Sudska statistika Suda -2024

Vidjeti detaljnu statistiku Suda   

Kratak prikaz glavnih statističkih trendova u protekloj godini – Redovna „izvanredna” godina

Marc-André Gaudissart

zamjenik tajnika Suda

Kao i svake godine, zadovoljstvo mi je kratko prokomentirati sudske statistike za proteklu godinu i čitateljima pružiti nekoliko ključnih elemenata za čitanje i razumijevanje podataka koji se odnose na predmete koji se vode pred sudom ili su okončani pred njim.

Iako taj zadatak nije uvijek jednostavan jer su varijacije iz godine u godinu ponekad neznatne i stoga ne omogućuju uvijek otkrivanje važnih kretanja ili otkrivanje redovitih trendova, 2024. predstavlja jasnu iznimku od pravila. Naime, prethodna se godina može kvalificirati kao izvanredna godina iz više perspektiva, u užem smislu riječi, kako u pogledu broja predmeta pokrenutih pred Sudom u 2024., tako i u pogledu broja predmeta koje je Sud zaključio. Naime, oba sliče na povijesne vrhunce dosegnute u 2019. i daju puni smisao zakonodavnoj reformi koja je stupila na snagu 1. rujna 2024., zahvaljujući kojoj Sud dijeli svoju nadležnost za odlučivanje o prethodnim pitanjima s Općim sudom Europske unije, koji je danas jedini nadležan odgovoriti na pitanja koja su sudovi država članica Unije postavili u posebnim područjima iz članka 50.b Statuta Suda Europske unije (u daljnjem tekstu: Statut)[1].

1.     Novi predmeti

Najprije, kad je riječ o predmetima pokrenutima pred Sudom u 2024., njihov je broj iznosio 920 predmeta. To nije najveći broj u povijesti Suda, jer je rekord postignut pet godina ranije s 966 novih predmeta u 2019., ali ta brojka ipak predstavlja povećanje od 12 % u odnosu na prethodnu godinu (821 novi predmet u 2023.), i ne uključuje dvadesetak zahtjeva za prethodnu odluku podnesenih tajništvu Suda nakon 1. listopada 2024. i proslijeđenih Općem sudu nakon preliminarne analize iz članka 93.a Poslovnika Suda. Da prethodno navedena reforma nije provedena, broj predmeta upućenih Sudu u 2024. stoga bi bio još i veći.

Bez iznenađenja, zahtjevi za prethodnu odluku još uvijek predstavljaju najveći dio predmeta podnesenih Sudu u 2024., s čak 573 novih zahtjeva za prethodnu odluku (naprema 518 u 2023.), ali mora se istaknuti i povećanje udjela žalbi u predmetima pred Sudom, jer je broj žalbi, žalbi na privremenu pravnu zaštitu i žalbi u zahtjevima za intervenciju podnesenih u 2024. iznosio 277, što je više od broja žalbi registriranih u 2023. (231), ali i više od maksimuma dosegnutog u 2019. (sa 266 novih žalbi podnesenih u toj godini). To povećanje proizlazi iz toga što je Opći sud donio brojne odluke kojima se završava postupak u sporovima između više desetaka bankarskih institucija i Jedinstvenog sanacijskog odbora. Budući da je Opći sud poništio odluke tog tijela o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom fondu za sanaciju, Jedinstveni sanacijski odbor, Vijeće Europske unije ili banke osporavali su odluke tog suda. Sudu je tako podneseno čak 76 žalbi. Budući da je predmet tih postupaka u biti identičan, i s obzirom na to da se žalbeni razlozi koje su istaknuli žalitelji u velikoj mjeri preklapaju, Sud je, radi dobrog sudovanja, utvrdio određene „ogledne” predmete te je, uz suglasnost stranaka o kojima je riječ, odlučio prekinuti postupanje u drugim predmetima do donošenja budućih odluka u oglednim predmetima.

Za razliku od zahtjeva za prethodnu odluku i žalbi, broj izravnih tužbi pokazuje lagano smanjenje u 2024. u odnosu na prethodnu godinu (53 nova predmeta u odnosu na 60 predmeta u 2023.), ali osobito valja istaknuti podnošenje prve tužbe na temelju članka 8. prvog stavka Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, koju je u ime Nacionalne skupštine Francuske Republike podnijela  vlada te države[2], kao i dvije tužbe zbog povrede obveze koje je Komisija podnijela protiv Ujedinjene Kraljevine na temelju članka 87. stavka 1. Sporazuma o povlačenju te države iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju. Tim se tužbama, koje su podnesene 20. prosinca 2024., odnosno samo nekoliko dana prije isteka razdoblja od četiri godine iz prethodno navedenog članka Sporazuma o povlačenju, traži utvrđenje, s jedne strane, da je Ujedinjena Kraljevina povrijedila obveze predviđene člancima 45. i 49. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kao i one predviđene u nekoliko članaka Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004., o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice[3] [4] i, s druge strane, da je ta država povrijedila obveze koje ima na temelju više odredaba Ugovorâ, Povelje Europske unije o temeljnim pravima kao i općih pravnih načela, time što nije izvela sve posljedice iz presude Suda u predmetu Achmea[5] i time što nije okončala bilateralne ugovore o ulaganju između Ujedinjene Kraljevine i država članica Unije[6].

Osim nekoliko zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć ili zahtjeva za odluku o troškovima, treba istaknuti i da je Komisija 13. rujna 2024. podnijela zahtjev za donošenje mišljenja o prirodi (isključivoj ili podijeljenoj) nadležnosti Unije za sklapanje sporazuma između Sultanata Omana, s jedne strane, i Unije i njezinih država članica, s druge strane, u području zračnog prijevoza. Taj je zahtjev – podnesen na temelju članka 218. stavka 11. Ugovora o funkcioniranju Europske unije – izazvao velik interes, jer su, uz jednu iznimku, sve države članice Unije, kao i Europski parlament i Vijeće, podnijeli pisana očitovanja o pitanju koje je postavila Komisija.

Ako se pobliže razmotre predmeti postupaka podnesenih Sudu u protekloj godini, može se primijetiti da oni općenito odgovaraju onima iz prethodnih godina. Kao i u prošlosti, Sud je u 2024. odlučivao o brojnim predmetima koji se odnose na tržišno natjecanje ili državne potpore, zaštitu potrošača i okoliša te socijalnu i prometnu politiku, ali ono što će možda najviše privući pažnju čitatelja, jest velik broj predmeta koji se odnose na ekonomsku i monetarnu politiku i mjere ograničavanja donesene u kontekstu rata u Ukrajini, kao i broj predmeta iz područja slobode, sigurnosti i pravde. U tom je području u 2024. Sudu podneseno čak 123 predmeta, od kojih je 117 zahtjeva za prethodnu odluku, odnosno 40 predmeta više nego prethodne godine. Mnogi od njih dolaze iz Italije.

Zemljopisna analiza podrijetla zahtjevâ za prethodnu odluku upućenih Sudu u 2024. predstavlja, u tom pogledu, još jedan važan čimbenik bogat informacijama. Iako se broj zahtjeva za prethodnu odluku talijanskih sudova znatno smanjio u 2023., njihov je broj doslovno eksplodirao u 2024., s obzirom na to da su talijanski sudovi u 2024. uputili gotovo 100 zahtjeva za prethodnu odluku Sudu (98, naprema samo 43 u 2023.), što je najveći broj zahtjeva za prethodnu odluku iz te države od 1952. Suprotno tomu, broj zahtjeva za prethodnu odluku koje su uputili njemački sudovi slijedio je obrnutu putanju – jer je, sa 66 zahtjeva, broj zahtjeva koje su podnijeli sudovi iz te države bio najniži u posljednjih 15 godina, imajući na umu to da je još u 2023. iznosio 94 zahtjeva, a tri godine ranije (2020.) 140 zahtjeva – dok je broj zahtjeva za prethodnu odluku poljskih sudova ostao stabilan, s obzirom na to da su se ti sudovi u 2024. obratili Sudu 47 puta (naprema 48 u prethodnoj godini). Nakon njih slijede, redom, austrijski, bugarski i belgijski sudovi, s 39, 38 odnosno 36 zahtjeva za prethodnu odluku. U tom je kontekstu, osim toga, zanimljivo da od 36 zahtjeva koje su podnijeli belgijski sudovi, čak pet zahtjeva potječe od ustavnog suda te države. Njegova se pitanja odnose na različita područja, kao što su zaštita osobnih podataka i zaštita privatnosti u okviru elektroničkih komunikacija, usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu ili valjanost mjera koje je Vijeće Europske unije donijelo za suočavanje s visokim cijenama energije u neizvjesnom geopolitičkom kontekstu.

Naposljetku, kad je riječ o hitnim sporovima, može se primijetiti povećanje broja zahtjeva za primjenu ubrzanog postupka ili hitnog postupka. Iako se broj tih zahtjeva znatno smanjio tijekom prethodne dvije godine (sa 52 zahtjeva u 2022. i 43 zahtjeva u 2023.), povećao se u 2024., s više od 75 zahtjeva, svih vrsta predmeta uzetih zajedno. Hitni postupak pokrenut je šest puta tijekom protekle godine, kao i ubrzani postupak koji je također primijenjen u šest predmeta koji se odnose na, redom, tumačenje odredbi o režimu predaje osoba radi kaznenog progona u okviru Sporazuma o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s druge strane[7], tumačenje odredbi o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba[8] i tumačenje pojma „sigurne zemlje porijekla”, kako je naveden, među ostalim, u člancima 36., 37. i 38. te u Prilogu I. Direktivi 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249. i ispravci SL 2020., L 76, str. 38. i SL 2020., L 415, str. 90.)[9].

2.     Zaključeni predmeti

Iako protekla godina iz više aspekata podsjeća na 2019. godinu u pogledu broja predmeta pokrenutih pred Sudom, to utvrđenje vrijedi još i više kad je riječ o predmetima koje je sud okončao. Naime, Sud je u 2024. zaključio 863 predmeta, što je gotovo jednako rekordnom broju predmeta zaključenih pet godina ranije (865 predmeta). Taj rezultat, koji predstavlja povećanje od 10 % u odnosu na prethodnu godinu, u kojoj je zaključeno 783 predmeta, odražava stalne napore suda da se nosi s njegovim radnim opterećenjem, koje je u stalnom porastu, u kontekstu koji je osim toga obilježen odlaskom jednog člana u veljači 2024. i smrću drugog člana na dužnosti, četiri mjeseca kasnije. U vrijeme pisanja ovog teksta, ta dva člana još nisu zamijenjena, zbog čega je Sud sastavljen od 27 sudaca prisiljen djelovati sa samo 25 sudaca.

Točno odražavajući njihov udjel u predmetima pred Sudom, zahtjevi za prethodnu odluku i žalbe čine, bez iznenađenja, većinu predmeta koje je sud zaključio. Ako se podrobnije razmotri način zaključenja predmeta tijekom protekle godine, primijetit će se da je Sud veći broj predmeta zaključio presudom. Na taj je način u 2024. riješeno 595 predmeta, dok je taj broj godinu ranije iznosio 535. Suprotno tomu, broj predmeta zaključenih rješenjem blago se smanjio, kako u pogledu prethodnih postupaka tako i u pogledu žalbi. Tako su žalbe o kojima je odlučeno rješenjem činile samo 40 % svih žalbi zaključenih u 2024., dok je taj postotak iznosio više od 50 % u prethodnoj godini i 60 % u 2022.!  Taj čimbenik neizbježno utječe na prosječno trajanje postupaka.

Budući da je Sud prošle godine riješio velik broj žalbi, osobito u područjima tržišnog natjecanja i državnih potpora, nakon provođenja potpunog postupka, koji uključuje održavanje rasprave i iznošenje mišljenja nezavisnog odvjetnika, prosječno trajanje rješavanja tih predmeta povećalo se s 13,9 mjeseci u 2023. na 18,4 mjeseci u 2024.

Može se primijetiti i povećanje prosječnog trajanja rješavanja zahtjeva za prethodnu odluku i izravnih tužbi, ali manjeg opsega nego u slučaju žalbi. Naime, prosječno trajanje rješavanja zahtjeva za prethodnu odluku povećalo se s 16,8 mjeseci u 2023. na 17,2 mjeseca u 2024., dok je rješavanje izravnih tužbi u istom razdoblju povećano s 20,8 mjeseci na 21,5 mjeseci, što i dalje ostaje u razumnim granicama, s obzirom na činjenicu da je Sud zaključio velik broj predmeta koji su se vodili već nekoliko godina i, među ostalim, tužbe koje je nekoliko država članica u listopadu 2020. podnijelo protiv pravila koja je zakonodavac Unije donio u području poslovnog nastana i kabotaže, maksimalnih razdoblja vožnje i upućivanja vozača u sektoru cestovnog prijevoza. U presudi koju je Sud donio 4. listopada 2024. zajednički je odlučeno o petnaest tužbi, a presuda sama po sebi sadržava gotovo 1500 točaka[10].

Kumuliranje tih čimbenika logično dovodi do povećanja prosječnog trajanja postupaka pred Sudom, koje je – za sve vrste predmeta uzete zajedno – iznosilo 17,7 mjeseci u 2024., naprema 16,1 mjeseci u prethodnoj godini. S druge strane, kad je riječ o predmetima podvrgnutima hitnom postupku, koji uvijek zahtijevaju povećani oprez s obzirom na osjetljiva područja koja obuhvaćaju, treba napomenuti da se prosječno trajanje njihova rješavanja smanjilo s 4,3 mjeseca u 2023. na 3,3 mjeseca u 2024., što je vrlo slično trajanju koje se imalo na umu u vrijeme uvođenja tog postupka u ožujku 2008.[11].

Što se tiče raspodjele odluka prema sastavu sudskih vijeća, prije svega treba istaknuti veliko povećanje broja odluka koje je donijelo veliko vijeće Suda. Naime, to je sudsko vijeće u 2024. zaključilo 75 predmeta, naprema samo 36 predmeta u prethodnoj godini. Kao što se vidjelo, ta se brojka objašnjava rješavanjem skupine od 15 povezanih predmeta koji se odnose na europska pravila u području prometa, ali i djelomičnom obnovom sastava Suda u listopadu 2024. Budući da je mandat velikog broja sudaca završavao u listopadu 2024., trebalo je odlučiti o predmetima u kojima zasjedaju prije njihova odlaska kako bi se izbjegli problemi s kvorumom. Međutim, velik broj tih predmeta upućen je velikom vijeću.

Iako je udio vijeća od tri suca u predmetima koje je Sud zaključio u 2024. i dalje prevladavajući, jer čini čak 46 % predmeta koji su okončani sudskom presudom ili rješenjem, udio vijeća od pet sudaca ipak je nastavio rasti i iznosio je gotovo 42 %. Ukupan broj predmeta koje su ta sudska vijeća okončala u 2024. iznosio je 359 predmeta za vijeća od tri suca – uključujući vijeće za dopuštanje žalbi – i 324 predmeta za vijeća od pet sudaca. Godinu dana ranije taj je broj iznosio 381 predmet (vijeća od tri suca) i 298 predmeta (vijeća od pet sudaca).

Naposljetku, treba istaknuti da je Sud u 2024. jednu odluku donio u svojem najvišem sastavu (puni sastav): presudu od 30. travnja 2024. u drugom predmetu „Quadrature du Net”. Nakon što mu se ponovno obratilo francusko Državno vijeće, Sud je dao veći broj dodatnih važnih pojašnjenja u pogledu tumačenja Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., u vezi s Poveljom o temeljnim pravima[12].

3.     Neriješeni predmeti

Iako je, kao što se vidjelo, broj predmeta koje je Sud okončao u 2024. bio iznimno velik, ipak je i dalje manji od broja predmeta pokrenutih u toj godini, što logično dovodi do povećanja broja neriješenih predmeta pred sudom, koji je na dan 31. prosinca 2024. iznosio 1206 predmeta. To je najveći broj koji je ikad zabilježen u analima Suda. On neosporno svjedoči o povjerenju koje građani i sudovi država članica Unije daju Sudu kako bi riješio pitanja tumačenja prava Unije s kojima su suočeni, ali također pokazuje i važnost zakonodavne reforme koja je stupila na snagu u rujnu 2024., jer je njezin cilj ponovno uravnotežiti radno opterećenje između Suda i Općeg suda prenošenjem dijela nadležnosti Suda za odlučivanje u prethodnim postupcima na Opći sud.

Očito je još prerano da se, u ovoj fazi, utvrde rezultati te reforme, ali će se pažljivo pratiti razvoj broja predmeta pred Sudom, osobito u posebnim područjima na koja se odnosi prijenos nadležnosti, kako bi se procijenio učinak te reforme, kako na postupanje u predmetima koje provodi Opći sud, tako i na radno opterećenje Suda i duljinu trajanja postupaka, što je jedan od čimbenika koji su i doveli do zahtjeva za izmjenu Statuta.

*****

[1]      Podsjećam na to da je riječ o sljedećih šest područja: 1. zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost, 2. trošarine, 3. Carinski zakonik, 4. razvrstavanje robe u kombiniranu nomenklaturu, 5. odšteta i pomoć putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja ili kašnjenja ili otkazivanja usluga prijevoza i 6. sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova.

[2]      Predmet C-553/24, Nacionalna skupština/Europski parlament i Vijeće. Tom se tužbom traži proglašenje ništavosti Uredbe (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L, 2024/1351, 22. 5. 2024.).

[3] SL L 158, 30. travnja 2004., str. 77.

[4] Predmet C-892/24, Komisija/Ujedinjena Kraljevina

[5] Presuda od 6. ožujka 2018., Achmea, C-284/16 (EU:C:2018:158)

[6] Predmet C-894/24, Komisija/Ujedinjena Kraljevina

[7] Predmeti C-202/24, Alchaster (presuda od 29. srpnja 2024., EU:C:2024:649) i C-743/24, Alchaster II.

[8] Spojeni predmeti C-244/24 i C-290/24, Kaduna (presuda od 19. prosinca 2024., EU:C:2024:1038)

[9] Spojeni predmeti C-758/24 i C-759/24, Alace i Canpelli

[10]  Spojeni predmeti C-541/20 do C-555/20, Litva i dr./Parlament i Vijeće (Paket za mobilnost), EU:C:2024:818

[11]   Vidjeti u tom pogledu Izjavu koju je Vijeće donijelo 20. prosinca 2007. na marginama donošenja odluke o izmjeni Protokola o Statutu Suda, u skladu s kojom „hitni prethodni postupak treba završiti u roku od tri mjeseca” (SL L 24, 29. siječnja 2008., str. 44.).

[12]  Predmet C-470/21, Quadrature du Net i dr. (Osobni podaci i borba protiv povreda), EU:C:2024:370

Vidi također

Sudska statistika za nekoliko prethodnih godina dostupna je također i na web stranici Curia, u dijelu Povijest.