Pravosudna aktivnost

Sud je odlučio da sustav stegovnih mjera primjenjiv na suce Sąda Najwyższyega (Vrhovni sud, Poljska) i suce redovnih sudova nije u skladu s pravom Unije. Europska komisija podnijela je Sudu tužbu kojom je od njega zahtijevala da utvrdi da je Poljska tim novim sustavom stegovnih mjera, a osobito uvođenjem novog stegovnog vijeća Vrhovnog suda, povrijedila pravo Unije. Sud je prihvatio sve prigovore koje je Komisija istaknula: s obzirom na opći kontekst velikih reformi koje su nedavno utjecale na poljsku sudsku vlast i niz elemenata u pogledu uspostave tog novog vijeća, utvrdio je, među ostalim, da to vijeće ne pruža sva potrebna jamstva u pogledu nepristranosti i neovisnosti i da nije zaštićeno od izravnih ili neizravnih utjecaja poljske zakonodavne i izvršne vlasti.
Presuda Komisija/Poljska od 15. srpnja 2021. (C‑791/19)

Sud je odlučio da premještaji suca u drugi sud ili između dvaju odjela istoga suda na koje sudac nije pristao mogu ugroziti načela nesmjenjivosti i neovisnost sudaca. Osim toga, rješenje kojim je sud, odlučujući u zadnjem stupnju i po sucu pojedincu, odbacio odnosno odbio žalbu kojom sudac osporava odluku kojom ga se premjestilo bez njegova pristanka treba smatrati nepostojećim ako je do imenovanja og suca pojedinca došlo očitom povredom temeljnih pravila u pogledu uspostave i funkcioniranja predmetnog pravosudnog sustava.
Presuda W. Ż. (Vijeće za izvanrednu kontrolu i javne poslove pri vrhovnom sudu – Imenovanje) od 6. listopada 2021. (C‑487/19)

Sud je smatrao da se neovisnost, nepristranost i pretpostavka nedužnosti sudaca može ugroziti sustavom koji je trenutačno na snazi u Poljskoj, koji, među ostalim, omogućuje ministru pravosuđa da uputi suce na kaznene sudove višeg stupnja i da to upućivanje opozove u bilo kojem trenutku bez obrazloženja. Nepostojanje kriterija za ta upućivanja dovodi do opasnosti od političke kontrole nad sadržajem sudskih odluka, tim više jer ministar ujedno obavlja dužnost glavnog državnog odvjetnika.
Presuda Kazneni postupci protiv osobe WB i dr. od 16. studenoga 2021. (C‑748/19 i dr.)

Sud se bavio s više predmeta koji su se odnosili na opsežne reforme u području borbe protiv korupcije u Rumunjskoj. Postavilo se pitanje može li se primjenom sudske prakse koja proizlazi iz više odluka rumunjskog Ustavnog suda o pravilima kaznenog postupka koja se primjenjuju u području prijevare i korupcije povrijediti pravo Unije. Sud je ponovno potvrdio da nadređenost prava Unije zahtijeva da se nacionalnim sudovima omogući da izuzmu iz primjene odluku ustavnog suda koja se protivi pravu Unije, a da pritom nacionalni sudovi ne mogu snositi stegovnu odgovornost. Međutim, pravu Unije protivi se primjena sudske prakse ustavnog suda koja dovodi do ukidanja presuda koje su donijeli sastavi suda koji navodno nisu pravilno sastavljeni jer takvo ukidanje, zajedno s nacionalnim odredbama u području zastare, stvara sustavnu opasnost od nekažnjavanja teških kaznena djela prijevare.
Presuda Euro Box Promotion i dr. od 21. prosinca 2021. (C‑357/19 i dr.)

Sud je u prethodnom postupku koji je pokrenuo jedan mađarski sud odlučio o usklađenosti mađarskih propisa s direktivom Unije koja se odnosi na pravo na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima. Budući da je mađarski vrhovni sud ocijenio da je to pokretanje prethodnog postupka pred Sudom nezakonito, Sud je, osim toga, potvrdio da se sustavu suradnje između nacionalnih sudova i Suda protivi to da nacionalni vrhovni sud utvrdi nezakonitost zahtjeva za prethodnu odluku koji je uputio niži sud. Usto, pravu Unije protivi se stegovni postupak koji je pokrenut protiv nacionalnog suda zbog toga što je Sudu uputio zahtjev za prethodnu odluku: takav postupak može odvratiti sve nacionalne sudove od upućivanja zahtjeva za prethodnu odluku, što bi moglo ugroziti ujednačenu primjenu prava Unije.
Presuda IS od 23. studenoga 2021. (C‑564/19)

Opći sud odbio je tužbu koju je Altice Europe, multinacionalno društvo koje pruža telekomunikacijske i teledistribucijske usluge, podnio protiv Komisijine odluke kojom mu je, u okviru preuzimanja društva PT Portugal, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 124,5 milijuna eura. Komisija je društvu Altice Europe prigovorila da je, s jedne strane, povrijedilo obvezu prijave koncentracije te da, s druge strane, nije poštovalo zabranu provedbe koncentracije prije njezine prijave Komisiji i prije nego što je ona odobri. Međutim, Opći sud naložio je smanjenje iznosa novčane kazne za 6,22 milijuna eura u dijelu u kojem se odnosi na povredu obveze prijave koncentracije.
Presuda Altice Europe/Komisija od 22. rujna 2021. (T‑425/18)

Opći sud potvrdio je Komisijine odluke o odobravanju koncentracija u odnosu na stjecanja određene imovine grupe Air Berlin od strane društava EasyJet i Lufthansa. Odbio je tužbe koje je podnio zračni prijevoznik Polskie Linie Lotnicze „LOT”, konkurent dvaju društava koja su stranke koncentracija, pri čemu je osobito naglasio da Komisija može utvrditi mjerodavna tržišta po parovima gradova s ishodištem ili odredištem u zračnim lukama s kojima su bili povezani slotovi društva Air Berlin umjesto da pojedinačno razmatra svako od tržišta na kojima su društva Air Berlin i Lufthansa odnosno EasyJet bila prisutna.
Presude Polskie Linie Lotnicze „LOT”/Komisija od 20. listopada 2021. (T‑240/18 i T‑296/18)

Opći sud potvrdio je Komisijinu odluku kojom se utvrđuje da je Google zlouporabio vladajući položaj time što je davao prednost vlastitoj usluzi uspoređivanja proizvoda na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, pri čemu ih je istaknutije prikazivao i pozicionirao u odnosu na rezultate konkurentskih usluga uspoređivanja proizvoda. Opći sud potvrdio je i iznos kazne, koji je Komisija odredila u visini od 2,42 milijarde eura, od čega je za 523,5 milijuna eura solidarno odgovoran sa svojim matičnim društvom Alphabet.
Presuda Google i Alphabet/Komisija (Google Shopping) od 10. studenoga 2021. (T‑612/17)

Između 1997. i 1999. društvo Sumal kupilo je dva kamiona od društva Mercedes Benz Trucks España (MBTE), društva kćeri grupe Daimler, čije je društvo majka društvo Daimler AG. Odlukom iz 2016. Europska komisija utvrdila je da je društvo Daimler AG povrijedilo pravila prava Unije kojima se zabranjuju zabranjeni sporazumi time što je između siječnja 1997. i siječnja 2011. sklopilo sporazume s 14 drugih europskih proizvođača kamiona o utvrđivanju cijena i povećanju bruto cijena kamiona u Europskom gospodarskom prostoru (EGP). Nakon te odluke društvo Sumal podnijelo je tužbu za naknadu štete protiv društva MBTE za štetu pretrpljenu zbog tog zabranjenog sporazuma. Sud je odlučio da žrtva povrede prava tržišnog natjecanja Unije koju je počinilo društvo majka može od društva kćeri potonjeg društva zahtijevati naknadu štete koja iz nje proizlazi, ali mora dokazati da su oba društva u trenutku u kojem je počinjena povreda činila istu gospodarsku jedinicu i da društvo kći posluje na tržištu na koje se odnosi povreda.
Presuda Sumal od 6. listopada 2021. (C‑882/19)

Novim pravilima koja su 2019. donijeli Europski parlament i Vijeće zabranjen je ribolov pri kojem se koristi električna energija. Nizozemska je od Suda zahtijevala da poništi te odredbe, pri čemu je, među ostalim, tvrdila da se zakonodavac Unije nije oslonio na najbolja raspoloživa znanstvena mišljenja o ekološkim učincima u pogledu izlovljavanja lista u Sjevernom moru. Sud je odbio tu tužbu i potvrdio valjanost tih pravila: zakonodavac Unije raspolaže širokom diskrecijskom ovlasti u tom području i nije obvezan svoj zakonodavni odabir temeljiti samo na znanstvenim i stručnim mišljenjima.
Presuda Nizozemska/Vijeće Europske unije i Europski parlament od 15. travnja 2021. (C‑733/19)

Što se tiče odobrenja za lov uporabom ljepila, Sud je smatrao da država članica (u ovom slučaju Francuska) ne može odobriti takvu metodu hvatanja ptica koja dovodi do sporednih ulova koji dotičnim vrstama mogu uzrokovati štetu koja nije zanemariva. Tradicionalno obilježje takve metode samo po sebi nije dovoljno za to da se isključi svako drugo zadovoljavajuće alternativno rješenje. Sud je pojasnio uvjete u kojima se omogućuje odstupanje od zabrane upotrebe određenih metoda hvatanja zaštićenih ptica, utvrđene u Direktivi o pticama.
Presuda One Voice i Ligue pour la protection des oiseaux (LPO)/Ministre de la Transition écologique et solidaire od 17. ožujka 2021. (C‑900/19)

U okviru tužbe zbog povrede obveze koju je Komisija podnijela protiv Mađarske zbog sustavnog i ustrajnog prekoračivanja graničnih vrijednosti za lebdeće čestice PM10 Sud je odlučio da je ta država članica povrijedila pravila prava Unije o kvaliteti zraka i svoje obveze da, s jedne strane, na cjelokupnom državnom području osigura da se poštuju dnevne granične vrijednosti određene za lebdeće čestice PM10 i, s druge strane, da razdoblje prekoračenja te granične vrijednosti bude što je moguće kraće.
Presuda Komisija/Mađarska od 3. veljače 2021. (C‑637/18)

Sud je odlučio da je Njemačka između 2010. i 2016. povrijedila Direktivu o kvaliteti zraka time što je sustavno i ustrajno prekoračivala granične vrijednosti za dušikov dioksid (NO2). Njemačka je također povrijedila svoju obvezu da pravodobno donese odgovarajuće mjere kako bi razdoblje prekoračenja u predmetnim zonama bilo što je moguće kraće.
Presuda Komisija/Njemačka od 3. lipnja 2021. (C‑635/18)

Sud je poništio odluke Vijeća o primjeni sveobuhvatnog i pojačanog Sporazuma o partnerstvu potpisanog 24. studenoga 2017. s Armenijom. Sud je odlučio da, iako Sporazum o partnerstvu ima određene poveznice sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom, elementi ili izjave namjere koje on sadržava i koje su s njom povezane nisu dovoljne da bi predstavljale samostalan sastavni dio tog sporazuma na temelju kojeg se može opravdati razdiobu akta Vijeća na dvije zasebne odluke. Ta je razdioba, među ostalim, dovela do primjene pravila o jednoglasnom glasanju za jedan od predmetnih akata i pravila kvalificirane većine za drugi.
Presuda Komisija/Vijeće od 2. rujna 2021. (C‑180/20)

Opći sud odbio je tužbu koju je podnijela Rumunjska protiv Komisijine odluke o registraciji predložene građanske inicijative (EGI) „Kohezijska politika za jednakost regija i održivost regionalnih kultura”. Prvi se put izjasnio o pobojnosti Komisijine odluke o registraciji takvog prijedloga. Taj prijedlog EGI-ja podnesen je 2013. Komisiji, koja ga je isprva odbila uz obrazloženje da on očito izlazi iz okvira njezinih ovlasti na temelju kojih ona može podnijeti prijedlog pravnog akta Unije radi provedbe Ugovorâ. Sud je poništio Komisijinu odluku, a ona je zatim odukom od 30. travnja 2019. registrirala sporni prijedlog EGI-ja.
Presuda Rumunjska/Komisija od 10. studenoga 2021. (T‑495/19)

Opći sud odlučio je o početku roka za podnošenje tužbe protiv odluke koja se odnosi na osobu na koju se primjenjuje Pravilnik o osoblju za dužnosnike u slučaju neuspješne dostave preporučene pošiljke. Budući da ne postoje odredbe kojima se uređuje određivanje početka računanja roka za podnošenje tužbe u slučaju nepreuzimanja preporučenog pisma s povratnicom u sporovima na koje se primjenjuje taj pravilnik, Opći sud usto je podsjetio na to da se pravna sigurnost i nužnost izbjegavanja svake diskriminacije ili arbitrarnog postupanja u okviru dobrog sudovanja protive pretpostavci dostave na dan isteka roka za čuvanje preporučenog pisma upućenog na tužiteljevu kućnu adresu. Naposljetku, Opći je sud utvrdio da, s obzirom na to da je odluka dostavljena elektroničkom poštom (čiji je primitak adresat potvrdio bez odgode), taj rok za podnošenje tužbe počinje teći na datum dostave.
Presuda Barata/Europski parlament od 3. ožujka 2021. (T‑723/18)

U sporu između Republike Moldove i jednog ukrajinskog društva Sudu je postavljeno pitanje o kvalifikaciji tražbine koja proizlazi iz ugovora o prodaji električne energije kao „ulaganja” u smislu Ugovora o Energetskoj povelji (ECT). Sud je odlučio da stjecanje, od strane poduzeća iz ugovorne stranke ECT-a, tražbine proizašle iz ugovora o isporuci električne energije koji nije povezan s ulaganjem, a koju posjeduje poduzeće iz treće države s obzirom na taj ugovor prema javnom poduzeću iz druge ugovorne stranke tog ugovora ne predstavlja „ulaganje” u smislu ECT-a. Naime, ne može se smatrati da je tražbina koja proizlazi iz običnog ugovora o prodaji električne energije dodijeljena za obavljanje gospodarske djelatnosti u energetskom sektoru. Iz toga slijedi da je običan ugovor o opskrbi električnom energijom, koju proizvode drugi subjekti, poslovna transakcija koja sama po sebi ne može predstavljati ulaganje.
Presuda Moldova/Komstroy od 2. rujna 2021. (C‑741/19)

U mišljenju koje je donio na zahtjev Europskog parlamenta Sud je naveo da se Ugovorima ne zabranjuje Vijeću da prije donošenja odluke o Unijinu sklapanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (takozvana Istanbulska konvencija) čeka „zajedničku suglasnost” država članica, ali da Vijeće ne može izmijeniti postupak sklapanja te konvencije na način da to sklapanje uvjetuje prethodnim utvrđenjem takve „zajedničke suglasnosti”. Sud je pojasnio odgovarajuću materijalnu pravnu osnovu za donošenje akta Vijeća o sklapanju dijela Istanbulske konvencije koji je predmet predviđenog sporazuma. Pojasnio je i da se akt o sklapanju sporazuma može razdvojiti na dvije zasebne odluke ako se za to utvrdi objektivna potreba.
Mišljenje Istanbulska konvencija od 6. listopada 2021. (1/19)

U okviru tužbi koje su podnijeli Luksemburg i Amazon Opći sud poništio je Komisijinu odluku u skladu s kojom je Luksemburg između 2006. i 2014. društvu Amazon EU, koje je u to vrijeme bilo Amazonovo prodajno središte za cijelu Europu, sa sjedištem u Luksemburgu, dodijelio državne potpore koje se protive pravu Unije time što mu je omogućio da na temelju poreznih mišljenja (tax rulings) plati znatno manje poreza od drugih poduzetnika. Prema Komisijinu mišljenju, Luksemburg je od Amazona trebao ostvariti povrat neopravdanih poreznih pogodnosti u iznosu od oko 250 milijuna eura s kamatama. Opći sud u presudi je utvrdio da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala da se oporezivi prihod društva Amazon EU umjetno smanjio zbog previsoke procjene naknade koju je platio drugom poduzetniku grupe Amazon za korištenje određenih prava intelektualnog vlasništva.
Presuda Luksemburg i Amazon/Komisija od 12. svibnja 2021. (T‑816/17 i dr.)

Opći sud odbio je tužbe koje su podnijeli Luksemburg i dobavljač energije Engie protiv odluke ojom je Komisija utvrdila da je Luksemburg grupi Engie dodijelio državne potpore koje se protive pravu Unije time što je na temelju poreznih mišljenja (tax rulings) omogućio dvama društvima te grupe sa sjedištem u Luksemburgu da izbjegnu porez na gotovo svu svoju dobit. Prema Komisijinu mišljenju, Luksemburg treba ostvariti otprilike 120 milijuna eura povrata neplaćenih poreza s kamatama. U presudi kojom je potvrdio tu odluku Opći sud naglasio je da je Luksemburg odustao od utvrđenja zlouporabe prava koju je počinila grupa Engie iako su bili ispunjeni svi kriteriji..
Presuda Luksemburg i dr./Komisija od 12. svibnja 2021. (T‑516/18 i dr.)

Opći sud priznao je valjanost trodimenzionalnog žiga u obliku ruža za usne. Time je poništio odluku Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji je odbio prvotni zahtjev za prijavu tog znaka kao žiga Europske unije za označavanje ruževa za usne. Prema mišljenju Općeg suda, prijavljeni žig ima razlikovni karakter jer znatno odstupa od pravila i običajâ unutar sektora ruževa za usne s obzirom na to da je okruglog, a ne okomitog i valjkastog oblika.
Presuda Guerlain od 14. srpnja 2021. (T‑488/20)

Opći sud odlučio je da se zvučni zapis koji predstavlja zvuk otvaranja limenke napitka nakon kojeg slijedi tišina i prštanje ne može registrirati kao žig Europske unije osobito za označavanje pića s obzirom na to da nema razlikovni karakter. Stoga se Opći sud slaže s EUIPO-ovim stajalištem i podsjeća na to da zvučni znak treba imati razlikovni karakter kako bi ga potrošač mogao prepoznati kao žig, a ne kao funkcionalni element ili kao pokazatelj bez vlastite bitne značajke.
Presuda Ardagh Metal Beverage Holdings od 7. srpnja 2021. (T‑668/19)

Opći sud odbio je tužbu društva Chanel protiv prijave za registraciju žiga koju je društvo Huawei podnijelo Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) uz obrazloženje da predmetni figurativni znakovi nisu slični te je odlučio da žigove treba uspoređivati u obliku u kojem su registrirani ili prijavljeni a da im se ne mijenja položaj. Opći sud naveo je da sama činjenica da su u svakom od predmetnih žigova prisutna dva elemenata koja su međusobno povezana ne znači da su žigovi slični, čak i ako oba imaju osnovni geometrijski oblik kruga koji okružuje te elemente.
Presuda Chanel SAS od 21. travnja 2021. (T‑44/20)

Opći sud odlučio je o tome može li britanski odvjetnik zastupati stranku u okviru postupka koji se pred Općim sudom vodi povodom tužbe protiv odluke Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO). Opći sud podsjetio je na dva kumulativna uvjeta kako bi osoba mogla valjano zastupati stranke (različite od država članica i institucija Unije) pred sudovima Unije: kao prvo, treba imati svojstvo odvjetnika i, kao drugo, treba biti ovlaštena zastupati pred sudom države članice ili druge države koja je stranka Sporazuma o EGP‑u. Tužba je podnesena nakon 31. prosinca 2020., odnosno nakon kraja prijelaznog razdoblja koje je prethodilo konačnom povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Unije, i nije bila obuhvaćena nijednim od slučajeva predviđenih Sporazumom o povlačenju u kojima odvjetnik koji je ovlašten zastupati pred sudovima Ujedinjene Kraljevine i za kojeg nije utvrđeno da je ovlašten zastupati pred sudom države članice ili druge države stranke Sporazuma o EGP‑u može zastupati stranku pred sudovima Unije. Stoga je tužba proglašena nedopuštenom.
Rješenje Daimler/EUIPO od 7. prosinca 2021. (T‑422/21)

Sud je odlučio da, ako je nositelj autorskog prava poduzeo ili naložio mjere ograničenja framinga, uključenje djela tom tehnikom na internetsku stranicu treće osobe predstavlja stavljanje na raspolaganje tog djela novoj javnosti. To priopćavanje javnosti treba odobriti nositelj autorskog prava.
Presuda VG Bild-Kunst od 9. ožujka 2021. (C‑392/19)

Sud je u okviru sustava koji je prethodio onomu uvedenom novom direktivom iz 2019. o autorskom pravu pojasnio uvjete u kojima se može utvrditi odgovornost internetskih platformi (u ovom slučaju YouTube i Cyando). Ocijenio je da operatori tih platformi načelno sami ne priopćavaju javnosti sadržaje zaštićene autorskim pravom koje su njihovi korisnici nezakonito objavili na internetu. Međutim, njihova se odgovornost može utvrditi u pogledu priopćavanja povredom autorskog prava ako doprinose, uz puko stavljanje na raspolaganje platformi, davanju javnosti pristupa tim sadržajima.
Judgment of 22 June 2021, YouTube, C‑682/18

U okviru tog predmeta, internetski priključci korisnikâ društva Telenet upotrebljavali su se za dijeljenje filmova iz ponude društva Mircom na mreži ravnopravnih članova (peer-to-peer). Sud je odlučio da zaštita prava nositelja prava intelektualnog vlasništva može opravdati sustavno bilježenje IP adresa korisnika i priopćavanje njihovih imena i poštanskih adresa nositelju ili trećoj strani kako bi mu se omogućilo da podnese tužbe za naknadu štete. Međutim, zahtjev za otkrivanje informacija nositelja prava intelektualnog vlasništva ne smije predstavljati zlouporabu, nego mora biti opravdan i razmjeran.
Presuda M.I.C.M. od 17. lipnja 2021. (C‑597/19)

Vlasnik tapas-barova u Španjolskoj upotrebljavao je znak CHAMPANILLO za označivanje i promidžbu svojih ugostiteljskih objekata. Na njegovim promidžbenim materijalima prikazivale su se dvije čaše pjenušavog pića. Comité Interprofessionnel du Vin de Champagne (CIVC), tijelo koje štiti interese proizvođača šampanjca, htio je zabraniti upotrebu naziva „champanillo” (koji na španjolskom jeziku znači „mali šampanjac”) jer uporaba tog znaka predstavlja povredu zaštićene oznake izvornosti (ZOI) „Champagne”. Sud je pojasnio da proizvodi obuhvaćeni ZOI-jem uživaju zaštitu od zabranjenih radnji koje se odnose i na proizvode i na usluge.
Presuda Comité Interprofessionnel du Vin de Champagne od 9. rujna 2021. (C‑783/19)

Sud je odlučio da je pristup skupu podataka o elektroničkim komunikacijama koji se odnose na promet ili na lokaciju, na temelju kojih se mogu donijeti precizni zaključci o privatnom životu korisnikâ, u kaznenopravne svrhe dopušten samo s ciljem borbe protiv teških kaznenih djela ili sprečavanja ozbiljnih prijetnji javnoj sigurnosti. Osim toga, pravu Unije protivi se nacionalni propis kojim se državnom odvjetništvu dodjeljuje nadležnost za odobravanje pristupa državnog tijela tim podacima radi vođenja kaznene istrage.
Presuda H. K/Prokuratuur od 2. ožujka 2021. (C‑746/18)

U presudi donesenoj u predmetu koji se odnosi na zaštitu osobnih podataka i koji uključuje društvo Facebook Ireland Sud je pojasnio uvjete izvršavanja ovlasti nacionalnih nadzornih tijela u pogledu prekogranične obrade podataka, pri čemu je naveo da takvo tijelo može pod određenim uvjetima obavještavati sud države članice o svakoj navodnoj povredi odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), čak i ako nije vodeće nadzorno tijelo u pogledu te obrade. Sud je također smatrao da, s obzirom na to da Facebook Ireland nije dovoljno obavijestio korisnike interneta o prikupljanju informacija koje se na njih odnose i njihovoj uporabi, pristanak korisnika interneta na tu obradu informacija nije valjan
Presuda Facebook Ireland i dr. od 15. lipnja 2021. (C‑645/19)

Sud je zabranio da se u okviru prerade ekološke hrane kao što su ekološki napitci na bazi riže i soje koji se obogaćuju kalcijem dodaje alga Lithothamnium calcareum (crvena alga) u ekološku hranu, pri čemu je podsjetio na to da se pravom Unije utvrđuju stroga pravila o dodavanju mineralâ, kao što je kalcij, u proizvodnji ekološke hrane. Naime, kad bi se dopustila upotreba praha te alge kao neekološkog sastojka poljoprivrednog podrijetla, time bi se proizvođačima te hrane omogućilo zaobilaženje tih pravila.
Presuda Natumi GmbH/Land Nordrhein-Westfalen od 29. travnja 2021. (C‑815/19)

Sud je odlučio da samo preusmjeravanje leta u zračnu luku u blizini zračne luke prvotnog odredišta ne daje pravo na paušalnu odštetu. Suprotno tomu, naveo je da je zračni prijevoznik dužan na vlastitu inicijativu putniku ponuditi snošenje troškova transfera do zračne luke za koju je izvršena rezervacija odnosno, prema potrebi, do drugog obližnjeg odredišta dogovorenog s putnikom. Kako bi se oslobodio svoje obveze isplate odštete putnicima u slučaju dužeg kašnjenja leta u dolasku, prijevoznik se može pozvati na izvanrednu okolnost koja ne utječe na zakašnjeli let, nego na prethodni let koji je on izveo istim zrakoplovom.
Presuda WZ/Austrian Airlines AG, od 22. travnja 2021. (C‑826/19)

Sud je smatrao da štrajk koji organizira sindikat osoblja zračnog prijevoznika i kojim se, među ostalim, nastoje ishoditi povećanja plaća ne predstavlja „izvanrednu okolnost” koja može osloboditi zračnog prijevoznika obveze isplate odštete zbog otkazivanja ili dužeg kašnjenja. Naime, činjenica da se taj štrajk, koji je organiziran uz poštovanje pretpostavki utvrđenih nacionalnih zakonodavstvom, ne kvalificira na taj način ne povređuje ni slobodu poduzetništva zračnog prijevoznika ni njegovo pravo vlasništva i pravo na pregovaranje.
Presuda Airhelp Ltd/Scandinavian Airlines System SAS od 23. ožujka 2021. (C‑28/20)

Sud je odlučio da država članica europodručja može obvezati svoju upravu na prihvaćanje gotovinskih plaćanja. Međutim, naveo je da država članica tu mogućnost plaćanja može i ograničiti zbog razloga od javnog interesa, među ostalim, ako gotovinsko plaćanje može dovesti do nerazumnog troška za upravu zbog vrlo velikog broja obveznika plaćanja pristojbe. Pojasnio je i da obvezu prihvaćanja tih novčanica može ograničiti zbog razloga od javnog interesa pod uvjetom da su ta ograničenja proporcionalna zadanom cilju od javnog interesa, što osobito podrazumijeva da postoji mogućnost da obveznici za ispunjenje novčanih dugova raspolažu drugim zakonskim sredstvima plaćanja.
Presuda Johannes Dietrich i Norbert Häring/Hessischer Rundfunk od 26. siječnja 2021. (C‑422/19 i C‑423/19)

Sud je odlučio da je mađarsko zakonodavstvo kojim se zabranjuje poništenje ugovora o zajmu izraženog u stranoj valuti zbog toga što sadržava nepoštenu odredbu o tečajnoj razlici usklađeno s pravom Unije ako to zakonodavstvo omogućava ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ne postoji ta nepoštena odredba, čak i ako bi poništenje ugovora bilo povoljnije za potrošača. Usto, volja koju je izrazio zainteresirani potrošač ne može prevladati nad ocjenom nacionalnog suda o pitanju omogućava li stvarno mađarsko nacionalno zakonodavstvo ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije tog potrošača.
Presuda OTP Jelzálogbank i dr. od 2. rujna 2021. (C‑932/19)

U predmetu u kojem je irsko društvo za pomorski prijevoz Irih Ferries 2018. moralo otkazati cijelu sezonu plovidbi jer nakon kašnjenja u isporuci novog broda nije uspjelo osigurati pružanje usluge zamjenskim brodom Sud je pojasnio nekoliko odredbi o pravima putnika kada putuju morem ili unutarnjim plovnim putovima (u pogledu otkazivanja, naknade, cijene karte...). Smatrao je, među ostalim, da su obveze preusmjeravanja i pružanja naknade u slučaju otkazivanja usluge prijevoza proporcionalne cilju uredbe koja se primjenjuje u tom području.
Presuda Irish Ferries od 2. rujna 2021. (C‑570/19)

Sud je odlučio o tarifnoj opciji pod nazivom „tarifa bez dodatnih troškova” za internet. Riječ je o poslovnoj praksi kojom pružatelj usluga pristupa primjenjuje „tarifu bez dodatnih troškova” ili povoljniju tarifu za ukupni podatkovni promet ili dio podatkovnog prometa povezan s aplikacijom ili posebnom kategorijom aplikacija koju nude partneri tog pružatelja pristupa. Sud je odlučio da se takve tarifne opcije protive Uredbi o pristupu otvorenom internetu, kao i ograničenja širine frekvencijskog područja, dijeljenja internetske veze ili uporabe roaminga zbog aktivacije takve opcije.
Presude Vodafone i Telekom Deutschland od 2. rujna 2021. (C‑854/19 i dr.)

Sud je odlučivao o slučaju maloljetnog djeteta građanina Unije u čijem su rodnom listu koji je izdala država članica domaćin kao roditelji navedene dvije osobe istog spola. Ocijenio je da je država članica čiji je to dijete državljanin obvezna izdati mu osobnu iskaznicu ili putovnicu, a da pritom ne zahtijeva da njezina nacionalna tijela prethodno izdaju rodni list. Ta je država članica također obvezna priznati dokument izdan u državi članici domaćinu koji navedenom djetetu omogućuje da s bilo kojom od tih dviju osoba ostvaruje svoje pravo slobodnog kretanja i boravka na području Unije.
Presuda Stolična obština, rajon „Pančarevo” od 14. prosinca 2021. (C‑490/20)

U kontekstu povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije britanskim propisom za građane Unije uspostavljen je novi sustav prema kojem se pri odobravanju prava na boravak ne podliježe provjeri materijalnog stanja. Suprotno tomu, tim se propisom građanima Unije uskraćuju prava na socijalnu pomoć koja su kvalificirana kao „univerzalni kredit”. Sud je smatrao da je taj propis u skladu s načelom jednakog postupanja zajamčenim pravom Unije. Međutim, nadležna nacionalna tijela moraju provjeriti izlaže li odbijanje dodjele takve socijalne pomoći građaninu Unije i njegovu djecu opasnosti od povrede njihovih temeljnih prava, osobito prava na poštovanje ljudskog dostojanstva.
Presuda The Department for Communities in Northern Ireland od 15. srpnja 2021. (C‑709/20)

Sud je pojasnio kriterije koje treba uzeti u obzir kako bi se ocijenilo obavlja li poduzeće za privremeno zapošljavanje redovno „značajan dio djelatnosti koje nisu samo poslovi unutarnjeg upravljanja” na državnom području države članice u kojoj ima poslovni nastan. Prema mišljenju Suda, kako bi se smatralo da „redovno obavlja svoje djelatnosti”, poduzeće za privremeno zapošljavanje mora u toj državi članici značajan dio svojih djelatnosti ustupanja radnika ostvarivati u korist poduzeća preuzimatelja koja imaju poslovni nastan i obavljaju svoje aktivnosti na području iste države članice. Naime, obavljanje djelatnosti odabira i zapošljavanja u državi članici u kojoj poduzeće za privremeno zapošljavanje ima poslovni nastan nije dovoljno kako bi se smatralo da to poduzeće tamo obavlja „značajan dio djelatnosti”.
Presuda Team Power Europe od 3. lipnja 2021. (C‑784/19)

Dva predmeta odnosila su se na zaposlenice islamske vjeroispovijesti koje su odlučile nositi islamsku maramu za glavu na radnom mjestu. Prema mišljenju Suda, zabrana poslodavca u pogledu nošenja svakog oblika izražavanja političkih, svjetonazorskih ili vjerskih uvjerenja na radnom mjestu može se opravdati poslodavčevom stvarnom potrebom da se predstavlja neutralno prema klijentima i da se spriječe socijalni sukobi. Međutim, u okviru pomirenja predmetnih prava, nacionalni sudovi mogu uzeti u obzir kontekst svojstven svojoj državi članici i povoljnije nacionalne odredbe u pogledu zaštite slobode vjeroispovijesti.
Presuda WABE i MH Müller Handel od 15. srpnja 2021. (C‑804/18 i C‑341/19)

U travnju 2020. Njemačka je prijavila Komisiji pojedinačnu potporu u korist zračnog prijevoznika Condor Flugdienst GmbH u obliku dvaju zajmova u iznosu od 550 milijuna eura, za koje jamči država uz subvencionirane kamate. Opći sud poništio je Komisijinu odluku kojom se odobrava potpora zbog nedostatnosti obrazloženja. Međutim, s obzirom na gospodarski i društveni kontekst obilježen pandemijom bolesti COVID-19, odgodio je učinke poništenja do donošenja nove Komisijine odluke.
Presuda Ryanair/Komisija (Condor – COVID-19) od 9. lipnja 2021. (T‑665/20)

Opći sud smatrao je da je program državnih potpora koji je uspostavila Švedska u obliku jamstava za zajmove u korist zračnih prijevoznika koji su nositelji švedske operativne licencije radi otklanjanja ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu te države članice tijekom pandemije bolesti COVID-19 spojiv s pravom Unije. Program se konkretno odnosi na zračne prijevoznike koji su na dan 1. siječnja 2020. bili nositelji licencije za obavljanje komercijalnih djelatnosti u području zrakoplovstva, osim na one koji su obavljali izvanredne letove.
Presuda Ryanair DAC/Komisija od 17. veljače 2021. (T‑238/20)

Opći sud potvrdio je program državnih potpora koji je uspostavila Francuska u obliku moratorija na plaćanje pristojbi u korist zračnih prijevoznika koji su nositelji francuske licencije. Naime, Opći sud smatrao je da je taj program potpora, koji se odnosi na naplaćivanje pristojbi za civilno zrakoplovstvo i pristojbi solidarnosti na zrakoplovnim kartama, koje su dospijevale mjesečno tijekom razdoblja od ožujka do prosinca 2020., prikladan za naknadu gospodarske štete koju je izazvala pandemija bolesti COVID-19, te da stoga ne predstavlja diskriminaciju koja je protivna pravu Unije.
Presuda od 17. veljače 2021., Rynair/Komisija, T‑259/20

Opći sud potvrdio je potporu u obliku dviju obnavljajućih kreditnih linija u najvećem iznosu od po 1,5 milijardi švedskih kruna (SEK) koju su uspostavile Švedska i Danska u korist društva SAS za štetu koja proizlazi iz otkazivanja letova odnosno promjena u rasporedu letova nakon uvođenja ograničenja putovanja uzrokovanih pandemijom bolesti COVID-19. Smatra da, s obzirom na to da društvo SAS posjeduje znatno veći tržišni udjel nego njegov najbliži konkurent u tim dvjema državama članicama, predmetne potpore ne predstavljaju nezakonitu diskriminaciju.
Presuda od 14. travnja 2021., Rynair/Komisija, (SAS, Denmark; Covid-19), T‑378/20 i T‑379/20

Opći sud odlučio je da je u skladu s pravom Unije jamstvo Finske u korist zračnog prijevoznika Finnair radi potpore dobivanju zajma od 600 milijuna eura od mirovinskog fonda, koji je namijenjen pokrivanju prijevoznikovih potreba obrtnog kapitala uslijed pandemije bolesti COVID-19. Jamstvo je bilo nužno jer je društvo Finnair bilo u opasnosti od stečaja zbog iznenadnog smanjenja svoje aktivnosti i nemogućnosti da na kreditnim tržištima pokrije svoje potrebe za likvidnošću.
Presuda Ryanair DAC/Komisija od 14. travnja 2021. (T‑388/20)

Opći sud potvrdio je Komisijinu odluku o odobravanju fondova za potporu koje je uspostavila Španjolska kako bi osigurala solventnost nefinancijskih poduzetnika s poslovnim nastanom i glavnim središtem djelatnosti u Španjolskoj za koje se smatra da su od sustavnog ili strateškog značaja za nacionalno gospodarstvo i koji su se suočili s privremenim teškoćama zbog pandemije bolesti COVID-19. Naglasio je da predmetna mjera, koja je namijenjena donošenju mjera dokapitalizacije u proračunskom iznosu od 10 milijardi eura, doista predstavlja program državnih potpora, ali je proporcionalna i nediskriminirajuća.
Presuda Ryanair DAC/Komisija od 19. svibnja 2021. (T‑628/20)

Komisija je u različitim odlukama utvrdila da arbitražnom presudom kojom se određuje navodno povlaštena tarifa za električnu energiju koju je grčki proizvođač aluminija društvo Mytilinaios trebao plaćati društvu DEI (grčki proizvođač i isporučitelj električne energije) zapravo nije bila dodijeljena prednost. Opći sud poništio je te odluke, pri čemu je smatrao da je Komisija trebala pomno, dovoljno i potpuno ispitati eventualno dodjeljivanje prednosti društvu Mytilinaios arbitražnom presudom i u tu svrhu provesti složene ekonomske i tehničke ocjene.
Presuda DEI/Komisija od 22. rujna 2021. (T‑639/14 i dr.)

Zadruga i ribarski poslodavci podnijeli su tužbe protiv Komisijine odluke o neospornosti u pogledu potpora povezanih s izgradnjom prvih odobalnih vjetroelektrana u Francuskoj. Opći sud utvrdio je da te osobe nisu bile ovlaštene podnijeti takve tužbe jer, s jedne strane, nisu bile u položaju tržišnog natjecanja s upraviteljima tih vjetroelektrana i, s druge strane, nisu dokazale opasnost od konkretnog utjecaja na njihov položaj.
Presuda CAPA i dr./Komisija od 15. rujna 2021. (T‑777/19)

U okviru spora između bivšeg dočasnika slovenske vojske i slovenskog ministarstva obrane u pogledu naknade za njegovu stražarsku aktivnost Sud je pojasnio slučajeve u kojima se Direktiva o određenim vidovima organizacije radnog vremena ne primjenjuje na aktivnosti koje izvršavaju vojnici. Osim toga, toj se direktivi ne protivi to da se razdoblje straže tijekom kojeg je vojnik dužan boraviti u krugu vojarne u koju je raspoređen a da ondje ne obavlja stvarni posao plati različito od razdoblja straže tijekom kojeg on stvarno ispunjava radne obveze.
Presuda Ministrstvo za obrambo od 15. srpnja 2021. (C‑742/19)

U prethodnom postupku koji je pokrenuo luksemburški sud Sud je tumačio Direktivu o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu. Naveo je da država članica ne može uvjetovati pravo na roditeljski dopust time da roditelj treba biti zaposlen u trenutku djetetova rođenja ili posvojenja. Međutim, ta država članica može zahtijevati da roditelj bez prekida bude zaposlen tijekom razdoblja od najmanje 12 mjeseci neposredno prije početka tog roditeljskog dopusta.
Presuda XI/Caisse pour l’avenir des enfants od 25. veljače 2021. (C‑129/20)

U Italiji je priznavanje doplatka za rođenje djeteta i rodiljnu naknadu odbijeno većem broju državljana trećih zemalja koji su nositelji jedinstvene radne dozvole koju su ishodili na temelju talijanskog zakonodavstva kojim se prenosi direktiva Unije, uz obrazloženje da te osobe nemaju status osobe s dugotrajnim boravkom. Sud je, nakon što je Corte costituzionale (Ustavni sud, Italija) pred njim pokrenuo postupak, odlučio da su ti državljani trećih zemalja imali pravo na taj doplatak koji se predviđa talijanskim propisima.
Presuda O. D. i dr./Istituto nazionale della previdenza sociale (INPS) od 2. rujna 2021. (C‑350/20)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) izdalo je 2016. Smjernice o sustavima upravljanja bankarskim proizvodima za građanstvo i nadzora nad tim proizvodima. Na svojoj internetskoj stranici Autorité de contrôle prudentiel et de résolution (Agencija za bonitetni nadzor i sanaciju, ACPR, Francuska) objavio je da postupa u skladu s tim smjernicama, što ih stoga čini primjenjivima na sve financijske institucije pod njegovim nadzorom. Fédération bancaire française (Francuski bankarski savez, FBF, Francuska) zatim je podnio Conseil d’Étatu (Državno vijeće, Francuska) tužbu za poništenje te obavijesti, pri čemu je smatrao da EBA nije nadležna za izdavanje takvih smjernica. Conseil d’État (Državno vijeće) uputio je Sudu zahtjev za prethodnu odluku u pogledu raspoloživih pravnih sredstava kako bi se osigurao nadzor zakonitosti spornih smjernica i njihove valjanosti. Sud je naveo da se prethodni postupak može upotrijebiti u svrhu nadzora valjanosti takvih smjernica te da su one u ovom slučaju valjane.
Presuda FBF od 15. srpnja 2021. (C‑911/19)

Uzimajući u obzir pogoršanje stanja u području ljudskih prava, vladavine prava i demokracije, Vijeće Europske unije donijelo je 2017. uredbu kojom se uvode mjere ograničavanja protiv Venezuele. Venezuela je zatim od Općeg suda zahtijevala poništenje tih mjera, no Opći sud smatrao je da Venezuela nema aktivnu procesnu legitimaciju protiv takve uredbe. Sud, kojem je podnesena žalba, odlučio je, naprotiv, da ta država ima aktivnu procesnu legitimaciju protiv uredbe kojom se protiv nje uvode mjere ograničavanja, te je stoga vratio predmet Općem sudu na ponovno suđenje kako bi odlučio o meritumu tužbe za poništenje.
Presuda Venezuela/Vijeće od 22. lipnja 2021. (C‑872/19 P)