Diskriminacija na temelju državljanstva

Zabrana diskriminacije na temelju državljanstva kamen je temeljac europske integracije: građani Unije koji imaju zakonito prebivalište ili zakonito borave u državi članici različitoj od one koje su državljani mogu se pozvati na tu zabranu u svim situacijama koje su obuhvaćene pravom Unije. Takva diskriminacija može biti izravna, u smislu da je razlika u postupanju izravno povezana s državljanstvom, ili neizravna, na način da postupanje ovisi, primjerice, o zemlji boravišta. Sud je o tome u više navrata odlučivao.

Sud je 1989. utvrdio da britanski turist kojeg su u pariškoj podzemnoj željeznici napali i teško ozlijedili nepoznati počinitelji ima jednako pravo na to da mu francuska država naknadi štetu kao i francuski državljanin. Naime, takav turist mora izvan svoje zemlje imati pravo na korištenje uslugama te se stoga može pozvati na zabranu diskriminacije na temelju državljanstva (presuda od 2. veljače 1989., Cowan, 186/87).

U poznatoj presudi Bosman iz 1995. Sud je, među ostalim, presudio da se zabrani diskriminacije na temelju državljanstva protivi primjena  pravila koja su donijela sportska udruženja, a u skladu s kojima  nogometni klubovi mogu za natjecateljske utakmice koje ta udruženja organiziraju u momčad uvrstiti samo ograničen broj profesionalnih igrača, državljana drugih država članica (presuda od 15. prosinca 1995., Bosman, C-415/93).

Sud je 1998. uspostavio načelo da se svaki državljanin države članice može pozvati na svoje europsko građanstvo kako bi se zaštitio od diskriminacije na temelju državljanstva koju provodi druga država članica. Sud je tako presudio da se majka, španjolska državljanka, koja zakonito boravi u Njemačkoj može pozivati na zabranu diskriminacije na temelju državljanstva ako joj je odbijena dodjela njemačke naknade za školovanje zbog toga što nema boravišnu iskaznicu, iako se takav dokument ne zahtijeva od njemačkih državljana (presuda od 12. svibnja 1998., Martinez Sala, C-85/96).

Sud je 2004. presudio da država članica diskriminira osobe koje su položile maturu u drugim državama članicama ako im ne omogućava pristup visokoškolskom obrazovanju pod istim uvjetima kao osobama koje su položile nacionalnu maturu (presuda od 1. srpnja 2004., Komisija/Belgija, C-65/03).