Aktivnost i razvoj Općeg suda

Proteklu godinu obilježio je povratak rata na naš kontinent. Taj strašni događaj mora kolektivno osvijestiti sve Europljane. Mir nikada nije trajno postignuće i zahtijeva angažman svih. Naša institucija u središtu je tog angažmana. Naime, zadaća Suda i Općeg suda je osigurati poštovanje pravnog pravila i raditi na zaštiti ljudskog dostojanstva. U Uniji sukobi se ne rješavaju prijetnjama i oružjem, već razgovorom i pravnim sredstvima. U tom kontekstu Opći sud osobito je pozvan, katkad u vrlo kratkim rokovima, nadzirati zakonitost mjera ograničavanja koje je Unija donijela u pogledu osoba ili subjekata povezanih s agresijom Ruske Federacije započetom u veljači 2022. Tako je veliko vijeće Općeg suda uspjelo u predmetu RT France/Vijeće donijeti presudu u ubrzanom postupku pet mjeseci nakon njegova početka. Dosad je pokrenuto više od 70 predmeta koji se odnose na mjere ograničavanja povezane s oružanim sukobom. Našoj Uniji služi na čast to što navedene mjere nisu proizvoljne, nego ih nadziru neovisni i nepristrani suci.

Više nego ikad predmeti pokrenuti pred Općim sudom održavaju velike društvene izazove s kojima se suočava naš kontinent. Osim mjera ograničavanja, koje se tiču isključivo agresije na Ukrajinu, riječ je osobito o uređenju tržišnog natjecanja digitalnih divova te postavljanju okvira za državne potpore, među ostalim, u područjima oporezivanja, energije i okoliša. Riječ je također o bankovnom i financijskom pravu, zaštiti osobnih podataka, zajedničkoj trgovinskoj politici odnosno uređenju energetskih tržišta. S obzirom na nedavne zakonodavne trendove i međunarodno okruženje koje obilježava sve veća napetost, nadzor zakonitosti akata institucija Unije mogao bi se pojačati.

Nemojmo se zavaravati: Opći sud potpuno je svjestan svojih zadaća. On raspolaže za to potrebnim sredstvima. Među ostalim, u protekloj mu je godini pristupilo osam novih članova, čime je dovršena reforma započeta Uredbom 2015/2422. Opći sud, koji je sad sastavljen od 54 člana, konačno ima dva suca iz svake države članice. U pogledu novog trogodišnjeg razdoblja koje je započelo u rujnu 2022., on je otišao korak dalje u promišljanjima o svojoj organizaciji i načinima rada, pri čemu se usredotočio na produbljivanje sudskog nadzora, o podršci strankama tijekom cjelokupnog postupka te o prosječnom trajanju postupka (16,2 mjeseca u 2022.). Tako osnažen i preustrojen Opći sud postavlja si smjer djelovanja: donošenje kvalitetnih sudskih odluka, razumljivih strankama, u rokovima koji odgovaraju očekivanjima suvremenog svijeta.

Sudsko ustrojstvo Unije mora se trajno prilagođavati izazovima našeg vremena. U tom je duhu Sud u studenome 2022. uputio zahtjev zakonodavcu u kojem je, među ostalim, odredio posebna područja u kojima bi Opći sud mogao biti nadležan za odlučivanje o prethodnim pitanjima koja su uputili sudovi država članica (članak 256. UFEU-a). Opći sud spreman je pružiti podršku Sudu, koji se suočava s rastućim radnim opterećenjem. Nakon predanog sudjelovanja u promišljanjima koja su dovela do te inicijative, Opći sud već radi na njezinoj provedbi.

Marc van der Woude

Predsjednik Općeg suda

**858** riješenih predmeta

**760** izravnih tužbi, od čega:

**1 474** neriješena predmeta na dan 31. prosinca 2022.

Najvažnije teme

Vidjeti detaljnu statistiku Općeg suda

Novosti u sudskoj praksi

Na Općem sudu, kao i drugdje, aktualnosti se nižu jedna za drugom. I dok ga sporovi nastali u vezi s pandemijom bolesti COVID-19 još uvijek nose u neistražene vode, čemu svjedoči presuda Roos i dr./ Parlament of 27 April 2022 (T‑710/21, T‑722/21 i T‑723/21), u kojoj je Opći sud prvi put ispitivao zakonitost pojedinih ograničenja koja su nametnule institucije Europske unije kako bi zaštitile svoje osoblje, vojna agresija Ruske Federacije na Ukrajinu koja je započela 24. veljače 2022. dovela je do novog niza postupaka. Tako se Opći sud u presudi RT France/Vijeće od 27. srpnja 2022. (T‑125/22), todlučujući u velikom vijeću, prvi put dosad izjašnjavao, u ubrzanom postupku, o zakonitosti mjera ograničavanja koje je donijelo Vijeće radi zabrane emitiranja audiovizualnih sadržaja.

Međutim, ta aktualnost, koliko god goruća bila, ne može zasjeniti brojne novosti u tradicionalnijim područjima sudske prakse Općeg suda.

Tako se, kada je riječ o institucionalnim pitanjima, taj sud u presudi Verelst/Vijeće od 12. siječnja 2022. (T‑647/20) prvi put osvrnuo na zakonitost Provedbene odluke 2020/1117 o imenovanju europskih tužitelja Ureda europskog javnog tužitelja, donesene u skladu s Uredbom 2017/1939 o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem navedenog ureda. Nakon provedenog ispitivanja Opći sud došao je do zaključka da Vijeće raspolaže širokom marginom prosudbe prilikom ocjene i usporedbe prikladnosti kandidata za položaj europskog tužitelja države članice, pri čemu je dodao da su u predmetnom slučaju pri odabiru i imenovanju prihvaćenog kandidata poštovane granice te široke margine prosudbe. U području javne nabave Opći je sud u presudi Leonardo/Frontex od 26. siječnja 2022. (T‑849/19) ispitivao dopuštenost tužbe za poništenje koju je protiv poziva za nadmetanje i njegovih priloga podnio poduzetnik koji nije sudjelovao u postupku javne nabave pokrenutom po tom pozivu. Odlučujući u proširenom sastavu, Opći je sud ocijenio da poduzetnik koji dokaže da su ga odredbe dokumentacije za nadmetanje spriječile da sudjeluje u postupku javne nabave može imati pravni interes za pokretanje postupka u odnosu na određenu dokumentaciju u tom postupku. Naposljetku, u području tržišnog natjecanja Opći se sud u presudi Illumina/Komisija od 13. srpnja 2022. (T‑227/21) prvi put izjašnjavao o primjeni mehanizma upućivanja iz članka 22. Uredbe 139/2004 na koncentraciju čije se prijavljivanje ne zahtijeva u državi koja je zatražila njezino upućivanje, ali koja uključuje stjecanje poduzetnika čija se važnost za tržišno natjecanje ne odražava u njegovu prihodu. U predmetnom je slučaju Opći sud načelno prihvatio mogućnost da se Komisija proglasi nadležnom u takvoj situaciji.

Savvas S. Papasavvas

Potpredsjednik Općeg suda

Članovi Općeg suda

Opći sud sastoji se od dvaju sudaca po državi članici.

Suci se biraju iz redova osoba čija je neovisnost neupitna i koji imaju sposobnost potrebnu za obavljanje visoke sudačke dužnosti. Imenuju ih sporazumno vlade država članica, nakon savjetovanja s odborom zaduženim za davanje mišljenja o prikladnosti kandidata. Njihov mandat traje šest godina i može se obnoviti. Suci između sebe biraju predsjednika i potpredsjednika na razdoblje od tri godine. Tajnika imenuju na razdoblje od šest godina.

Suci dužnost obnašaju potpuno nepristrano i neovisno.

U siječnju 2022. na dužnost sudaca Općeg suda stupili su Ioannis Dimitrakopoulos (Grčka), Damjan Kukovec (Slovenija) i Suzanne Kingston (Irska).

E. Tichy- Fisslberger

Sutkinja

W. Valasidis

Sudac

S. Verschuur

Sudac

E. Coulon

Tajnik

Protokolarni red na dan 19. rujna 2022.

C | Sudska praksa u 2022.

Fokus

Valjana je Uredba na temelju koje isplata sredstava Unije ovisi o poštovanju vladavine prava

Presude Mađarska/Parlament i Vijeće Vijeće te Poljska/Parlament i Vijeće od 16. veljače 2022. (C‑156/21 i C‑157/21)

Vladavina prava

Vladavina prava jedna je od temeljnih vrijednosti Unije te obuhvaća:

načelo zakonitosti, koje podrazumijeva transparentan, odgovoran, demokratski i pluralistički postupak donošenja zakona;
načelo pravne sigurnosti;
zabranu proizvoljnog izvršenja izvršnih ovlasti;
načelo djelotvorne sudske zaštite (pristup neovisnom i nepristranom pravosuđu);
načelo diobe vlasti;
načelo nediskriminacije i jednakosti pred zakonom.

Kako bi zaštitila svoj proračun i financijske interese od utjecaja koji proizlaze iz povreda vladavine prava kao temeljne vrijednosti na kojoj se zasniva, Unija je uspostavila novi mehanizam uvjetovanosti.

Prema tom mehanizmu, uvedenom Uredbom 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća, primanja financijskih sredstava iz proračuna Unije ovise o tome da države članice poštuju načela vladavine prava. Ta uredba omogućuje Vijeću da, nakon što Komisija provede istragu, poduzme mjere za zaštitu proračuna Unije i njezinih financijskih interesa, kao što su suspenzija plaćanja ili financijski ispravci, ako takve povrede mogu utjecati na njih.

Mađarska i Poljska osporavale su tu uredbu pred Sudom. S obzirom na njihovu iznimnu važnost, o tim je predmetima odlučivao puni sastav Suda.

Sud je 16. veljače 2022. odbio tužbe Mađarske i Poljske.

Sud naglašava da se Unija temelji na zajedničkim vrijednostima država članica, među kojima je vladavina prava. Te zajedničke vrijednosti određuju sam identitet Unije kao zajedničkog pravnog poretka te su ih prihvatile sve države članice prilikom pristupanja Uniji. Poštovanje načelâ vladavine prava stoga za države članice predstavlja obvezu rezultata, koja proizlazi izravno iz njihove pripadnosti Uniji. Ono je uvjet za uživanje svih drugih prava tih država, koja proizlaze iz primjene Ugovorâ.

Povrede načelâ vladavine prava počinjene u državi članici mogu ozbiljno ugroziti financijske interese Unije Države članice mogu jamčiti dobro financijsko upravljanje samo ako tijela javne vlasti postupaju zakonito, ako se učinkovito postupa protiv povreda prava te ako neovisna i nepristrana sudbena vlast mogu provoditi djelotvoran sudski nadzor nad proizvoljnim ili nezakonitim odlukama tijela javne vlasti. Unija stoga mora moći zaštititi svoje financijske interese, među ostalim, mjerama zaštite proračuna Unije. Slijedom toga, Sud utvrđuje da je sustav koji je uspostavljen pobijanom uredbom doista obuhvaćen pojmom financijskih pravila kojima se, među ostalim, utvrđuju postupci izvršenja proračuna Unije (članak 322. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)). Stoga je Uredba pravilno donesena na toj pravnoj osnovi.

U odgovoru na određene argumente Mađarske i Poljske Sud objašnjava i da se mehanizmom uvjetovanosti ne zaobilazi postupak predviđen člankom 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Ta dva postupka imaju različitu svrhu i različit predmet. Konkretno, članak 7. UEU-a omogućuje da se odgovori na svaku tešku i trajnu povredu neke od temeljnih vrijednosti Unije ili na postojanje svake očite opasnosti od takve povrede, dok se pobijana uredba primjenjuje samo na povrede načelâ vladavine prava i samo ako postoje opravdani razlozi za zaključak da te povrede utječu na proračun.

Sud odbija i argument prema kojem načela vladavine prava nemaju konkretan materijalni sadržaj u pravu Unije. Ta su načela detaljno razvijena u sudskoj praksi Suda te su time točno utvrđena u pravnom poretku Unije. Ona potječu iz zajedničkih vrijednosti koje države članice priznaju i primjenjuju u vlastitim pravnim porecima. Slijedom toga, države članice mogu dovoljno precizno odrediti bit kao i zahtjeve koji proizlaze iz svakog od tih načela.

Naposljetku, provedba mehanizma uvjetovanosti zahtijeva da se utvrdi stvarna veza između povrede načela vladavine prava i utjecaja ili ozbiljnog rizika od utjecaja na dobro financijsko upravljanje Unije. Tom se provedbom Komisiji nalažu i strogi postupovni zahtjevi. Mađarska i Poljska stoga nisu osnovano tvrdile da su Komisiji i Vijeću dodijeljene preširoke ovlasti. Sud zaključuje da pobijana uredba ispunjava zahtjeve pravne sigurnosti.

Članak 7. UEU-a

U toj se odredbi opisuje postupak koji omogućuje da se suspendiraju određena prava koja proizlaze iz primjene Ugovorâ na državu članicu u slučaju teške i trajne povrede zajedničkih vrijednosti država članica iz članka 2. UEU-a, među kojima je vladavina prava. Mađarska i Poljska tvrdile su da se Uredbom o uvjetovanosti omogućuje da se, uspostavom usporednog postupka, nezakonito zaobiđu točno određeni uvjeti predviđeni člankom 7. UEU-a kako bi se sankcionirala država članica.

Na poštovanje vladavine prava odnosile su se mnoge presude Suda, među kojima su:

presuda Associação Sindical dos Juízes Portugueses (Neovisnost sudaca – Smanjenje plaća u nacionalnoj javnoj službi) od 27. veljače 2018. (C‑64/16) ;
presuda Komisija/Poljska (Sustav stegovnih mjera za suce – Ograničenje prava i obveze nacionalnih sudova da Sudu upućuju zahtjeve za prethodnu odluku) od 15. srpnja 2021. (C‑791/19) ;
presuda Repubblika (Neovisnost sudaca države članice – Postupak imenovanja – Ovlast predsjednika vlade – Sudjelovanje Odbora za imenovanje sudaca) od 20. travnja 2021. (C‑896/19).

Načelo pravne sigurnosti

To načelo zahtijeva da su pravna pravila jasna i precizna te da je njihova primjena za osobe predvidljiva, osobito kada mogu imati nepovoljne posljedice. Stoga propis treba omogućiti zainteresiranim osobama da nedvojbeno znaju svoja prava i obveze te da se posljedično mogu ponašati u skladu s njima.

Fokus

Pravo udruga za zaštitu okoliša da pokrenu sudski postupak

Presuda Deutsche Umwelthilfe (Homologacija motornih vozila) od 8. studenoga 2022. (C‑873/19)

Radi zaštite okoliša i poboljšanja kvalitete zraka, Uredbom Europske unije o homologaciji tipa motornih vozila zabranjuje se uporaba uređaja koji utječu na sustav za kontrolu emisije onečišćujućih plinova s ciljem smanjenja njihove učinkovitosti (takozvani „poremećajni” uređaji). Međutim, postoje tri iznimke od te zabrane, osobito kad je „potreba za uređajem opravdana radi zaštite motora od oštećenja ili od prometne nezgode i radi sigurnog [rada] vozila”.

Deutsche Umwelthilfe, njemačka udruga za zaštitu okoliša, smatra da je njemački Savezni ured za motorna vozila povrijedio predmetnu zabranu time što je za određena vozila marke Volkswagen odobrio uporabu softvera kojim se smanjuje povrat onečišćujućih plinova, osobito dušikova oksida (NOx). Taj softver, koji se naziva „temperaturni okvir”, omogućivao je prilagodbu stope pročišćavanja ispušnih plinova ovisno o vanjskoj temperaturi. Zbog uporabe tog softvera povrat onečišćujućih plinova bio je stoga potpuno učinkovit samo ako je vanjska temperatura bila iznad 15 °C. Međutim, u 2018. prosječna godišnja temperatura u Njemačkoj bila je 10,4 °C.

Deutsche Umwelthilfe osporavao je to odobrenje pred njemačkim sudom. Taj sud pokrenuo je postupak pred Sudom kako bi dobio pojašnjenja o dvama pitanjima.

1. Njemački sud ističe da, u skladu s njemačkim pravom, Deutsche Umwelthilfe ne može podnijeti pravno sredstvo protiv odobrenja koje je dao Savezni ured jer europska uredba na koju se poziva nije namijenjena zaštiti građana pojedinačno. Njemački sud pita Sud je li ta nemogućnost u skladu s Aarhuškom konvencijom i pravom na djelotvoran pravni lijek koje je zajamčeno Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

Sud u svojoj presudi od 8. studenoga 2022. odlučuje da se, u skladu s Aarhuškom konvencijom, u vezi s Poveljom, udruzi za zaštitu okoliša, koja je ovlaštena za pokretanje sudskog postupka, ne može oduzeti mogućnost da ishodi nadzor, nacionalnih sudova nad poštovanjem određenih pravnih pravila Unije. u području okoliša. Takva udruga stoga mora imati mogućnost pred sudom osporavati odobrenje dano za poremećajne uređaje.

2. Njemački sud također pita treba li „potrebu” za uporabom uređaja „temperaturni okvir”, koji iznimno omogućuje opravdanje njegove ugradnje radi zaštite motora ili radi njegova sigurnog rada, ocijeniti uzimajući u obzir tehnologiju koja postoji na dan odobrenja ili treba uzeti u obzir i druge okolnosti.

Sud naglašava da poremećajni uređaj, kao što je „temperaturni okvir”, iznimno može biti opravdan ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

uređaj mora isključivo odgovarati potrebi izbjegavanja neposrednih rizika za motor od oštećenja ili prometne nezgode zbog neispravnog rada jednog od sastavnih dijelova sustava za povrat ispušnih plinova;
ta oštećenja moraju biti toliko ozbiljna da nastaje konkretna opasnost prilikom vožnje vozila;
u trenutku odobrenja uređaja ili vozila koje je njime opremljeno nijedno drugo tehničko rješenje ne omogućuje izbjegavanje tih rizika.

Naposljetku, čak i ako se utvrdi potreba, poremećajni uređaj, u svakom slučaju treba biti zabranjen ako je osmišljen na način da u uobičajenim uvjetima vožnje funkcionira tijekom većeg dijela godine. Naime, iznimka se u tom slučaju primjenjuje češće od zabrane, što dovodi do nerazmjernog ugrožavanja samog načela ograničenja emisija dušikova oksida (NOx).

Sud redovito odlučuje u predmetima u području okoliša. Među najnovijima su:

presuda Ville de Paris i dr. (Homologacija vozila – Vrijednosti emisija dušikovih oksida – Postupak ispitivanja stvarnih emisija tijekom vožnje) od 13. siječnja 2022. (C‑177/19 C‑177/19 P i dr.) ;
presude GSMB Invest, Volkswagen i Porsche Inter Auto i Volkswagen (Dizelska vozila – Emisije dušikova oksida (NOx) – Zabranjeni poremećajni uređaji – „Temperaturni okvir”) od 14. srpnja 2022. (C‑128/20 i dr) ;
presuda Komisija/Španjolska (Granične vrijednosti – NO2) od 22. prosinca 2022. (C‑125/20) ;
presuda Ministre de la Transition écologique i Premier ministre (Odgovornost države za onečišćenje zraka) od 22. prosinca 2022. (C‑61/21).

Fokus

Pravo na zaborav nasuprot pravu na informacije

Presuda Google (Uklanjanje poveznica koje vode do navodno netočnog sadržaja) od 8. prosinca 2022. (C‑ 460/20)

Opća uredba o zaštiti podataka (OUZP)

OUZP se primjenjuje od 2018. te građanima daje više kontrole nad njihovim osobnim podacima, a subjekte koji ih posjeduju čini odgovornima.

Među pravima propisanima OUZP-om nalaze se:

pravo na informacije o obradi podataka;
pravo na pristup podacima u posjedu;
pravo na ispravak netočnih ili nepotpunih podataka;
pravo na brisanje nezakonito obrađenih podataka ili podataka koji više nisu nužni u odnosu na svrhe njihove obrade (poznatije kao „pravo na zaborav”);
pravo na prenosivost podataka (preuzimanje podataka pruženih voditelju obrade).

Zaštita osobnih podataka uređena je na razini Europske unije Općom uredbom o zaštiti podataka.

Međutim, pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo. Treba ga odvagnuti u odnosu na druga temeljna prava u skladu s načelom proporcionalnosti. Među tim drugim temeljnim pravima nalazi se i pravo na slobodu informiranja.

Sud je u presudi Google, objavljenoj 8. prosinca 2022., podsjetio na važnost tog odvagivanja te ga je primijenio u odgovoru na pitanje njemačkog Saveznog vrhovnog suda o pravu na zaborav.

Spor se odnosio na dva upravitelja grupe investicijskih društava koji su od Googlea zatražili da ukloni poveznice na rezultate pretraživanja njihovih imena. Rezultati tih pretraživanja bili su poveznice na medijske članke koji su kritizirali model ulaganja te grupe. Oba su upravitelja tvrdila da ti članci sadržavaju netočne tvrdnje. Usto su tražili da se njihove fotografije, prikazane u obliku minijatura (thumbnails) bez ikakva konteksta, izbrišu s popisa tih rezultata.

Google je odbio udovoljiti tim zahtjevima, pri čemu je uputio na profesionalni kontekst u kojem se objavljuju ti članci i fotografije, te je tvrdio da ne zna jesu li informacije sadržane u člancima točne.

Njemački Savezni vrhovni sud, pred kojim je pokrenut postupak, tražio je od Suda tumačenje Opće uredbe o zaštiti podataka s obzirom na Povelju Europske unije o temeljnim pravima. Naime, tom se uredbom izričito predviđa da se pravo na zaborav ne primjenjuje ako je predmetna obrada osobnih podataka nužna radi ostvarivanja prava na slobodu informiranja.

Sud naglašava da pravo na zaštitu privatnog života i zaštitu osobnih podataka općenito prevaguje nad legitimnim interesom internetskih korisnika za pristup informacijama. Međutim, ta ravnoteža može ovisiti o prirodi te informacije i njezinoj osjetljivosti za privatni život ispitanika. Ovisi i o interesu javnosti za tu informaciju. Taj se interes može razlikovati s obzirom na ulogu koju ta osoba ima u javnom životu.

Međutim, pravo na slobodu izražavanja i informiranja ne može se uzeti u obzir ako se informacije sadržane u indeksiranom sadržaju (koje nisu manje važnosti) pokažu netočnima.

Kad osoba podnosi zahtjev za uklanjanje poveznica, operatoru pretraživača nalažu se određene obveze:

Treba provjeriti može li sadržaj i dalje biti uključen u popis rezultata pretraživanja koje se provodi putem njegova pretraživača. Ako zahtjev sadržava dovoljne dokaze, operator pretraživača dužan je prihvatiti taj zahtjev.
Ako iz zahtjeva nije očito vidljivo da su informacije netočne, nije ih dužan izbrisati. U tom slučaju, podnositelj zahtjeva ipak mora imati mogućnost obratiti se nadzornom tijelu za zaštitu podataka ili sudskom tijelu radi provedbe nužnih provjera i, po potrebi, nalaganja operatoru odgovarajućih mjera.
Treba upozoriti internetske korisnike na postojanje upravnog ili sudskog postupka koji se odnosi na navodnu netočnost sadržaja.
Treba provjeriti je li prikazivanje fotografija u obliku minijatura (thumbnails) nužno za ostvarivanje prava na slobodu informiranja internetskih korisnika koji su potencijalno zainteresirani za pristup tim fotografijama. Naime, prikazivanje fotografija ispitanika čini osobito veliko miješanje u njegov privatni život. Činjenica da taj pristup pridonosi raspravi od općeg interesa bitan je element koji treba uzeti u obzir pri odvagivanju s drugim temeljnim pravima.

Zaštita osobnih podataka područje je u kojem se Sudu podnosi velik broj predmeta.

Nekoliko novijih presuda povezanih s razvojem informacijskih i komunikacijskih tehnologija:

presuda Facebook Ireland i Schrems od 16. srpnja 2020. o razini zaštite koju treba osigurati u slučaju prijenosa osobnih podataka trećoj zemlji (C‑311/18);
presude La Quadrature du Net i dr. od 6. listopada 2020. o zabrani nacionalnog propisa kojim se nalaže prijenos ili opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu i lokaciji (C‑511/18 i dr.);
presuda Prokuratuur od 2. ožujka 2021. o pristupu državnih tijela podacima o prometu ili lokaciji radi borbe protiv teških kaznenih djela (C‑746/18) ;
presuda Vyriausioji tarnybinės etikos komisija od 1. kolovoza 2022. o transparentnosti izjava o privatnim interesima koje podnose zaposlenici ili upravitelji u javnom sektoru (C‑645/19) ;
presuda Vyriausioji tarnybinės etikos komisija of 1 August 2022 on the transparency of declarations of private interests by public sector workers or managers (C‑184/20).

Fokus

Rat u Ukrajini: zabrana djelatnosti emitiranja izrečena proruskim medijskim kućama i sloboda izražavanja

Presuda RT France/Vijeće od 27. srpnja 2022. (T‑125/22)

Postupak privremene pravne zaštite

U iščekivanju konačne odluke Općeg suda, RT France je predsjedniku Općeg suda 8. ožujka 2022. podnio zahtjev da odmah obustavi učinke odluke o zabrani djelatnosti emitiranja. Taj je zahtjev, koji se naziva postupak privremene pravne zaštite, odbijen 30. ožujka. Predsjednik je osobito presudio da RT France nije dokazao da mu zabrana uzrokuje nepopravljivu štetu. Stoga nije postojala osobita hitnost koja bi opravdala tu obustavu prije donošenja konačne odluke u predmetu.

Ruska Federacija započela je 24. veljače 2022. ratnu agresiju na Ukrajinu. Europska unija odgovorila je na tu povredu međunarodnog prava u okviru svoje zajedničke vanjske i sigurnosne politike, osobito izricanjem sankcija Ruskoj Federaciji. djelatnosti emitiranja određenih medijskih kuća 1. ožujka 2022. kao protumjeru ruskim propagandnim djelovanjima.

Zabrana se među ostalim odnosila na RT France, televizijski kanal financiran iz proračuna ruske države, koji je 8. ožujka 2022. pred Općim sudom Europske unije pokrenuo postupak radi poništenja te odluke Vijeća.

S obzirom na važnost i hitnost predmeta, Opći sud je, u sastavu velikog vijeća (15 sudaca), po službenoj dužnosti prvi put primijenio ubrzani postupak, što mu je omogućilo da donese odluku u manje od pet mjeseci.

Opći sud je u svojoj presudi od 27. srpnja odbio tužbu u cijelosti. Presuda se temelji na trima ključnim elementima:

Vijeće ima široku diskrecijsku ovlast pri definiranju mjera ograničavanja u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Može primijeniti privremenu zabranu emitiranja sadržaja određenih medijskih kuća koje se financiraju iz proračuna ruske države ako te medijske kuće podupiru rusku vojnu agresiju. Ujednačena provedba te vrste zabrane može se bolje ostvariti na razini Unije nego na nacionalnoj razini.
Zabrana emitiranja, koja je donesena bez prethodnog saslušanja društva RT France, ne predstavlja povredu prava obrane. Izvanredni kontekst krajnje hitnosti povezan s početkom rata na granicama Unije zahtijevao je brzu reakciju. Trenutačna provedba mjera zabrane širitelja propagande u korist vojne agresije bila je ključna za osiguranje njihove učinkovitosti.
Sloboda izražavanja jedna je od osnovnih temelja demokratskog društva. Ta se sloboda primjenjuje ne samo na ideje koje se primaju blagonaklono ili se smatraju neštetnima, nego i one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. To proizlazi iz zahtjeva pluralizma, snošljivosti i širokogrudnosti bez kojih demokratsko društvo ne postoji.

Međutim, u demokratskim se društvima može pokazati nužnim sankcionirati oblike izražavanja kojima se propagira, opravdava ili potiče mržnja zasnovana na nesnošljivosti te upotrebi i veličanju nasilja.

Mjerom zabrane donesenom protiv društva RT France nastoji se ostvariti taj cilj. Njome se nastoji zaštititi javni poredak i sigurnost Unije kojima prijeti sustavna propagandna kampanja koju je uspostavila Rusija te izvršiti pritisak na ruska tijela kako bi ona okončala vojnu agresiju. Ta je mjera i proporcionalna jer je prikladna i nužna za zadane ciljeve. Postoji dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih pokazatelja koji dokazuju da je RT France aktivno podržavao destabilizirajuću i agresivnu politiku koju provodi Ruska Federacija i koja je u konačnici dovela do vojne ofenzive širokih razmjera na Ukrajinu. Nijedan od elemenata koje je podnijelo društvo RT France ne može potvrditi da je ono općenito uravnoteženo obrađivalo informacije u vezi s ratom u tijeku, poštujući načela u području „dužnosti i odgovornosti” audiovizualnih medija.

Mjere ograničavanja ili sankcije

Riječ je o alatima kojima raspolaže Europska unija za promicanje ciljeva svoje zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Ti su ciljevi, među ostalim, zaštita vrijednosti Unije, njezinih temeljnih interesa i sigurnosti, učvršćivanje i podupiranje demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i načela međunarodnog prava te očuvanje mira, sprečavanje sukoba i jačanje međunarodne sigurnosti.

Te se mjere mogu odnositi na vlade trećih zemalja ili nedržavne subjekte (primjerice poduzetnike) i pojedince (kao što su terorističke skupine). U većini se slučajeva odnose na pojedince ili subjekte te se sastoje od zamrzavanja imovine i zabrana putovanja u Uniju.

Pred Općim sudom pokreće se velik broj predmeta koji uključuju mjere ograničavanja: među ostalim, sankcije u kontekstu djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine odnosno sankcije zbog stanja u Siriji i Bjelarusu ili sankcije protiv Demokratske Republike Kongo.

Fokus

Rekordna novčana kazna u iznosu od 4,125 milijardi eura izrečena Googleu zbog ograničenja nametnutih proizvođačima mobilnih uređaja s operacijskim sustavom Android

Presuda Google i Alphabet/Komisija (Google Android) od 14. rujna 2022. (T‑604/18)

Google je poduzetnik u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija specijaliziran za proizvode i usluge povezane s internetom. Većina njegova prihoda dolazi od njegova glavnog proizvoda, pretraživača Google Search. Njegov poslovni model temelji se na interakciji između, s jedne strane, određenog broja proizvoda i usluga koji se korisnicima najčešće nude besplatno i, s druge strane, usluga internetskog oglašavanja u okviru kojeg se koriste podaci prikupljeni od tih korisnika. Googleov proizvod je i operacijski sustav Android, kojim je, prema procjeni Europske komisije, u srpnju 2018. bilo opremljeno otprilike 80 % pametnih mobilnih uređaja u Europi.

Komisija je, slijedom pritužbi koje su joj bile podnesene, 2015. pokrenula postupak protiv Googlea. Taj je postupak 2018. doveo do izricanja kazne Googleu u iznosu od 4,343 milijarde eura zbog toga što je proizvođačima mobilnih uređaja s operacijskim sustavom Android i operatorima mobilnih mreža nametnuo nezakonita ograničenja. Tim se ograničenjima proizvođačima mobilnih uređaja nalagalo:

da prethodno instaliraju Google Search i Chrome kako bi mogli dobiti licenciju za korištenje aplikacije Play Store;
da ne prodaju uređaje opremljene verzijama operacijskog sustava Android koje Google nije odobrio;
da se odreknu prethodne instalacije konkurentne usluge pretraživanja kako bi mogli steći udio u Googleovim prihodima od oglašavanja.

Prema mišljenju Komisije, cilj je tih ograničenja bio učvrstiti vladajući položaj pretraživača Google i konsolidirati prihode stečene prikazivanjem reklamnih oglasa povezanih s tim pretraživanjima.

Što je to zloporaba vladajućeg položaja?

Vladajući položaj znači položaj u kojem poduzetnik ima gospodarsku snagu i koji mu omogućuje da sprečava održavanje djelotvornog tržišnog natjecanja i da se ponaša neovisno o svojim konkurentima, klijentima, dobavljačima i krajnjem potrošaču.

Ugovorom o funkcioniranju Europske unije poduzetnicima se zabranjuje zlouporaba vladajućeg položaja radi ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja, primjerice propisivanjem nepoštenih cijena, isključivih ugovora o prodaji ili premija za vjernost čiji je cilj odvratiti dobavljače od konkurenata

Riječ je o najvećoj novčanoj kazni koju je dosad u Europi izreklo tijelo nadležno za tržišno natjecanje. Google je Općem sudu podnio tužbu kako bi osporio Komisijinu odluku.

U slučaju predmeta Google i Alphabet, spis predmeta sadržavao je više od 100 000 stranica. Na raspravi su sudjelovala 72 odvjetnika i zastupnika za 13 različitih stranaka (Google i Alphabet, tužitelj; Europska komisija, tuženik; 11 intervenijenata u potporu tužitelju ili tuženiku). Rasprava se održavala pet dana.

O predmetu je odlučeno u presudi Google i Alphabet/Komisija od 14. rujna 2022. Opći sud uvelike je potvrdio Komisijinu odluku i odbio tužbu u bitnom dijelu. Međutim, Opći sud presudio je da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala da određena Googleova ponašanja mogu ograničiti tržišno natjecanje i da Googleu nije smjela uskratiti mogućnost iznošenja argumenata u tom pogledu na saslušanju. Nakon vlastite ocjene svih okolnosti, Opći sud u konačnici smanjuje iznos novčane kazne izrečene Googleu na 4,125 milijardi eura.

Provjera činjenica i pravilne primjene prava koju provodi Opći sud

Predmeti u području tržišnog natjecanja koji se vode pred Općim sudom često su složeni i opsežni. Opći sud odlučuje u prvostupanjskom postupku: ne ispituje samo je li Komisija pravilno primijenila pravo, nego i jesu li činjenice u dovoljnoj mjeri dokazane. Spisi mogu sadržavati dokaze i detaljne gospodarske studije čiji je cilj dokazati ili osporiti učinke ponašanja poduzetnikâ na tržištu.

Presuda Qualcomm/Komisija od 15. lipnja 2022. (T‑235/18)

U drugom predmetu zloporabe vladajućeg položaja, Opći sud u cijelosti je poništio odluku Komisije koja je Qualcommu izrekla novčanu kaznu od otprilike 1 milijarde eura zbog toga što je zlouporabio svoj vladajući položaj na tržištu sklopova čipova LTE (elektroničke sastavnice kojima su opremljeni pametni telefoni i tableti). Prema Komisijinu mišljenju, tu je zlouporabu obilježavalo postojanje sporazuma kojima su se predviđala poticajna plaćanja na temelju kojih se Apple trebao opskrbljivati sklopovima čipova LTE isključivo kod Qualcomma. Opći sud utvrdio je da je nekoliko postupovnih nepravilnosti utjecalo na prava obrane Qualcomma, osobito izostanak bilježenja određenih ispitivanja tijekom istrage. Osim toga, Opći sud istaknuo je i da se u Komisijinoj analizi protutržišnih učinaka sporazuma nisu uzele u obzir sve relevantne činjenične okolnosti, osobito činjenica da Apple nije imao tehničku alternativu sklopovima čipova LTE.

Osvrt na najvažnije presude godine

Zaštita okoliša

Sud i zaštita okoliša
Pogledati video na YouTubeu.

Zaštita životinjskog i biljnog svijeta, onečišćenje zraka, zemlje i vode te rizici povezani s opasnim tvarima predstavljaju izazove čijem rješavanju Europska unija pridonosi donošenjem strogih pravila. Isto vrijedi i za utvrđivanje graničnih vrijednosti emisija onečišćujućih tvari, osobito u aglomeracijama.

U okviru postupka zbog povrede protiv Italije Komisija je od Suda zatražila da utvrdi da je ta država članica povrijedila svoje obveze zbog toga što sustavno i kontinuirano nije poštovala godišnje granične vrijednosti za emisiju dušikova dioksida (NO2) u različitim zonama, odnosno u gradovima Torinu, Milanu, Bergamu, Brescii, Genovi, Firenci, Rimu i Cataniji. Sud je u svojoj presudi prihvatio Komisijinu tužbu i utvrdio da je Italija povrijedila svoje obveze koje proizlaze iz Direktive 2008/50 jer nije osigurala da se izbjegne sustavno i ustrajno prekoračenje godišnjih graničnih vrijednosti utvrđenih za dušikov dioksid. Italija je povrijedila svoje obveze i time što od 11. lipnja 2010. nije donijela mjere, kao što su prikladniji planovi za poboljšanje kvalitete zraka ili posebne dodatne mjere za zaštitu osjetljivih skupina stanovništva, kojima se jamči poštovanje graničnih vrijednosti NO₂ u zonama o kojima je riječ.
Presuda Komisija/Italija (Granične vrijednosti NO₂) od 12. svibnja 2022. (C‑573/19)
Potonuće tankera za prijevoz nafte Prestige studenome 2002. uz obalu Galicije (Španjolska) dovelo je do velikog izlijevanja nafte koje je pogodilo španjolsku i francusku obalu. Riječ je najvećoj ekološkoj katastrofi koju je pretrpjela Španjolska. U okviru predmeta koji se odnosio na štetu uzrokovanu izlijevanjem nafte povezanu s tim potonućem, Sud je odlučio da presuda koju je donio britanski sud, kojom je potvrđen pravorijek proizišao iz arbitraže pokrenute u Ujedinjenoj Kraljevini, ne može spriječiti priznavanje španjolske presude kojom se osiguravatelju nalaže da nadoknadi tu štetu. Naime, smatrao je da arbitražni pravorijek može spriječiti priznavanje sudskih odluka drugih država članica samo ako bi i njegov sadržaj mogao biti predmet sudske presude donesene u skladu s Uredbom br. 44/2001. U ovom slučaju nije prihvatio mogućnost da britanska presuda spriječi priznavanje presude koja je u Španjolskoj donesena slijedom izravne tužbe koju je oštećenik podnio protiv osiguravatelja kako bi ostvario stvarnu naknadu štete koju je pretrpio.
Presuda London Steam-Ship Owners’ Mutual Insurance Association od 20. lipnja 2022. (C‑700/20)

Uprava za istraživanje i dokumentaciju, u okviru svoje Zbirke kratkih prikaza, nudi pravnim stručnjacima „Odabir najvažnijih presuda” i „Mjesečni bilten sudske prakse” Suda i Općeg suda.

Energija

U kontekstu rata u Ukrajini i energetske ovisnosti europskog kontinenta o ostatku svijeta, Europska unija jamči opskrbu i energetsku sigurnost na svojem području. Ona pridonosi osiguravanju funkcioniranja tržišta energije i zauzdavanju rasta cijena u tom području, osobito plina i električne energije. Usto, ona osigurava međusobno povezivanje energetskih mreža država članica. Nadalje, Unija promiče razvoj energije iz obnovljivih izvora i smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima. Budući da ulaganja država članica mogu ugroziti tržišno natjecanje na tržištu energije, Opći sud ocjenjuje njihovu spojivost s pravom Unije.

Austrija je osporavala Komisijinu odluku o odobrenju potpore ulaganju koju je Mađarska dodijelila državnom poduzeću za za izgradnju dvaju nuklearnih reaktora na lokaciji elektrane Paks. Opći sud ispitao je argumente Austrije, koja je osobito tvrdila da potpora uzrokuje neproporcionalno narušavanje tržišnog natjecanja i nejednako postupanje koji dovode do isključivanja proizvođača energije iz obnovljivih izvora s tržišta električne energije. Zaključio je da je analiza koju je provela Komisija bila ispravna i potpuna i da se na temelju nje može utvrditi utvrditi spojivost dodijeljene državne potpore s pravom Unije Naime, električna energija koju proizvedu novi reaktori bit će na transparentan način dostupna na veleprodajnom tržištu svim sudionicima na tržištu. Stoga ne postoji opasnost od monopolizacije električne energije koju proizvede društvo Paks II do koje bi došlo na temelju dugoročnih ugovora, kakvi čine likvidnosni rizik tržišta.
Presuda Austrija/Komisija od 30. studenoga 2022. (T‑101/18)
Operator mađarskog transportnog sustava za plin (FGSZ) pokrenuo je 2015. projekt regionalne suradnje s ciljem povećanja energetske neovisnosti uvođenjem plina iz Crnog mora unutar mreže. Tim se projektom predviđalo proširenje kapaciteta, osobito između Mađarske i Austrije. Austrijsko regulatorno tijelo odobrilo je 2018. prijedlog operatora austrijske transportne mreže za plinovode (GCA) koji je povezan s tim dijelom projekta, dok je istovrsno mađarsko tijelo (MEKH) donijelo suprotnu odluku u pogledu FGSZ-ova prijedloga. S obzirom na nepostojanje usklađene odluke predmetnih nacionalnih regulatornih tijela, Agencija za suradnju energetskih regulatora (ACER) proglasila se u kolovozu 2019. nadležnom u tom području te je odobrila dio projekta koji je predložila GCA. Opći sud, kojem su MEKH i FGSZ podnijeli dvije tužbe protiv ACER-ove odluke, proglasio je neprimjenjivima odredbe Uredbe 2017/459 koje se odnose na postupak za proširenje kapaciteta za transport plina. ACER stoga nije bio nadležan za donošenje odluke o odobrenju te je Opći sud posljedično poništio tu odluku.
Presuda MEKH i FGSZ/ACER od 16. ožujka 2022. (spojeni predmeti T‑684/19 i T‑704/19)

Zaštita potrošača

Što je Sud učinio za mene?
Pogledati video na YouTubeu
Sud Europske unije – zaštita prava potrošača u Uniji
Pogledati video na YouTubeu

Poštovanje prava potrošača, njihovo blagostanje i dobrobit temeljne su vrijednosti u razvoju politika Unije. Sud nadzire primjenu pravila kojima se štite potrošači kako bi se zajamčilo očuvanje njihova zdravlja, sigurnosti te gospodarskih i pravnih interesa, neovisno o mjestu u Uniji u kojem borave, kojim prolaze ili u kojem obavljaju kupnju.

U skladu s pravom Unije, potrošač koji je putem interneta ili telefona sklopio ugovor s trgovcem načelno ima četrnaest dana da odustane od ugovora, a da za to ne navede nikakav razlog. Međutim, to je pravo odustajanja isključeno za kulturne ili sportske događaje kako bi se organizatore zaštitilo od rizika povezanog s neprodanim ulaznicama. Sud je pojasnio da se to isključenje primjenjuje i u slučaju internetske kupnje ulaznica za koncert od pružatelja usluga prodaje karata ako gospodarski rizik snosi organizator koncerta.
Presuda CTS Eventim od 31. ožujka 2022. (C‑96/21)
Sud je presudio da zračni prijevoznik koji nije prijevoznik Unije Unije (u ovom slučaju United Airlines) i koji nije sklopio ugovor o prijevozu s putnicima, ali je izvršio let može biti dužan putnicima platiti odštetu u slučaju duljeg kašnjenja leta. Naime, prijevoznik koji u okviru svoje djelatnosti prijevoza putnika donosi odluku o izvođenju konkretnog leta predstavlja stvarnog zračnog prijevoznika. Stoga se smatra da taj prijevoznik djeluje u ime ugovornog prijevoznika (Lufthansa). Međutim, Sud je naglasio da stvarni zračni prijevoznik (United Airlines), koji je dužan platiti odštetu putniku, zadržava pravo da zatraži regres od bilo koje osobe, uključujući treću stranu, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.
Presuda United Airlines od 7. travnja 2022. (C‑561/20)
Nakon što im je let iz New Yorka u Budimpeštu kasnio više od tri sata, putnici su se obratili mađarskom tijelu odgovornom za provođenje Uredbe o pravima putnika u zračnom prijevozu kako bi im prijevoznik LOT isplatio odštetu predviđenu tom uredbom. To je tijelo zaista utvrdilo povredu Uredbe te je LOT-u naložilo plaćanje odštete u iznosu od 600 eura svakom dotičnom putniku. LOT je tu odluku osporavao pred mađarskim sudom. Taj se sud obratio Sudu kako bi utvrdio može li predmetno tijelo zračnom prijevozniku naložiti plaćanje odštete ili tu ovlast imaju samo nacionalni sudovi. Sud je smatrao da nacionalno tijelo odgovorno za provođenje Uredbe može, pri postupanju po individualnim pritužbama, naložiti prijevozniku isplatu odštete putnicima, pod uvjetom da mu je dotična država članica dodijelila nadležnost u tu svrhu.
Presuda LOT (Odšteta koju nalaže upravno tijelo) od 29. rujna 2022. (C‑597/20)
U prethodnom postupku koji je pokrenuo litavski sud, Sud je tumačio Direktivu o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na proizvode koji, zbog toga što nisu onakvi kakvim se prikazuju, ugrožavaju zdravlje ili sigurnost potrošača. U ovom je slučaju bila riječ o nekoliko vrsta pjenušavih kugli za kupanje koje su izgledale kao hrana te su predstavljale opasnost od trovanja za potrošače, osobito djecu. Sud je presudio da država članica može, pod određenim uvjetima, ograničiti distribuciju kozmetičkih proizvoda koji bi se mogli zamijeniti za hranu zbog toga što izgledaju kao hrana i stoga predstavljati opasnost za zdravlje. Pojasnio je da interes zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača može prevladati nad pravom stavljanja na tržište određenih kozmetičkih proizvoda.
Presuda Get Fresh Cosmetics od 2. lipnja 2022. (C‑122/21)

Jednako postupanje

Sud Europske unije: jamčenje jednakog postupanja prema manjinama i zaštite njihovih prava
Pogledati video na YouTubeu

Poveljom Europske unije o temeljnim pravima propisuje se jednakost pred zakonom svih pojedinaca kao ljudi, radnika, građana ili stranaka u sudskom postupku. Direktivom 2000/78 uspostavlja se, među ostalim, opći okvir za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja zabranjivanjem bilo kakve diskriminacije na temelju religije ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije. Sud je odlučivao o više predmeta koji se odnose na slučajeve navodne izravne ili neizravne diskriminacije, pri čemu je naglasio poštovanje načela proporcionalnosti između cilja koji se nastoji postići pravilima koja se dovode u pitanje i načela jednakog postupanja.

U prethodnom postupku koji je pokrenuo španjolski sud, Sud je odlučio o usklađenosti nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na davanja iz sustava socijalne sigurnosti za osobe koje pružaju usluge u kućanstvu s Direktivom Unije o jednakosti u pitanjima socijalne sigurnosti. Španjolski poseban sustav socijalne sigurnosti primjenjiv na osobe koje pružaju usluge u kućanstvu ne uključuje zaštitu u slučaju nezaposlenosti. Nakon što je istaknuo da su osobe koje pružaju usluge u kućanstvu uglavnom osobe ženskog spola, Sud je presudio da se Direktivi protivi to isključenje koje posebno stavlja u nepovoljan položaj radnice u odnosu na radnike te stoga predstavlja neizravnu diskriminaciju na temelju spola. Osim toga, ono nije opravdano objektivnim čimbenicima koji nisu povezani s diskriminacijom na temelju tog kriterija.
Presuda TGSS (Nezaposlenost osoba koje pružaju usluge u kućanstvu) od 24. veljače 2022. (C‑389/20)
U prethodnom postupku koji je pokrenuo portugalski sud, Sud je odlučio o usklađenosti nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na izračun naknade za neiskorišten godišnji odmor s Direktivom Unije o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje. Presudio je da metoda izračuna te naknade i odgovarajućeg regresa za godišnji odmor predviđena u posebnim pravilima primjenjivima na radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje te radnike stavlja u nepovoljniji položaj s gledišta broja dana plaćenog godišnjeg odmora i iznosa regresa. Predmetna naknada mora biti barem jednaka onoj koja bi se radnicima dodijelila da ih je na isto radno mjesto tijekom istog razdoblja izravno zaposlilo poduzeće korisnik.
Presuda Luso Temp od 12. svibnja 2022. (C‑426/20)
Tribunal du travail francophone de Bruxelles (Radni sud na francuskom jeziku u Bruxellesu, Belgija) uputio je Sudu pitanje treba li izraz „vjera ili uvjerenja” iz Direktive o jednakom postupanju pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja tumačiti kao dva aspekta istog zaštićenog kriterija ili, suprotno tomu, kao dva različita kriterija. Također je pitao Sud predstavlja li zabrana nošenja marame, sadržana u internom pravilniku društva, izravnu diskriminaciju na temelju vjere. Spor se odnosio na neuzimanje u obzir spontane prijave osobe L. F., mlade žene muslimanske vjeroispovijedi, nakon što je ona na razgovoru navela da odbija skinuti maramu kao što se to predviđa politikom neutralnosti koja se promiče tim internim pravilnikom.
Sud je u svojoj presudi presudio da vjera i uvjerenja (osobito filozofska ili duhovna) predstavljaju jedan i jedinstveni razlog diskriminacije. S obzirom na to, interno pravilo poduzetnika kojim se zabranjuje vidljivo nošenje vjerskih, filozofskih ili duhovnih simbola ne predstavlja izravnu diskriminaciju ako se primjenjuje općenito i bez razlike na sve radnike. Međutim, ono može sadržavati neizravnu diskriminaciju ako se utvrdi da obveza koja je naizgled neutralna, a koju pravilo sadržava, zapravo dovodi u poseban neravnopravan položaj osobe određene vjere ili uvjerenja. Ta neizravna diskriminacija pod određenim uvjetima ipak može biti opravdana legitimnim ciljem. Prilikom ocjenjivanja postojanja opravdanja nacionalni sud može u okviru odvagivanja suprotstavljenih interesa pridati veću važnost vjeri ili uvjerenjima od interesa koji proizlaze, među ostalim, iz slobode poduzetništva, pod uvjetom da to proizlazi iz njegova unutarnjeg prava.
Presuda S.C.R.L. (Odjeća s vjerskim značenjem) od 13. listopada 2022. (C‑344/20)
Talijanski sud uputio je Sudu pitanje o usklađenosti s pravom Unije, osobito s načelom nediskriminacije, dobne granice od 30 godina koja se nacionalnim zakonodavstvom predviđa kao gornja granica za sudjelovanje u javnom natječaju za zapošljavanje policijskih narednika. Sud je smatrao da to ograničenje predstavlja različito postupanje na temelju dobi, pri čemu je nacionalnom sudu prepustio da provjeri je li ono opravdano stvarnom i odlučujućom potrebom za obavljanje zanimanja, kao što je zahtjev postojanja posebnih tjelesnih sposobnosti povezanih sa zadaćama koje policijski narednik stvarno obavlja. Na nacionalnom je sudu i da provjeri ima li to ograničenje legitiman cilj i je li proporcionalno tom cilju, pri čemu osobito treba ocijeniti predstavlja li eliminacijski test tjelesnih sposobnosti predviđen u natječaju prikladnu i manje ograničavajuću mjeru.
Presuda Ministero dell’Interno (Dobna granica za zapošljavanje policijskih narednika) od 17. studenoga 2022. (C‑304/21)
Osoba A izabrana je za predsjednicu organizacije radnika 1993. Ta politička dužnost, koja se temeljila na povjerljivosti, obuhvaćala je ipak i određene elemente koji su karakteristični za obavljanje zanimanja. Osoba A bila je zaposlena na puno radno vrijeme, primala je mjesečnu plaću i na nju se primjenjivao Zakon o plaćenom godišnjem odmoru. Osoba A ponovno je izabirana svake četiri godine te je obnašala dužnosti predsjednice te organizacije do 2011., kada je navršila 63 godine i premašila predviđenu dobnu granicu do koje se može ponovno kandidirati na predsjedničkim izborima koji su se planirali za tu godinu. Danski sud, kojem je Ligebehandlingsnævnet (Odbor za jednako postupanje) kao zastupnik osobe A podnio tužbu protiv udruženjâ HK/Danmark i HK/Privat, obratio se Sudu s pitanjem je li Direktiva o jednakom postupanju pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja primjenjiva na taj slučaj. Sud je presudio da je dobna granica, koja je statutom organizacije radnika predviđena u pogledu mogućnosti da se bude izabran na mjesto predsjednika, obuhvaćena područjem primjene te direktive. Ni politička priroda takvog mjesta ni metoda zapošljavanja (izbori) nemaju utjecaja na njezinu primjenu u tom kontekstu.
Presuda HK/Danmark i HK/Privat od 2. lipnja 2022. (C‑587/20)

Obitelj

Europska unija utvrđuje pravila za usklađivanje sustavâ socijalne sigurnosti, kako bi europski građani, osobito obitelji, koji žive u različitim državama članicama Unije ili su se tijekom života preselili iz jedne države članice u drugu mogli neometano ostvarivati svoja prava. Slično tomu, Uredbom Bruxelles II.a uređuje se pitanje pravosudne suradnje unutar Unije u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću.

U okviru prethodnog postupka koji se odnosio na prijenos boravišta djeteta iz Švedske u Rusiju, Sud je presudio da sud države članice ne zadržava nadležnost za odlučivanje u području roditeljske skrbi nad djetetom na temelju Uredbe „Bruxelles II.a” ako je uobičajeno boravište djeteta tijekom postupka zakonito preneseno na državno područje treće države koja je stranka Haške konvencije iz 1996.
Presuda CC (Prijenos uobičajenog boravišta djeteta u treću državu) od 14. srpnja 2022. (C‑572/21)
Građanki Unije koja nema njemačko državljanstvo njemačka su tijela odbila isplatiti obiteljske potpore za prva tri mjeseca nakon što je uspostavila svoje boravište u Njemačkoj. To se odbijanje temeljilo na činjenici da ta osoba nije ostvarivala dohodak u Njemačkoj. Budući da se taj zahtjev nije primjenjivao na njemačke državljane koji se vraćaju nakon boravka u drugoj državi članici, građanka Unije osporavala je to odbijanje pred njemačkim sudom, koji se obratio Sudu. Sud je presudio da takvo različito postupanje predstavlja diskriminaciju zabranjenu pravom Unije. Međutim, naglasio je da iz propisa Unije proizlazi da, za razliku od slučaja u kojem (kao u tom predmetu) osoba uspostavlja svoje uobičajeno boravište u dotičnoj državi članici, boravak koji je samo privremen nije dovoljan za mogućnost pozivanja na to jednako postupanje.
Presuda Familienkasse Niedersachsen-Bremen od 1. kolovoza 2022. (C‑411/20)
U siječnju 2019. Austrija je uvela mehanizam prilagodbe za izračun paušalnog iznosa obiteljskih doplataka i različitih poreznih povlastica koje dodjeljuje radnicima čija djeca imaju stalno boravište u drugoj državi članici. Prilagodba se mogla izvršiti na više i na niže, ovisno o općoj razini cijena u dotičnoj državi članici. Komisija je smatrala da su taj mehanizam prilagodbe i različito postupanje koje iz njega proizlazi, prije svega prema radnicima migrantima u odnosu na domaće državljane, protivni pravu Unije. Stoga je Sudu podnijela tužbu zbog povrede obveze protiv Austrije. Sud je u svojoj presudi utvrdio da je taj mehanizam prilagodbe, kojim se uzima u obzir država boravišta djece radnika, protivan pravu Unije jer predstavlja neopravdanu neizravnu diskriminaciju na temelju državljanstva radnika migranata.
Presuda Komisija/Austrija od 16. lipnja 2022. (C‑328/20)

Osobni podaci

Sud u digitalnom svijetu
Pogledati video na YouTubeu

Europska unija donijela je propise koji su čvrst i dosljedan temelj zaštite osobnih podataka, neovisno o načinu i kontekstu njihova prikupljanja, pohrane, obrade i prijenosa. Sud provjerava ograničava li se obrada ili pohrana osobnih podataka na ono što je strogo nužno i zadire li nerazmjerno u pravo na privatni život.

Proximus, pružatelj telekomunikacijskih usluga u Belgiji, izdaje telefonske imenike koji sadržavaju ime, adresu i telefonski broj pretplatnika različitih pružatelja telefonskih usluga dostupnih javnosti Operateri daju te kontaktne podatke Proximusu, osim ako je pretplatnik izrazio želju da ne bude uključen u telefonske imenike. U okviru zahtjeva za povlačenje privole pretplatnika, belgijski sud uputio je Sudu pitanja o obvezama Proximusa kao voditelja obrade osobnih podataka. Prema mišljenju Suda, taj voditelj obrade treba provesti odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere za obavješćivanje drugih voditelja obrade o povlačenju privole ispitanika. Ti drugi voditelji obrade jesu oni koji su mu dali te podatke ili kojima je on prenio takve podatke. Voditelj obrade također je dužan poduzeti razumne mjere kako bi obavijestio operatere internetskih pretraživača o zahtjevu za brisanje koji je podnio ispitanik.
Presuda Proximus (Javni elektronički telefonski imenici) od 27. listopada 2022. (C‑129/21)
Sud je ponovno odlučivao o mogućnosti države da pružatelje elektroničkih komunikacijskih usluga obveže na opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu i lokaciji. Pojasnio je da, iako se, kao što se to predviđa njemačkim zakonom, podaci o prometu zadržavaju samo deset tjedana, a podaci o lokaciji samo četiri tjedna, velik broj prikupljenih podataka ipak omogućuje utvrđivanje potpunog profila dotičnih osoba. To ozbiljno zadiranje u privatan život prihvatljivo je samo u slučaju ozbiljne i trenutačne prijetnje za nacionalnu sigurnost, osobito u slučaju terorističke prijetnje. Ako takve prijetnje ne postoje, tijela nadležna za sigurnost raspolažu drugim mjerama za borbu protiv kriminala, kao što su opće i neselektivno zadržavanje IP adresa (odnosno identifikacijskog broja dodijeljenog uređaju spojenom na internetsku mrežu), ciljano zadržavanje i hitno zadržavanje („quick freeze”, koji proizlazi iz naloga o privremenom zadržavanju podataka koji se trenutačno obrađuju i pohranjuju).
Presuda SpaceNet i dr. od 20. rujna 2022. (spojeni predmeti C‑793/19 i C‑794/19)
Ligue des droits humains (LDH) neprofitna je udruga koja je u srpnju 2017. belgijskom Ustavnom sudu podnijela tužbu za poništenje protiv Zakona od 25. prosinca 2016. o istodobnom prenošenju u belgijsko pravo Direktive o PNR-u (o uporabi podataka iz evidencije podataka o putnicima u zračnom prometu), Direktive o API-ju (o obvezi prijevoznika na dostavljanje podataka o putnicima) i Direktive 2010/65 (o službenom postupku za brodove koji dolaze u luke i/ili odlaze iz luka država članica). LDH je tvrdio da se tim zakonom krši pravo na poštovanje privatnosti i na zaštitu osobnih podataka, zajamčeno u belgijskom pravu i u pravu Unije. Sud je smatrao da je radi poštovanja temeljnih prava ovlasti predviđene Direktivom o PNR-u potrebno ograničiti na ono što je strogo nužno. Smatrao je da se, ako se država članica ne suočava sa stvarnom i trenutačnom ili predvidljivom terorističkom prijetnjom, pravu Unije protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđaju prijenos i obrada podataka iz PNR-a o letovima unutar Unije i prijevozu obavljenom drugim sredstvima unutar Unije.
Presuda Ligue des droits humains od 21. lipnja 2022. (C‑817/19)
Francuski Cour de cassation (Kasacijski sud) uputio je Sudu pitanje o odnosu relevantnih odredbi Direktive o privatnosti i elektroničkim komunikacijama, Povelje Europske unije o temeljnim pravima, Direktive o zlouporabi tržišta i Uredbe o zlouporabi tržišta. Predmetne nacionalne zakonodavne odredbe obvezuju operatore elektroničkih komunikacijskih usluga na preventivno, opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu tijekom jedne godine od dana zapisa. Tim se mjerama nastoji pridonijeti borbi protiv kaznenih djela zlouporabe tržišta, među kojima je trgovanje na temelju povlaštenih informacija. Sud je presudio da se pravom Unije ne dopušta opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu i lokaciji u svrhu borbe protiv kaznenih djela zlouporabe tržišta i, među ostalim, trgovanja na temelju povlaštenih informacija. Mjere kojima se predviđa to zadržavanje prelaze granice onog što je strogo nužno te se ne mogu opravdati u demokratskom društvu.
Presuda VD i SR od 20. rujna 2022. (spojeni predmeti C‑339/20 i C‑397/20)

Područje slobode, sigurnosti i pravde

Područje slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica počiva na više stupova: pravosudnoj suradnji država članica u građanskim i kaznenim stvarima, policijskoj suradnji, nadzoru na vanjskim granicama te azilu i useljavanju. Pravosudna suradnja država članica konkretizira se, među ostalim, u okviru europskog uhidbenog naloga, sudske odluke jedne države članice s ciljem uhićenja tražene osobe u drugoj državi članici i njezine predaje radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora. Kada je riječ o azilu, pravo Unije utvrđuje uvjete koje moraju ispuniti državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite (Direktiva o izbjeglicama). Od Suda se redovito zahtijeva da pojasni doseg mjerodavnih pravila.

U kontekstu migracijske krize Austrija je od sredine rujna 2015. ponovo uvela nadzor na svojim granicama s Mađarskom i Slovenijom. Nakon toga je taj nadzor produljen u nekoliko navrata. Austrijski sud, pred kojim je jedan građanin osporavao taj nadzor, uputio je Sudu pitanje o njegovoj usklađenosti s pravom Unije. Sud je presudio da, u slučaju ozbiljne prijetnje njezinu javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti, država članica može ponovno uvesti nadzor na svojim granicama s drugim državama članicama, pri čemu ipak ne smije prekoračiti maksimalno ukupno trajanje od šest mjeseci. Ponovna primjena takve mjere može biti opravdana samo u slučaju pojavljivanja nove ozbiljne prijetnje.
Presuda Landespolizeidirektion Steiermark i dr. (Maksimalno trajanje nadzora na unutarnjim granicama) od 26. travnja 2022. (C‑368/20)
Talijanska pravosudna tijela izdala su u lipnju 2016. europski uhidbeni nalog (EUN) protiv osobe KL, talijanskog državljanina koji je boravio u Francuskoj, radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od dvanaest godina i šest mjeseci. Ta kazna odgovara zbroju četiriju kazni izrečenih za četiri kaznena djela počinjena u Italiji, među kojima se nalazi i ono koje je kvalificirano kao „uništavanje i pljačka”. Cour d’appel d’Angers (Žalbeni sud u Angersu, Francuska) odbio je predaju osobe KL talijanskim pravosudnim tijelima jer dva postupanja ne predstavljaju kazneno djelo u Francuskoj. Naime, sastavni elementi kaznenog djela „uništavanja i pljačke” razlikuju se u dvjema dotičnim državama članicama: u talijanskom pravu to se kazneno djelo odnosi na višestruke, masovne radnje uništavanja i oštećivanja kojima se, među ostalim, ugrožava javni red, dok u francuskom pravu dovođenje u opasnost javnog reda masovnim uništavanjem pokretne ili nepokretne imovine nije posebno kažnjivo. Sud je presudio da se ne zahtijeva da postoji potpuno podudaranje između elemenata dotičnog kaznenog djela u državi članici koja izdaje nalog i državi članici izvršenja. Pravosudno tijelo izvršenja stoga ne može odbiti izvršiti europski uhidbeni nalog zbog toga što samo jedan dio djela koja odgovaraju navedenom kaznenom djelu u državi članici koja izdaje nalog predstavlja kazneno djelo i u državi članici izvršenja.
Presuda Glavni državni odvjetnik pri Žalbenom sudu u Angersu od 14. srpnja 2022. (C‑168/21)
Ruski državljanin koji je sa šesnaest godina obolio od rijetkog oblika raka krvi liječi se u Nizozemskoj. Njegovo se liječenje, koje nije dopušteno u Rusiji, među ostalim, sastoji od primjene medicinskog kanabisa radi ublažavanja boli. Sud u Haagu uputio je Sudu pitanje protivi li se pravu Unije da se u takvom slučaju donese odluka o vraćanju ili mjera udaljavanja Sud je smatrao da se to protivi pravu Unije ako postoje ozbiljni i potvrđeni razlozi za vjerovanje da bi vraćanje te osobe, zbog nedostupnosti prikladne skrbi radi ublažavanja boli u zemlji odredišta, nju izložilo stvarnoj opasnosti od znatnog, nepopravljivog i brzog povećanja boli povezane s njezinom teškom bolesti, koja bi bila protivna ljudskom dostojanstvu.
Presuda Staatssecretaris van Justitie en Veiligheid (Udaljavanje – Medicinski kanabis) od 22. studenoga 2022. (C‑69/21)
I, egipatski državljanin, podnio je 2019. zahtjev za međunarodnu zaštitu u Grčkoj, u vrijeme dok je još bio maloljetan. U tom je zahtjevu izrazio želju da bude spojen s osobom S, svojim stricem/ujakom, također egipatskim državljaninom koji je zakonito boravio u Nizozemskoj. Nizozemski državni tajnik odbio je zahtjev za prihvat osobe I koji su podnijela grčka tijela jer identitet osobe I, a time i navodno srodstvo s osobom S, nisu mogli biti dokazani. Isti je državni tajnik odbacio žalbu osobe I osobe S kao očito nedopuštenu uz obrazloženje da Uredbom Dublin III nije predviđena mogućnost da podnositelji zahtjeva za međunarodnu zaštitu osporavaju odluku o odbijanju prihvata koju su donijela nacionalna nadležna tijela. Budući da se to odbijanje osporavalo pred sudom u Haagu (Nizozemska), taj je sud uputio pitanje Sudu koji je odgovorio da se Uredbom Dublin III, u vezi s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, propisuje da se maloljetniku bez pratnje priznaje pravo na podnošenje sudske tužbe protiv odluke o odbijanju prihvata. Suprotno tomu, rođak tog maloljetnika ne ostvaruje takvo pravo na tužbu.
Presuda Staatssecretaris van Justitie en Veiligheid (Odbijanje prihvata egipatskog maloljetnika bez pratnje) od 1. kolovoza 2022. (C‑19/21)

Spašavanje na moru

U kontekstu operacija spašavanja na moru postavljeno je pitanje širine ovlasti koje imaju tijela države članice luke prilikom nadzora brodova koji plove pod zastavom neke druge države članice Europske unije u području pomorske sigurnosti i sigurnosti okoliša.

Sea Watch njemačka je humanitarna organizacija koja pomoću brodova obavlja sustavnu djelatnost traganja za osobama i spašavanja osoba na Sredozemnom moru Nakon operacija spašavanja provedenih 2020. dva su njezina broda bila predmet inspekcijskih pregleda i mjera zabrane plovidbe koje su provele lučke kapetanije Palermo i Porto Empedocle (Italija), a koje je Sea Watch osporavao. Talijanski sud pokrenuo je postupak pred Sudom kako bi pojasnio opseg nadzornih ovlasti i ovlasti zabranjivanja plovidbe koje država luke ima u odnosu na brodove kojima upravljaju humanitarne organizacije. Sud je presudio da ti brodovi mogu biti predmet nadzora države luke. Međutim, ona može donijeti mjere zabrane plovidbe samo u slučaju očitog rizika za sigurnost, zdravlje ili okoliš, što je na njoj da dokaže. Sud je također naglasio važnost načela lojalne suradnje na temelju kojeg su države članice, među kojima su ona koja ima svojstvo države luke i ona koja ima svojstvo države zastave, dužne surađivati i dogovarati se u izvršavanju svojih odnosnih ovlasti.
Presuda Sea Watch od 1. kolovoza 2022. (spojeni predmeti C‑14/21 i C‑15/21)

Pristup dokumentima

Transparentnost javnog života ključno je Unijino načelo. Stoga svaki građanin ili pravna osoba Unije može u načelu pristupiti dokumentima institucija. Međutim, u određenim slučajevima taj se pristup može uskratiti.

Agrofert je češko holding društvo koje je u početku osnovao Andrej Babiš, predsjednik Vlade Češke Republike od 2017. do 2021. Europski parlament u rezoluciji je tvrdio da je A. Babiš nastavio nadzirati grupu Agrofert, uključujući nakon što je imenovan za predsjednika vlade. Budući da je tu tvrdnju smatrao netočnom i da je htio doznati izvore i informacije kojima je Parlament raspolagao, Agrofert je podnio zahtjev za pristup nekoliko dokumenata. Parlament je u svojem odgovoru utvrdio da su određeni dokumenti javno dostupni te je odbio pristup Komisijinu dopisu upućenom predsjedniku češke Vlade i izvješću koji je sastavila Komisija. Opći sud, kojem je Agrofert podnio tužbu protiv te odluke Parlamenta, potvrdio je njezinu valjanost. Opći sud utvrdio je da društvo Agrofert više nema pravni interes u odnosu na odluku kojom mu se odbija pristup izvješću, koje mu je u međuvremenu dostavljeno, te je odbio tužbu protiv odluke o odbijanju pristupa dopisu upućenom predsjedniku Vlade jer bi njegovo otkrivanje moglo ugroziti ciljeve Komisijine istrage.
Presuda Agrofert/Parlament od 28. rujna 2022. (T‑174/21)

Tržišno natjecanje i državne potpore

Europska unija primjenjuje pravila s ciljem zaštite slobodnog tržišnog natjecanja. Zabranjene su prakse koje imaju za cilj ili posljedicu sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. Konkretnije, pravom Unije zabranjuju se određeni sporazumi ili razmjene informacija između poduzetnika i njegovih konkurenata koje mogu imati takav cilj ili posljedicu, kao i zlouporaba vladajućeg položaja poduzetnika na određenom tržištu. S tog istog gledišta, državne potpore načelno su zabranjene, osim ako su opravdane i ne narušavaju tržišno natjecanje na način koji je protivan javnom interesu.

Komisija je 2009. društvu Intel Corporation izrekla novčanu kaznu u iznosu od 1,06 milijardi eura zato što je od 2002. do 2007. zlouporabilo svoj vladajući položaj na svjetskom tržištu procesora. Opći sud potvrdio je tu odluku 2014. Intel je protiv te presude podnio žalbu Sudu, koji ju je 2017. ukinuo zbog pogreške koja se tiče prava. Opći sud pogrešno je utvrdio samo to da sporni rabati po prirodi mogu ograničiti tržišno natjecanje, a da pritom nije analizirao jesu li ti rabati imali konkretno taj učinak. Sud je stoga predmet vratio Općem sudu na ponovno suđenje. U svojoj presudi od 26. siječnja 2022. Opći sud smatrao je nepotpunom Komisijinu analizu mogućnosti spornih rabata da ograničavaju tržišno natjecanje te je stoga djelomično poništio odluku te institucije. Kad je riječ o utjecaju takvog djelomičnog poništenja pobijane odluke na iznos novčane kazne koju je Komisija izrekla Intelu, Opći sud smatrao je da nije u mogućnosti odrediti iznos novčane kazne koji se odnosi samo na neprikrivena ograničenja. Stoga je u cijelosti poništio članak pobijane odluke kojim se Intelu zbog utvrđene povrede izriče novčana kazna u iznosu od 1,06 milijardi eura.
Presuda Intel Corporation/Komisija od 26. siječnja 2022. (T‑286/09 RENV)
Europska komisija utvrdila je 27. rujna 2017. da su društva Scania AB, Scania CV AB i Scania Deutschland GmbH, tri subjekta grupe Scania koji se bave proizvodnjom i prodajom teških kamiona koji su namijenjeni za prijevoz na velike udaljenosti, povrijedila pravo tržišnog natjecanja Unije. Komisija je tim društvima prigovorila da su sa svojim konkurentima od siječnja 1997. do siječnja 2011. sudjelovala u zabranjenim sporazumima na tržištu kamiona srednje težine i teških kamiona u Europskom gospodarskom prostoru (EGP). Ta je odluka donesena u takozvanom „hibridnom” postupku kojim se povezuju postupak nagodbe i redovni upravni postupak u području tržišnog natjecanja. Postupak nagodbe omogućuje strankama u predmetima kartela da priznaju odgovornost i da im se u zamjenu smanji iznos izrečene novčane kazne. Društva grupe Scania potvrdila su Komisiji da žele sudjelovati u razgovorima o uvjetima nagodbe. Međutim, naknadno su se povukla iz tog postupka. Komisija je stoga donijela odluku o nagodbi u pogledu poduzetnika koji su u tom smislu podnijeli zahtjev te je nastavila istragu u odnosu na društva grupe Scania, kojima je izrečena novčana kazna u iznosu od 880 523 000 eura. Opći sud u cijelosti je odbio tužbu društava grupe protiv Komisijine odluke, tako da je zadržana novčana kazna koju je izrekla Komisija.
Presuda Scania i dr./Komisija od 2. veljače 2022. (T‑799/17)
Opći sud potvrdio je 4. svibnja 2022. Komisijinu odluku kojom je odobrena potpora za sanaciju u iznosu od 36 660 000 eura koju je Rumunjska dodijelila rumunjskom zračnom prijevozniku TAROM-u, koji uglavnom posluje u nacionalnom i međunarodnom prijevozu putnika, tereta i pošte. Zračni prijevoznik Wizz Air Hungary osporavao je tu odluku pred Općim sudom. Taj je sud potvrdio Komisijinu odluku jer se potporom nastoje spriječiti socijalni problemi koje bi uzrokovao prekid pružanja usluga rumunjskog zračnog prijevoznika s obzirom na loše stanje rumunjske cestovne i željezničke infrastrukture.
Presuda Wizz Air Hungary/Komisija od 4. svibnja 2022. (T‑718/20)
Vlada Autonomne zajednice Valencije izdala je Fundaciónu Valencia, udruženju povezanom s nogometnim klubom Valencia CF, jamstvo za bankovni zajam u iznosu od 75 milijuna eura, pomoću kojeg je to udruženje steklo 70,6 % dionica kluba Valencia CF. To je jamstvo naknadno povećano za 6 milijuna eura. Komisija je 2016. smatrala da je riječ o državnim potporama nespojivima s pravom Unije te je naložila njihov povrat. Valencia CF osporavala je tu odluku pred Općim sudom koji ju je 2020. poništio (T‑732/16). Komisija je stoga Sudu podnijela žalbu protiv presude Općeg suda. Sud je odbio žalbu i utvrdio da Opći sud Komisiji nije nametnuo pretjerani teret dokazivanja te je, pravilno, samo utvrdio da ta institucija nije poštovala zahtjeve koje je sama sebi nametnula time što je u obliku obavijesti donijela pravila o analizi jamstava koja izdaju države članice.
Presuda Komisija/ Valencia Club de Fútbol od 10. studenoga 2022. (C‑211/20 P)

Intelektualno vlasništvo

Intelektualno vlasništvo na Općem sudu
Pogledati video na YouTubeu

Sud i Opći sud osiguravaju tumačenje i primjenu propisa koje Unija donosi radi zaštite svih isključivih prava za intelektualna ostvarenja. Zaštita intelektualnog vlasništva (autorska prava) i industrijskog vlasništva (pravo žiga, zaštita dizajna) poboljšava kompetitivnost poduzetnika time što stvara okruženje pogodno za kreativnost i inovacije. Pravo Unije također zaštićuje priznati način izrade nekog proizvoda na određenom zemljopisnom području Unije putem zaštićenih oznaka izvornosti (ZOI).

Naziv „Feta” registriran je kao zaštićena oznaka izvornosti (ZOI) 2002. Otada se taj naziv može koristiti samo za sir porijeklom iz određenog zemljopisnog područja u Grčkoj i u skladu sa specifikacijom primjenjivom na taj proizvod. Danska je smatrala da se Uredba br. 1151/2012 primjenjuje samo na proizvode koji se prodaju u Uniji, a ne i na izvoz u treće zemlje. Stoga svojim proizvođačima nije zabranila izvoz proizvoda pod nazivom „Feta”. Komisija je protiv Danske pokrenula postupak zbog povrede obveze jer je smatrala da je ta država povrijedila obveze koje proizlaze iz Uredbe. Sud je presudio da se proizvodi za izvoz Uredbom ne isključuju iz aktivnosti koje zabranjuje, među kojima su povrede prava intelektualnog vlasništva kojim je zaštićen ZOI. Stoga je utvrdio da je Danska povrijedila svoje obveze time što nije spriječila upotrebu naziva „Feta” za sireve namijenjene izvozu u treće zemlje.
Presuda Komisija/Danska od 14. srpnja 2022. (C‑159/20)
Vlada Kneževine Andore podnijela je u lipnju 2017. zahtjev da se kao žig Europske unije za širok raspon proizvoda i usluga registrira sljedeći figurativni znak:

Budući da je Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) odbio registraciju tog žiga, vlada Kneževine Andore podnijela je tužbu Općem sudu. Da bi se mogao registrirati, žig Unije ne smije, među ostalim, biti opisne prirode, čime se isključuje da se njime samo opisuju proizvodi ili usluge na koje se odnosi. Opći sud u svojoj je presudi zaključio da je žig Andorra opisne prirode. Relevantna bi ga javnost mogla smatrati oznakom podrijetla proizvoda i usluga o kojima je riječ. Riječ je o apsolutnom razlogu za odbijanje koji sam po sebi opravdava nemogućnost registracije tog znaka kao žiga Europske unije.
Presuda Govern d’Andorra/EUIPO (Andorra) od 23. veljače 2022. (T‑806/19)
Opći sud odbio je tri tužbe koje je Apple Inc. podnio protiv odluka Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) kojima je proglašen opoziv verbalnog znaka „THINK DIFFERENT”. Apple Inc. ishodio je 1997., 1998. i 2005. registraciju verbalnog znaka „THINK DIFFERENT” kao žiga Europske unije za, među ostalim, računalne i telekomunikacijske proizvode. EUIPO je na zahtjev društva Swatch AG, nakon što je utvrdio da se osporavani žigovi za predmetne proizvode nisu stvarno upotrebljavali tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina, proglasio opoziv osporavanih žigova. Opći sud potvrdio je EUIPO-vu odluku: prema njegovu mišljenju, Apple Inc. bio je dužan dokazati stvarnu uporabu tih žigova za predmetne proizvode tijekom pet godina koje su prethodile datumu podnošenja zahtjevâ za opoziv, što nije uspio učiniti.
Presude Apple/EUIPO – Swatch (Think different) od 8. lipnja 2022. (spojeni predmeti T‑26/21, T‑27/21 i T‑28/21)
Britansko društvo Golden Balls podnijelo je 2017. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) zahtjev za opoziv žiga BALLON D’OR jer se, prema njegovu mišljenju, taj žig nije dovoljno upotrebljavao za određene proizvode i usluge. Žig BALLON D’OR prethodno je registriran u korist francuskog društva Les Éditions P. Amaury, nositelja prava povezanih s nagradom Ballon d’or (priznanje koje se dodjeljuje najboljem nogometašu godine). EUIPO je 2021. proglasio opoziv tog žiga za većinu proizvoda i usluga za koje je bio registriran. Opći sud, kojem je društvo Les Éditions P. Amaury podnijelo tužbu protiv EUIPO-ve odluke, poništio je tu odluku u pogledu proglašenja opoziva za usluge zabave. Suprotno tomu, Opći sud potvrdio je opoziv tog žiga za usluge emitiranja ili montaže televizijskih programa, produkcije predstava ili filmova i objavljivanja knjiga, časopisa, revija ili novina.
Presuda Les Éditions P. Amaury/EUIPO – Golden Balls (BALLON D’OR) od 6. srpnja 2022. (T‑478/21)

Oporezivanje

Izravno oporezivanje u načelu je u nadležnosti država članica. Međutim, prilikom takvog oporezivanja, kao što je na primjer oporezivanje društava, treba poštovati temeljna pravila Europske unije, kao što je zabrana državnih potpora. Stoga su porezna rješenja („tax rulings”) određenih država članica koje su multinacionalnim poduzećima odobrile poseban porezni tretman predmet Komisijina nadzora te je sud Unije pozvan donijeti odluku.

Porezna rješenja odluke su koje na zahtjev poduzetnika donosi porezna uprava određenih država članica i kojima se unaprijed određuje porez koji će se primjenjivati na te poduzetnike. Fiat Chrysler Finance Europe čije se sjedište nalazi u Velikom Vojvodstvu Luksemburgu, dobio je od luksemburških poreznih tijela porezno rješenje kojim se potvrđuje metoda određivanja naknade društva Fiat Chrysler Finance Europe, kao integriranog društva, za usluge koje pruža drugim društvima grupe Fiat/ Chrysler. Komisija je 2015. smatrala da to porezno rješenje predstavlja operativnu potporu koja je nespojiva s unutarnjim tržištem u smislu prava Unije. Fiat Chrysler Finance Europe i Luksemburg podnijeli su tužbe Općem sudu koji je 2019. potvrdio Komisijin pristup i odbio tužbe. Fiat Chrysler Finance Europe i Irska osporavali su u više pogleda analizu Općeg suda za utvrđivanje postojanja ekonomske prednosti, osobito s gledišta pravila primjenjivih u području državnih potpora. Sud je ukinuo presudu Općeg suda i poništio Komisijinu odluku. Prema mišljenju Suda, Komisija je primijenila načelo nepristrane transakcije koje se razlikuje od načela utvrđenog luksemburškim pravom, dok su, u nedostatku usklađenosti u tom pogledu u pravu Unije, za analizu pitanja moraju li se predmetne transakcije razmotriti s obzirom na načelo nepristrane transakcije relevantne samo nacionalne odredbe.
Presuda Fiat Chrysler Finance Europe/Komisija i Irska/Komisija od 8. studenoga 2022. (spojeni predmeti C‑885/19 P i C‑898/19 P)

Vladavina prava

Poštovanje vladavine prava u Uniji
Pogledati video na YouTubeu

Povelja Europske unije o temeljnim pravima – obvezujuća pravila sa stvarnim učinkom
Pogledati video na YouTubeu

U Povelji Europske unije o temeljnim pravima, kao i u Ugovoru o Europskoj uniji, izričito se upućuje na vladavinu prava kao jednu od vrijednosti koje su zajedničke državama članicama Unije i na kojima se ona temelji. Od Suda se sve češće traži da odlučuje o pitanju poštovanja vladavine prava u državama članicama u okviru tužbi zbog povrede obveze koje protiv njih podnese Europska komisija ili u okviru zahtjeva za prethodnu odluku koje upućuju nacionalni sudovi. Sud tada treba ispitati poštuje li se ta temeljna vrijednost na nacionalnoj razini, osobito u pogledu sudbene vlasti i, konkretnije, u okviru postupka imenovanja sudaca ili sustava stegovnih mjera za suce.

U odgovoru na prethodno pitanje koje je postavio Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska), Sud je presudio da sama činjenica da je sudac imenovan u vrijeme kad država članica kojoj pripada još nije imala uspostavljen demokratski sustav ne dovodi u pitanje neovisnost i nepristranost tog suca prilikom obavljanja njegovih kasnijih sudačkih dužnosti. Konkretno, okolnosti koje obilježavaju prvo imenovanje tog suca same po sebi ne mogu izazvati legitimne i ozbiljne sumnje kod pravnih subjekata.
Presuda Getin Noble Bank od 29. ožujka 2022. (C‑132/20)

Mjere ograničavanja i vanjska politika

Mjere ogranič avanja ili „ sankcije ” predstavljaju bitno sredstvo zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) Europske unije. Koriste se u okviru integriranog i općeg djelovanja, koje osobito uključuje politički dijalog. Unija ih osobito primjenjuje kako bi zaštitila vrijednosti, temeljne interese i sigurnost Unije te spriječila sukobe i ojačala međunarodnu sigurnost. Naime, sankcijama se nastoji potaknuti promjena politike ili postupanje fizičkih ili pravnih osoba u svrhu promicanja ciljeva ZVSP-a.

Slijedom teških povreda ljudskih prava u Libiji, Vijeće Europske unije donijelo je u listopadu 2020. mjere ograničavanja protiv Jevgenija Viktoroviča Prigožina, ruskog poslovnog čovjeka s bliskim vezama s grupom Wagner, uključenom u vojne operacije u toj državi. Odluka je produljena u srpnju 2021. Te se mjere sastoje od zamrzavanja financijskih sredstava osoba koje sudjeluju u djelima kojima se ugrožavaju mir, stabilnost ili sigurnost Libije ili ih podržavaju. J. V. Prigožin podnio je Općem sudu tužbu protiv tih mjera kojom je zatražio njihovo poništenje. Opći sud odbio je tužbu. Smatrao je, među ostalim, da se na temelju podnesenih dokaza, kao što su ulomci izvješća glavnog tajnika Ujedinjenih naroda i medijski članci (koji sadržavaju fotografije i svjedočanstva) iz različitih izvora kao što su novinske agencije ili mediji, može identificirati grupa Wagner i da oni sadržavaju precizne i usklađene informacije o aktivnostima te grupe kojima se ugrožavaju mir, sigurnost i stabilnost Libije. Spis s dokazima sadržavao je i konkretne, precizne i usklađene dokaze o bliskim i višestrukim vezama J. V. Prigožina s grupom Wagner.
Presuda Prigožin/Vijeće od 1. lipnja 2022. (T‑723/20)

Pravosudna aktivnost

A | Sud u 2022.B | Opći sud u 2022.C | Sudska praksa u 2022.

A | Sud u 2022.

Aktivnost i razvoj Suda

Koen Lenaerts

Predsjednik Suda Europske unije

Članovi Suda

K. Lenaerts

L. Bay Larsen

A. Arabadjiev

A. Prechal

K. Jürimäe

C. Lycourgos

E. Regan

M. Szpunar

M. Safjan

P. G. Xuereb

L. S. Rossi

D. Gratsias

M. L. Arastey Sahún

J. Kokott

M. Ilešič

J.-C. Bonichot

T. von Danwitz

S. Rodin

F. Biltgen

M. Campos Sánchez-Bordona

N. J. Cardoso da Silva Piçarra

G. Pitruzzella

I. Jarukaitis

P. Pikamäe

A. Kumin

N. Jääskinen

N. Wahl

J. Richard de la Tour

A. Rantos

I. Ziemele

J. Passer

A. M. Collins

M. Gavalec

N. Emiliou

Z. Csehi

O. Spineanu-Matei

T. Ćapeta

L. Medina

A. Calot Escobar

B | Opći sud u 2022.

Aktivnost i razvoj Općeg suda

Marc van der Woude

Predsjednik Općeg suda

Novosti u sudskoj praksi

Savvas S. Papasavvas

Potpredsjednik Općeg suda

Članovi Općeg suda

M. van der Woude

S. Papasavvas

D. Spielmann

A. Marcoulli

F. Schalin

R. da Silva Passos

J. Svenningsen

M. J. Costeira

K. Kowalik-Bańczyk

A. Kornezov

L. Truchot

O. Porchia

M. Jaeger

S. Frimodt Nielsen

H. Kanninen

J. Schwarcz

M. Kancheva

E. Buttigieg

V. Tomljenović

S. Gervasoni

L. Madise

V. Valančius

N. Półtorak

I. Reine

P. Nihoul

U. Öberg

A | Sud u 2022.
B | Opći sud u 2022.
C | Sudska praksa u 2022.