CURIA
rss
napredno pretraživanje
Prikaz

   
  corner-tpi  
 

Sastav suda

Nadležnosti

Postupak

Sudska praksa

   

 

up

Sastav suda

vignette-tpi  

Opći sud sastoji se od najmanje jednog suca po zemlji članici (od 8. lipnja 2017. na dužnosti je 45 sudaca). Suce sporazumno imenuju vlade država članica nakon savjetovanja s odborom zaduženim za davanje mišljenja o prikladnosti kandidata za obnašanje tih dužnosti. Mandat suca traje šest godina i može se obnoviti. Suci između sebe biraju predsjednika na razdoblje od tri godine. Oni imenuju tajnika na razdoblje od šest godina.

 

Suci dužnost obnašaju potpuno nepristrano i neovisno. Za razliku od Suda, Opći sud nema stalne nezavisne odvjetnike. Ta dužnost ipak može iznimno biti povjerena sucu.

U postupcima koji se vode pred Općim sudom odlučuju vijeća od tri suca i od pet sudaca, a u određenim slučajevima sudac pojedinac. Opći sud može zasjedati i u velikom vijeću (petnaest sudaca), kad to opravdava pravna složenost ili važnost predmeta. Predsjednici vijeća od pet sudaca biraju se između sudaca na razdoblje od tri godine. Opći sud ima svoje tajništvo, ali za svoje ostale potrebe oslanja se na administrativne i jezične službe institucije.

 

up

Nadležnosti

 

Opći sud nadležan je za:

  • tužbe koje podnose fizičke ili pravne osobe za poništenje akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije koji su upućeni tim osobama ili se na njih izravno i osobno odnose (to može biti, primjerice, tužba nekog društva protiv odluke Komisije kojom mu se izriče novčana kazna) kao i protiv regulatornih akata koji se izravno odnose na te osobe, a ne podrazumijevaju provedbene mjere ili tužbe koje podnose te iste osobe zbog propusta postupanja navedenih institucija, tijela, ureda ili agencija;
  • tužbe koje podnose države članice protiv Vijeća u vezi s aktima iz područja državnih potpora i mjera trgovinske zaštite („damping“) i s aktima kojima Vijeće izvršava svoje provedbene ovlasti;
  • tužbe radi naknade štete koje su prouzročile institucije, tijela, uredi ili agencije Europske unije ili njihovi djelatnici;
  • tužbe na temelju ugovorâ Europske unije kojima se izrijekom predviđa nadležnost Općeg suda;
  • tužbe u području intelektualnog vlasništva podnesene protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i Ureda Zajednice za biljnu raznolikost (CPVO);
  • sporove između institucija Europske unije i njihova osoblja u vezi s radnim odnosom i sustavom socijalne sigurnosti.

Na odluke Općeg suda može se podnijeti žalba Sudu, ograničena na pravna pitanja, u roku od dva mjeseca.

Na dan 31. prosinca 2016. zastupljenost postupaka u tijeku bila je sljedeća: 51 % izravne tužbe; 30 % predmeti o intelektualnom vlasništvu; 11 % službenički sporovi i 8 % žalbe i posebni postupci. 

up

Postupak

Opći sud ima svoj vlastiti Poslovnik. U pravilu, postupak se sastoji od pisanog i usmenog dijela.
Postupak se pokreće tužbom koju sastavlja odvjetnik ili agent i koja se upućuje tajništvu. Ključni dijelovi tužbe objavljuju se u priopćenju u Službenom listu Europske unije, na svim službenim jezicima. Tajnik tužbu dostavlja suprotnoj stranci, koja u roku od dva mjeseca može podnijeti odgovor na tužbu. Kad je riječ o izravnim tužbama, tužitelj načelno može podnijeti repliku, na koju tuženik može odgovoriti u odgovoru na repliku.

U postupak mogu intervenirati sve osobe koje dokažu svoj interes za rješavanje spora o kojem Opći sud odlučuje kao i države članice i institucije Unije. Intervenijent upućuje podnesak kojim podupire ili traži odbijanje zahtjeva jedne od stranaka, na koji stranke zatim mogu odgovoriti.

Tijekom eventualnog usmenog dijela postupka održava se javna rasprava. Tijekom te rasprave suci mogu postavljati pitanja zastupnicima stranaka. Sudac izvjestitelj u sažetom izvještaju za raspravu ukratko izlaže navedene činjenice i argumentaciju stranaka te, ako je potrebno, i intervenijenata. Taj dokument dostupan je javnosti na jeziku postupka.

Suci zatim vijećaju na osnovi nacrta presude suca izvjestitelja, a presuda se objavljuje na javnoj raspravi.

Postupak pred Općim sudom je besplatan. Bez obzira na to, Opći sud ne pokriva troškove odvjetnika ovlaštenog za zastupanje pred sudom države članice, koji stranke mora zastupati pred Općim sudom. Međutim, svaka fizička osoba koja ne može snositi troškove postupka može zatražiti besplatnu pravnu pomoć.

Postupak privremene pravne zaštite

Postupak pokrenut pred Općim sudom ne suspendira primjenu pobijanog akta. Međutim, Opći sud može suspendirati primjenu akta ili odrediti druge privremene mjere. Predsjednik Općeg suda ili, kad je primjenjivo, potpredsjednik o takvom zahtjevu odlučuje obrazloženim rješenjem.

Privremene mjere odobravaju se samo ako su ispunjena tri uvjeta:

1) tužba se ne smije na prvi pogled činiti neosnovanom,
2) podnositelj zahtjeva mora dokazati hitnost mjera, bez kojih bi pretrpio ozbiljnu i nepopravljivu štetu;
3) privremene mjere moraju poštovati ravnotežu između interesa stranaka i općeg interesa.

Rješenje je privremenog karaktera i ni na koji način ne prejudicira odluku Općeg suda u glavnom postupku. Usto, protiv njega se može podnijeti žalba potpredsjedniku Suda.

Ubrzani postupak

Ovaj postupak omogućuje Općem sudu žurno odlučivanje o meritumu spora u predmetima koji se smatraju posebno hitnima. Ubrzani postupak može zahtijevati tužitelj odnosno tuženik. Može ga odrediti i Opći sud po službenoj dužnosti.

Pravila o jeziku

U tijeku je ažuriranje ove rubrike.

Prikaz tijeka postupka

U tijeku je ažuriranje ove rubrike.

up

Sudska praksa

 

Okoliš i potrošači

U Uniji je zabranjeno stavljanje na tržište proizvoda od tuljana, osim onih koji potječu od tradicionalnog lova inuitskih zajednica čiji je cilj preživljavanje. Opći je sud 2013. potvrdio valjanost te zabrane. Naime, utvrdio je da je Unija, s obzirom na postojanje različitih pravila država članica o trgovini proizvodima od tuljana, imala pravo uskladiti pravila o stavljanju na tržište tih proizvoda kako bi se izbjegli poremećaji na tržištu, uz istodobno vođenje računa o dobrobiti životinja.

Inuit Tapiriit Kanatami/Komisija, T-526/10, 25. travnja 2013.

 

Na području Unije stavljanje genetski modificiranih organizama (GMO) na tržište moguće je samo uz prethodno odobrenje. Komisija je 2010. odobrila stavljanje na tržište genetski modificiranog krumpira Amflora, nakon što je zaprimila znanstveno mišljenje u kojem je bilo navedeno da taj krumpir ne predstavlja rizik za zdravlje ljudi ni za okoliš. Opći je sud zbog postupovne povrede, odnosno Komisijina propusta podnošenja nacrta odobrenja nadležnim odborima, ukinuo odobrenje koje je ona izdala.

Mađarska/Komisija, T-240/10, 13. prosinca 2013.

 

Sloboda pružanja usluga

U skladu s pravom Unije, događaji za koje država članica smatra da su vrlo važni za društvo moraju se moći prenositi ne samo na naplatnom nego i na besplatnom televizijskom programu. Opći sud je 2011. potvrdio da država članica može naložiti besplatan prijenos svih utakmica Svjetskog i Europskog nogometnog prvenstva. Opći sud tu je odluku obrazložio pravom javnosti na informiranje i potrebom osiguravanja pristupa televizijskim prijenosima tih događaja široj javnosti.

FIFA/Komisija, T-385/07, 17. veljače 2011.

 

Pravo institucija EU-a

Ured Europske unije za odabir osoblja (EPSO) objavio je 2007. poziv za iskazivanje interesa za zapošljavanje ugovornog osoblja u europskim institucijama. Ta je obavijest bila sastavljena samo na njemačkom, engleskom i francuskom jeziku. Opći sud poništio je taj poziv zbog jezične diskriminacije jer je činjenica da je on bio objavljen samo na trima jezicima onemogućila nekim potencijalnim kandidatima da za njega saznaju, čime je dana prednost kandidatima koji govore njemački, engleski i francuski jezik.

Italija/Komisija, T-205/07, 3. veljače 2011.

 

Žigovi – Intelektualno i industrijsko vlasništvo

Opći sud 2012. odlučio je da se znak VIAGUARA ne može registrirati kao žig Zajednice za pića zbog žiga VIAGRA registriranog za lijekove. Opći sud smatrao je da bi, iako su pića i lijekovi različiti proizvodi, znak VIAGUARA mogao nepošteno iskoristiti ugled žiga  VIAGRA. Naime, potrošač bi mogao biti sklon tomu da kupi pića vjerujući da ona imaju slična svojstva kao lijekovi (konkretno, povećanje libida).

Viaguara/OHIM, T-332/10, 25. siječnja 2012.

 

Društvo Apple Corps, koje je osnovala slavna rock skupina „The Beatles“, protivilo se registraciji riječi „BEATLE“ za električna pomagala na kotače za osobe smanjene pokretljivosti. Opći sud prihvatio je taj zahtjev, zaključivši da bi se korištenjem riječi „BEATLE“ mogao nepošteno iskoristiti ugled i trajna prodajna moć žigova (THE) BEATLES u vlasništvu Apple Corpsa. Naime, vrlo pozitivna slika slobode, mladosti i pokretljivosti povezana sa žigovima društva Apple Corps mogla bi privući osobe smanjene pokretljivosti.

You Q/OHIM, T-369/10, 29. ožujka 2012.

 

Monako je 2010. želio zaštititi u EU-u međunarodni žig „MONACO“, među ostalim, za usluge razonode, sportskih djelatnosti i privremenog primanja na stan, što je odbijeno. Opći sud potvrdio je tu odluku uz obrazloženje da izraz MONACO, osobito zbog glasovite kneževske obitelji, organizacije Velike nagrade Formule 1 te cirkuskog festivala, asocira na zemljopisno područje te predstavlja tek opis zemljopisnog podrijetla ili odredišta usluga o kojima je riječ. Slijedom toga, u EU-u ga nije moguće zaštititi kao žig.

MEM/OHIM (MONACO), T-197/13, 15. siječnja 2015.

 

Tržišno natjecanje

Komisija je 2004., nakon što je utvrdila da je Microsoft višegodišnjim odbijanjem otkrivanja svojim konkurentima podataka relevantnih za razvoj i distribuciju alternativnih rješenja kompatibilnih sa sustavom Windows zloupotrijebio svoj dominantan položaj, izrekla tom društvu kaznu od 497 milijuna eura. Opći sud presudom iz 2007. potvrdio je tu kaznu. Komisija je 2008. Microsoftu izrekla periodične penale u iznosu od 899 milijuna eura zbog neizvršavanja presude iz 2007. i neotkrivanja konkurentima podataka o kojima je riječ u za to predviđenom roku i uz razumnu naknadu. Opći sud potvrdio je Komisijinu analizu, ali je snizio periodične penale na 860 milijuna eura, s obzirom na činjenicu da je Komisija prethodno dopustila Microsoftu da privremeno nastavi s određenim postupanjima.

Microsoft/Komisija, T-201/04, 17. rujna 2007. i T-167/08, 27. lipnja 2012.

 

Komisija je 2009. izrekla kazne njemačkom društvu E.ON i francuskom društvu GDF Suez, svakomu u iznosu od 553 milijuna eura. Tvrdila je da su sklopili zabranjeni sporazum kojim su si uzajamno zabranili prodaju plina dopremljenog u Francusku i Njemačku iz Rusije na nacionalnim tržištima obiju država o kojima je riječ. Opći sud potvrdio je Komisijinu analizu, ali je snizio svaku kaznu na 320 milijuna eura s obzirom na Komisijinu pogrešku glede trajanja zabranjenog sporazuma (koji je trajao jednu godinu manje no što je Komisija tvrdila).

E.ON Energie AG/Komisija, T-360/09 i GDF Suez/Komisija, T-370/09, 29. lipnja 2012.

 

Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava upravljaju autorskim pravima koja se odnose, među ostalim, na glazbena djela. Potom poslovnim korisnicima koji to zatraže dodjeljuju pravo iskorištavanja djela uz naknadu. Komisija je 2008. zaključila da su 24 društva te vrste ograničila tržišno natjecanje time što su odobrenja za iskorištavanje određenih glazbenih djela izdavala samo za svoja državna područja. Opći sud pobio je Komisijinu analizu zbog nedostatka dokaza, osobito s obzirom na to da teritorijalno ograničenje odobrenja može biti opravdano učinkovitom borbom protiv neovlaštenog korištenja glazbenih djela. 

CISAC/Komisija, T-442/08, 12. travnja 2013.

 

Komisija je 2011. utvrdila da je koncentracija poduzetnika kojom Microsoft namjerava preuzeti kontrolu nad Skypeom u skladu s pravom Unije. Dva konkurenta društva Skype pokrenula su postupak pred Općim sudom, pozivajući se na protutržišne učinke predviđene koncentracije. Međutim, Opći sud potvrdio je Komisijinu odluku. Zaključio je da se tom koncentracijom ne ograničava tržišno natjecanje ni na tržištu mrežne komunikacije šire javnosti ni na tržištu mrežne komunikacije za poduzetnike.

Cisco Systems i Messagenet/Komisija, T-79/12, 11. prosinca 2013.

 

Državne potpore

U Austriji svi potrošači električne energije snose troškove države za poticanje proizvodnje zelene električne energije. Austrija je 2008. predvidjela određivanje gornje granice tih troškova za poduzeća s visokim energetskim intenzitetom. Međutim, Komisija je smatrala da to određivanje gornje granice predstavlja državnu potporu nespojivu s pravom Unije. Opći sud složio se s Komisijinim stajalištem, zaključivši da takvo određivanje gornje granice predstavlja oblik izuzeća od plaćanja parafiskalnog nameta kojim se određena poduzeća stavljaju u povoljniji položaj na štetu ostalih, pri čemu ta razlika u postupanju nije opravdana s obzirom na cilj koji se nastoji postići. Usto, ta potpora nije u skladu ni sa smjernicama o državnim potporama za zaštitu okoliša.

Austrija/Komisija, T-251/11, 11. prosinca 2014.

 

ING je nizozemska financijska institucija koja pruža bankarske i osiguravateljske usluge.  U okviru financijske krize Nizozemska mu je dodijelila potporu u obliku dokapitalizacije čiji su se uvjeti vraćanja tijekom godina izmijenili. Komisija je smatrala da ti novi uvjeti predstavljaju dodatnu državnu potporu u iznosu od dvije milijarde eura. Međutim, Opći sud utvrdio je da nije moguće zaključiti da je riječ o državnoj potpori, s obzirom na to da Komisija nije ispitala bi li privatni ulagatelj u istoj situaciji kao nizozemska država odbio odobriti takvu izmjenu uvjeta vraćanja te slijedom toga takvu dodatnu pogodnost.  

Nizozemska/Komisija, T-29/10, T-33/10, 2. ožujka 2012.

 

Talijanska država 2008. odobrila je zajam u iznosu od 300 milijuna eura talijanskom zračnom prijevozniku Alitaliji koji se našao u velikim financijskim teškoćama te je odlučio prodati vlastiti udio u društvu. Komisija je zajam odobren Alitaliji ocijenila nezakonitim (s obzirom na to da privatni ulagatelj u istoj situaciji ne bi odobrio takav zajam), ali je odobrila prodaju imovine pod uvjetom da se ona proda po tržišnoj cijeni. Društvo Ryanair pokrenulo je postupak pred Općim sudom tvrdeći da je Alitalia primila državne potpore nespojive s pravom Unije te je Opći sud potvrdio Komisijinu analizu u svim točkama.  

Ryanair/Komisija, T-123/09, 28. ožujka 2012.

 

Poljoprivreda

Komisija ja 2011. uvela obvezno označivanje agruma koji su nakon berbe tretirani sredstvima za konzerviranje ili drugim kemijskim sredstvima. Španjolska je od Općeg suda zahtijevala poništenje odredbe kojom je uvedena ta obveza jer ona, s obzirom na to da se odnosi samo na proizvođače agruma, a ne i drugog voća, predstavlja diskriminatornu mjeru. Međutim, Opći je sud zaključio da se, za razliku od drugog voća (banana, lubenica, dinja), kora agruma koristi u pripremi jela, slijedom čega se obvezom označivanja osigurava ujednačena i visoka razina zaštite potrošača, bez diskriminacije.

Španjolska/Komisija, T-481/11, 13. studenoga 2014.

 

Javno zdravlje

Orphacol je lijek namijenjen liječenju rijetkih, ali vrlo teških bolesti jetre koje mogu prouzročiti smrt dojenčadi. Francusko društvo Laboratoires CTRS od Komisije je 2009. zatražilo odobrenje za stavljanje u promet tog lijeka, što je Komisija odbila zbog toga što CTRS nije priložio rezultate kliničkih ispitivanja. Opći sud poništio je tu odluku, utvrdivši da CTRS na temelju primjenjivih odredaba nije bio obvezan dostaviti te rezultate, s obzirom na to da su aktivne tvari tog lijeka u provjerenoj medicinskoj uporabi u Uniji već više od deset godina. 

Laboratoires CTRS/Komisija, T-301/12, 4. srpnja 2013.

 

Vanjski odnosi EU-a

Mjere ograničavanja ili „sankcije“ ključan su instrument vanjske politike kojim Unija nastoji postići promjene u politici ili ponašanju države. Oblici tih mjera mogu biti embargo na oružje, zamrzavanje imovine, zabrana ulaska ili tranzita kroz područje Unije, zabrana uvoza i izvoza itd. One mogu biti usmjerene protiv vlada, društava, fizičkih osoba kao i protiv skupina ili organizacija (poput, primjerice, terorističkih skupina).   

Vijeće Unije, osim terorističkim organizacijama poput Al-Kaide, već je izreklo sankcije trideset država, među ostalim Afganistanu, Bjelarusu, Côte d’Ivoireu, Egiptu, Iranu, Libiji, Rusiji, Siriji, Tunisu, Ukrajini i Zimbabveu.

 

Vijeće je Eyadu Makhloufu (rođaku Bašara al-Asada) zamrznulo financijska sredstva zato što je brat Ramija Makhloufa (jednog od najutjecajnijih sirijskih poslovnih ljudi) i djelatnik obavještajne službe uključen u represiju nad sirijskim civilnim stanovništvom. Opći sud potvrdio je to zamrzavanje, utvrdivši da Makhlouf nije podnio dokaze kojima bi osporio da je podupirao sirijski režim. Usto, prava Eyada Makhloufa na obranu nisu povrijeđena, s obzirom na to da mu je bilo omogućeno iznijeti obranu protiv navoda Vijeća.

Makhlouf/Vijeće, T-383/11, 13. rujna 2013.

 

Iranskom društvu Fulmen i njegovu direktoru 2010. zamrznuta su financijska sredstva zbog toga što su, prema mišljenju Vijeća, sudjelovali u postavljanju električne opreme na tajnoj lokaciji za svrhe iranskog nuklearnog programa. Međutim, Opći sud poništio je zamrzavanje utvrdivši da je Vijeće svoju odluku utemeljilo samo na nepotkrijepljenim tvrdnjama te da stoga nije podnijelo dokaz aktivnosti društva Fulmen i njegova direktora povezanih s lokacijom o kojoj je riječ. Opći sud zaključio je da je Vijeće bilo obvezno podnijeti takve dokaze. 

Fulmen i Fereydoun Mahmoudian/Vijeće, T-439/10 i T440/10, 21. ožujka 2012.

 

Ekonomska politika

„Središnje ugovorne strane‟ su financijske ustanove koje osiguravaju poravnanje određenih transakcija upravljanjem kreditnim rizikom stranaka. ESB je 2011. odredio da središnje ugovorne strane koje obavljaju transakcije u eurima moraju biti smještene u Eurozoni. Ujedinjena Kraljevina, koja nije dio Eurozone, zatražila je poništenje odredbe kojom je uvedena ta obveza, s obzirom na to da se njome nanosi šteta britanskim središnjim ugovornim stranama. Opći sud prihvatio je njezin zahtjev, zaključivši da ESB nije nadležan za određivanje takve obveze vezane uz smještaj.

Ujedinjena Kraljevina/ESB, T-496/11, 4. ožujka 2015.

 

Pristup dokumentima

Nizozemska zastupnica u Europskom parlamentu Sophie Int’ Veld zatražila je 2009. od Vijeća pristup mišljenju njegove pravne službe o otvaranju pregovora između Unije i SAD-a o budućem sporazumu SWIFT (sporazum kojim se američkim nadležnim tijelima u svrhu borbe protiv terorizma odobrava pristup europskim bankarskim podacima). Vijeće je u cijelosti odbilo pristup tom mišljenju. Opći sud djelomično je poništio to odbijanje (u svim dijelovima koji se ne odnose na specifičan sadržaj sporazuma ili smjernica za pregovore). Zaključio je da Vijeće pri ispitivanju može li se otkrivanje elemenata o kojima je riječ opravdati prevagujućim javnim interesom nije konkretno dokazalo da postoji rizik ugrožavanja zaštite pravnih mišljenja niti je uzelo u obzir činjenicu da se mišljenje o kojem je riječ odnosilo na specifično područje zaštite osobnih podataka. 

In’t Veld/Vijeće, T-529/09, 4. svibnja 2012.

 

up

.