Diskriminacija na temelju dobi

Načelo nediskriminacije na temelju dobi primjenjuje se u bitnome na područje zapošljavanja i obavljanja zanimanja, bez obzira na to radi li se o razini zapošljavanja, obavljanja djelatnosti ili prava na mirovinu.

Sud je od  2010.  u  više navrata presudio da  u  slučaju određenih zanimanja u načelu nije moguće odrediti gornju dobnu granicu za zapošljavanje. Drukčije je kad je posjedovanje posebnih fizičkih sposobnosti bitno i odlučujuće za obavljanje određenog zanimanja (kao, primjerice, u slučaju vatrogasaca koji izravno sudjeluju u suzbijanju požara ili policijskih službenika koji obavljaju poslove prilikom kojih  je nužna uporaba fizičke sile) (presude od 12. siječnja 2010., Wolf, C-229/08; 13. studenoga 2014., Vital Pérez, C-416/13; 15. studenoga 2016., Salaberria Sorondo, C-258/15).

S druge strane, Sud je  prepoznao da  se prisilno umirovljenje u dobi od 65 godina može dopustiti ako mu je cilj bolja međugeneracijska raspodjela pristupa zapošljavanju te osobito suzbijanje nezaposlenosti i ako predmetne osobe ostvaruju odgovarajuću starosnu mirovinu (presuda od 16. listopada 2007., Palacious de la Villa, C-411/05). U skladu s time, Sud je ocijenio da je gornja dobna granica od 65 godina predviđena pravom Unije za pilote u komercijalnom zračnom prijevozu putnika, robe ili pošte valjana. Opravdana je ciljem jamčenja sigurnosti civilnog zrakoplovstva (presuda od 5. srpnja 2017., Fries, C-190/16). Ipak, Sud je presudio da potpuna zabrana obavljanja djelatnosti komercijalnim pilotima nakon što su navršili 60 godina čini diskriminaciju na temelju dobi jer prekoračuje ono što je nužno kako bi se zajamčila sigurnost zračnog prometa (presuda od 13. rujna 2011., Prigge i dr., C-447/09).

Osim toga, Sud je presudio da se ciljem poticanja uključivanja na tržište rada starijih nezaposlenih radnika ne može opravdati nacionalni propis koji bez ograničenja omogućuje sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme sa svim radnicima koji su navršili 52 godine starosti, neovisno o tome jesu li prije sklapanja ugovora bili nezaposleni te koliko je trajalo razdoblje nezaposlenosti (presuda od 22. studenoga 2005., Mangold, C-144/04).

Sud je  također priznao postojanje diskriminacije u  slučaju kad je  zaposlenik   l išen otpremnine zbog toga što može primati starosnu mirovinu (presuda od 12. listopada 2010., Andersen, C-499/08).

Naposljetku, Sud je istaknuo da nacionalni sud mora, čak i u sporu među pojedincima, osigurati poštovanje načela nediskriminacije na temelju dobi, ako je potrebno, ne primjenjujući sve odredbe nacionalnih propisa koje su protivne tom načelu (presuda od 19. travnja 2016., Dansk Industri, C-441/14).