Diskriminacija na temelju spola

Načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama Sudu je pružilo priliku da razvije bogatu sudsku praksu.

Diskriminacija žena na radu: opća načela

Još 1976. Sud je presudio da načelo jednake plaće za muškarce i žene predviđeno pravom Unije ima izravan učinak, tako da  se  na  njega može  izravno pozivati u odnosu na poslodavca (presuda od 8. travnja 1976., Defrenne, 43/75).

Sud je utvrdio da isključenje zaposlenika s nepunim radnim vremenom iz strukovnog mirovinskog sustava može činiti neizravnu diskriminaciju žena ako je njime pogođen mnogo veći broj žena nego muškaraca i da se stoga ne temelji na objektivno opravdanim čimbenicima koji nisu povezani ni s kakvom vrstom diskriminacije na temelju spola (presuda od 13. svibnja 1986., Bilka, 170/84).

Naposljetku, Sud je potvrdio mogućnost da se prednost pri promaknuću dâ ženskim kandidatima, kad na razini dotičnog radnog mjesta u okviru sektora javne službe ima manje žena nego muškaraca („pozitivna diskriminacija”), a ženski i muški kandidati jednako su kvalificirani za to mjesto, ako povoljnije postupanje nije automatsko,  a muškim se kandidatima jamči pristup testiranju bez a priori isključenja njihove kandidature (presuda od 11. studenoga 1997., Marschall, C-409/95).

Diskriminacija žena na radu: trudne radnice

Sud je 1990. presudio da odbijanje zapošljavanja žene zbog njezine trudnoće  te davanje otkaza radnici zbog  istog razloga  čine  izravnu diskriminaciju na  temelju  spola  (presude  od  8 .   studenoga  1990.,  Dekker,  C-177/88 i Handels- og Kontorfunktionaerernes Forbund, C-179/88). Kasnije je pojasnio da se zabrana davanja otkaza radnici zbog njezine trudnoće primjenjuje neovisno o tome je li ugovor o radu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme. U skladu s time, Sud je utvrdio da je neproduljenje ugovora na određeno vrijeme diskriminatorno ako je obrazloženo radničinom trudnoćom (presude od 4. listopada 2001., Jiménez Melgar, C-438/99 i Tele Danmark A/S, C-109/00). Također je presudio da je davanje otkaza ženi tijekom njezine trudnoće zbog izostanaka uzrokovanih bolešću povezanom s trudnoćom zabranjena diskriminacija na temelju spola (presuda od 30. lipnja 1998., Brown, C-394/96). Sud je nadalje pojasnio da je davanje otkaza ženi zbog njezine trudnoće i/ili rođenja djeteta nezakonito čak i ako joj je priopćeno tek nakon njezina povratka s rodiljnog dopusta (presuda od 11. listopada 2007., Paquay, C-460/06).

Sud je također presudio da davanje otkaza radnici koja se nalazi u odmakloj fazi postupka izvantjelesne oplodnje i koja je zbog toga privremeno odsutna čini izravnu diskriminaciju na temelju spola jer se takav postupak odnosi samo na žene (presuda od 26. veljače 2008., Mayr, C-506/06).

Drugi primjeri diskriminacije na temelju spola: osiguranja i oružane snage

Sud je 2011. ocijenio da je uzimanje u obzir osiguranikova spola kao čimbenika rizika u ugovorima o osiguranju diskriminacija. Zbog toga se od 21. prosinca 2012. u Uniji primjenjuju premije i naknade bez razlikovanja osiguranika po spolu (presuda od 1. ožujka 2011., Association belge des consommateurs Test-Achats i dr., C-236/09).

Sud je 1999. pojasnio da organizacija i upravljanje oružanim snagama moraju biti u skladu s načelom jednakog postupanja prema muškarcima i ženama,  čak i ako se pristup određenim jedinicama može ograničiti isključivo na muškarce zbog posebnih uvjeta djelovanja tih jedinica (primjerice, napadačke jedinice) (presuda od 26. listopada 1999., Sirdar, C-273/97). U svakom slučaju, žene se ne može u potpunosti isključiti s radnih mjesta u vojsci koja uključuju uporabu oružja (presuda od 11. siječnja 2000., Kreil, C-285/98).

Diskriminacija na temelju promjene spolnog identiteta

Sud je 1996. presudio da davanje otkaza obrazloženo promjenom spola osobe ili njezinom namjerom da promijeni spol čini diskriminaciju jer je ta osoba podvrgnuta nepovoljnom postupanju u usporedbi s osobama spola za koji se smatralo da mu je pripadala prije operacije (presuda od 30. travnja 1996., P./S., C-13/94).

Sud je 2004. presudio da se pravu Unije protivi nacionalni propis koji transseksualnim osobama zabranjuje stupanje u brak tako što im ne priznaje novi spolni identitet transseksualaca ako je njegova posljedica lišavanje tih osoba prava na mirovinu udovca (presuda od 7. siječnja 2004., K.B., C-117/01). Sud je 2018. u tom smislu odlučio da osoba koja je promijenila spol ne može biti prisiljena poništiti svoj brak sklopljen prije te promjene kako  bi  mogla ostvarivati starosnu mirovinu  s navršenom dobi predviđenom za osobe koje pripadaju stečenom spolu (presuda od 26. lipnja 2018., MB, C-451/16).