Povijest zgrada
Kada je 1952. godine bilo otvoreno pitanje hoće li sjedište institucija Europske zajednice za ugljen i čelik biti u Liègeu ili Bruxellesu, grad Luxembourg odabran je naposljetku kao privremeno rješenje. Što se tiče Suda, taj je odabir postao konačan na Vijeću u Edinburgu 1992. godine, kada su konačno utvrđena sjedišta svih institucija.
Luksemburška vlada 1952. godine stavila je na raspolaganje Sudu vilu Vauban, smještenu u središtu gradskog parka grada Luxembourga, kao i dodatne dvije zgrade za prihvat 57-ero članova osoblja.
Vila Vauban 1952. – 1959.
Luksemburška vlada 1959. godine ponudila je Sudu zgradu koja je pripadala luksemburškoj biskupiji, smještenu u ulici Côte d'Eich, koja je bila dovoljno velika za objedinjavanje svih sudskih službi.
Côte d'Eich 1959. – 1972.
Međutim, povećanjem broja osoblja, koje je bilo svojstveno svim institucijama Zajednice, osobito s obzirom na prvo povećanje Europskih zajednica 1973. godine, Luxembourg je odlučio urediti plato Kirchberg kako bi objedinio sve institucije na istom mjestu. Na tom su platou u konačnici sagrađene zgrade Suda EU-a.
Sud je 1972. godine, s 223 zaposlenika, uselio u Palaču koju je luksemburška država sagradila na platou Kirchberg posebno za tu namjenu.
Palača, koju su projektirali belgijski arhitekti Jamagne i Vander Elst te luksemburški arhitekt Conzemius, otvorena je 9. siječnja 1973., omogućujući članovima Suda i njegovom osoblju prikladne prostore za rad.
Palača 1973. godine
Povećanje broja institucijskog osoblja dovelo je do nedostatka prostora za rad. Stoga je bilo nužno zakupiti dodatne urede u zgradama drugih europskih institucija. Međutim, potrebe Suda dodatno su povećane pristupanjima Grčke (1981.), Španjolske i Portugala (1986.), Austrije, Finske i Švedske (1995.) kao i osnivanjem Prvostupanjskog suda (1989.). Broj osoblja neprestano se povećavao, pa je sa 626 zaposlenika 1988. godine narastao na 837 u 1994. godini.
Stoga su između 1985. i 1994. sagrađena tri aneksa Palače, koje su projektirali luksemburški arhitekti Fritsch, Herr i Huyberechts te talijanski arhitekt Paczowski: zgrada Erasmus (otvorena 5. listopada 1988.), zgrada Thomas More (otvorena 12. veljače 1993.) i naposljetku zgrada Thémis (otvorena 15. rujna 1994.).
Palača je zbog prisutnosti azbesta ispražnjena 1999., a Sud je morao cjelokupno osoblje ponovno smjestiti u druge zgrade, među ostalim u montažnu zgradu T za potrebe jezičnih službi (od 1999. do 2019.).
Zgrada T
Usporedno s radovima uklanjanja azbesta iz Palače te imajući u vidu buduće potrebe u okviru velikog proširenja predviđenog za 2004. godinu, Sud i luksemburške vlasti pokrenuli su ambiciozan građevinski projekt.
Novi se projekt podudarao s promjenom politike Unije prema vlastitim zgradama. Do tada su države domaćini stavljale na raspolaganje zgrade, u slučaju Suda luksemburške vlasti. U tom je trenutku odlučeno da Sud, poput drugih institucija, stekne vlasništvo nad svim svojim prostorima. Stoga se Sud obvezao steći vlasništvo nad svojim zgradama prema modelu zakupa uz pravo stjecanja vlasništva.
Na zahtjev luksemburških vlasti, francuski arhitekt Dominique Perrault izradio je projekt usredotočen na obnovljenu Palaču i prostor otvoren javnosti u kojem su danas smještene raspravne dvorane. U krugu oko Palače izgrađeni su pravokutni „prsten”, samo za urede članova Suda, dva tornja za institucijske službe i Galerija koja povezuje sve zgrade kompleksa.
Građevinski radovi na tom projektu započeli su potkraj 2003. godine. Deset novih država pristupilo je Europskoj uniji 1. svibnja 2004. Dolazak osoblja iz tih novih deset država članica učinilo je potrebnom novu logističku organizaciju, pa je ponovno privremeno zakupljena vanjska zgrada T koja je proširena dijelom T 2 kako bi u nju bili smješteni pravnici lingvisti iz novih država članica.
Obnova Palače i izgradnja Prstena, Galerije i dvaju tornjeva okončana je 2008. te su oni otvoreni 4. prosinca te godine. Površina kompleksa tako je povećana s 85 000 m² na gotovo 200 000 m², broj raspravnih dvorana povećan je s 5 na 11, a broj ureda s 1000 na 2200.
Otvaranje tih zgrada omogućilo je Sudu obnovu zgrada Erasmus, Thomas More i Thémis prije njihove nove uporabe 2013. godine.
U međuvremenu je proširenje Europske unije na Rumunjsku i Bugarsku (2007.) te Hrvatsku (2013.) dovelo do povećanja pravosudne aktivnosti Suda EU-a, uz povećanje broja njegovih članova i osoblja (tri dodatna nezavisna odvjetnika na Sudu (2015.) uz postupno udvostručenje broja članova Općeg suda od 2016.).
Zbog toga su povećanja započeli radovi na izgradnji trećeg tornja u proljeće 2016. godine.
Toranj Rocca je sa 29 katova i 118 metara visine najviša zgrada u Luxembourgu.
Otvaranjem tornja Rocca u rujnu 2019., sve službe Suda EU-a ponovno su objedinjene u istom nekretninskom kompleksu.
