Diskriminacija na temelju invaliditeta

Iako je točno da je 2006. Sud prvi put definirao „invaliditet", ta je definicija izmijenjena 2013., kako bi uključila definiciju predviđenu Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, koju je Unija ratificirala 2009. Sud je imao priliku razmotriti više slučajeva diskriminacije na temelju invaliditeta, u pravilu povezanih s davanjem otkaza.

Sud definira invaliditet kao ograničenje koje proizlazi osobito iz dugotrajnih tjelesnih, mentalnih ili psihičkih oštećenja, čije međudjelovanje s različitim preprekama može sprečavati puno i učinkovito sudjelovanje osobe u pitanju u profesionalnom životu na ravnopravnoj osnovi s drugim radnicima. Sud je također istaknuo da se bolest ne može jednostavno izjednačiti s invaliditetom. Nasuprot tomu, u slučaju da bolest ili drugi zdravstveni problem odgovara toj definiciji (što, primjerice, može biti slučaj s pretilošću), mora ih se, neovisno o njihovoj prirodi i izvoru, smatrati invaliditetom.

Stoga je osoba kojoj je otkazan ugovor o radu zbog razloga povezanih s takvom bolešću žrtva diskriminacije na temelju invaliditeta (presude od 11. srpnja 2006., Chacón Navas, C-13/05; od 11. travnja 2013., Ring i Skouboe Werge, C-335/11 i C-337/11; od 18. prosinca 2014., FOA, C-354/13).

Nadalje, Sud je 2008. presudio da pravo Unije štiti radnike koji trpe diskriminaciju na temelju invaliditeta svojeg djeteta. Naime, zabrana izravne diskriminacije nije ograničena na osobe s invaliditetom, nego obuhvaća i zaposlenike koji se moraju skrbiti za svoje dijete s invaliditetom (presuda od 17. srpnja 2008., Coleman, C-303/06).