Couleur Chapitre | English Red |
Image Chapitre |
![]() |
Titre d'image Chapitre (infobulle) | |
Texte alternatif d'image Chapitre | |
Contenu |
Budući da sve veći broj studenata dio svojih studija pohađa u nekoj drugoj državi članici, Sud je suočen s mnogobrojnim sporovima u tom području. On se tako morao baviti sljedećim pitanjima: je li riječ o diskriminaciji u slučaju ograničavanja pristupa studenata iz drugih država članica sveučilištima jedne od njih? Može li država članica uskratiti određene potpore studentima iz drugih država članica? Imaju li djeca pograničnih radnika prava u državi članici u kojoj rade njihovi roditelji? Pristup visokom obrazovanjuGodine 2004. Sud je utvrdio da je Belgija diskriminirala osobe koje su položile maturu u drugim državama članicama (poput francuskih bakalaureata ili njemačkih abiturijenata) jer one nisu mogle pristupiti visokom obrazovanju u Belgiji pod istim uvjetima kao osobe koje su u toj zemlji položile maturu (presuda od 1. srpnja 2004., Komisija/Belgija, C-65/03). Isto je utvrđeno i u slučaju Austrije godinu dana kasnije, 2005. (presuda od 7. srpnja 2005., Komisija/Austrija, C-147/03). Također, Sud je 2010. ocijenio da država članica načelno ne može ograničiti upis studenata drugih država članica na određene sveučilišne programe medicinske struke, osim ako se takvo ograničenje pokaže opravdanim radi zaštite javnog zdravlja. U tom pogledu, država članica mora utvrditi, na temelju ozbiljnih i podudarnih podataka, da postoji opasnost smanjenja broja diplomanada koji stoje na raspolaganju za pružanje zdravstvenih usluga na njezinu državnom području (presuda od 13. travnja 2010., Bressol i drugi, C-73/08). Financiranje studija i potpore dodijeljene studentimaDržava članica ne može uskratiti studentski kredit ili stipendiju studentima koji borave na njezinu državnom području i koji ispunjavaju uvjete da na njemu borave (presuda od 15. ožujka 2005., Bidar, C-209/03). Međutim, države članice mogu rezervirati dodjelu tih kredita ili stipendija za studente koji dokažu određeni stupanj integriranosti u njihovo društvo i koji također već neko vrijeme borave na njihovu državnom području. Godine 2008. Sud je na tu temu ocijenio da je uvjet prethodnog boravka u trajanju od pet godina u skladu s pravom Unije (presuda od 18. studenoga 2008., Förster, C-158/07). Godine 2012. Sud je utvrdio da je Austrija diskriminirala studente iz drugih država članica jer su samo studenti čiji su roditelji primatelji austrijskih obiteljskih naknada imali pravo na snižene cijene prijevoza (presuda od 4. listopada 2012., Komisija/Austrija, C-75/11). Situacija u kojoj se nalaze djeca pograničnih radnikaGodine 2013. Sud je ocijenio da država članica (u predmetnom slučaju Luksemburg) ne može sustavno uskraćivati stipendiranje djece pograničnih radnika, čak i ako oni ne borave na njezinu državnom području. Dovoljno je, naime, da roditelji (ili jedan od njih) dulje razdoblje rade u državi članici o kojoj je riječ da bi postojala dovoljna veza s tom državom (presuda od 20. lipnja 2013., Giersch i drugi, C-20/12). Nadalje, Sud je precizirao da su djeca pograničnih radnika diskriminirana u Nizozemskoj jer je ona potporu za studij u inozemstvu rezervirala za studente koji su na njezinu državnom području boravili najmanje tri godine u proteklih šest godina. Prema mišljenju Suda, taj uvjet boravka pretjerano je isključujući (presuda od 14. lipnja 2012., Komisija/Nizozemska, C-542/09). |
Document |