Sudska statistika Suda - 2022

Kratak pregled glavnih statističkih trendova u prethodnoj godini

Marc-André Gaudissart, zamjenik tajnika Suda

U ovom dijelu teksta, koji se dosad nalazio u Godišnjem izvješću Suda Europske unije І Pravosudna aktivnost, nastoje se, kao i svake godine, sažeto prikazati glavni trendovi koji se daju iščitati iz prošlogodišnje sudske statistike. U njemu se govori o predmetu, temelju i vrsti postupaka koji su pred Sudom pokrenuti u 2022. i daju određene naznake o tome na koji način protumačiti podatke o riješenim predmetima.

Iako je, kada je riječ o potonjima, protekla godina završila u relativno pozitivnom tonu s obzirom na to da je broj riješenih predmeta bio veći od broja novih predmeta, koji je blago pao u odnosu na godinu ranije, obilježilo ju je i povećanje prosječnog trajanja prethodnih postupaka, u kojima se postavljaju sve složenija, a ponekad i vrlo osjetljiva pitanja. U tom je kontekstu Sud uputio 30. studenoga 2022. zakonodavni zahtjev za proširenje materijalnog područja primjene mehanizma prethodnog dopuštanja žalbi i djelomično prenošenje nadležnosti Suda za odlučivanje u prethodnom postupku na Opći sud, kako bi se potonjem omogućilo da, u posebnim područjima utvrđenima Statutom, odlučuje o pitanjima koje su postavili nacionalni sudovi na temelju članka 267. UFEU-a.

Novi predmeti

Kao što je to već istaknuto, broj predmeta pokrenutih pred Sudom u 2022. (806 predmeta) blago je pao u odnosu na 2021., kada je tajništvo upisalo 838 novih predmeta. To smanjenje odnosi se kako na zahtjeve za prethodnu odluku tako i na žalbe protiv odluka Općeg suda, ali je ograničenog značenja te, usto, bitno ne utječe na raspodjelu predmeta prema vrsti s obzirom na to da zahtjevi za prethodnu odluku i žalbe još uvijek zajedno čine više od 90 % sveukupnog broja predmeta pokrenutih pred Sudom (taj udio u 2002. iznosi čak 93 %: upućeno je 546 novih zahtjeva za prethodnu odluku i podneseno 209 žalbi, uključujući sve kategorije).

S obzirom na te brojke, udio izravnih tužbi u novim predmetima u 2022. (4,60 %) čini se relativno skromnim, iako se broj tih tužbi (37) protekle godine blago povećao u odnosu na 2021., kada je dosegnuo povijesno nisku razinu (sa samo 29 novih predmeta). Među tužbama zbog povrede obveze podnesenima u 2022., valja spomenuti, konkretno, prvu tužbu podnesenu protiv treće države – Ujedinjene Kraljevine – na temelju članka 87. stavka 1. Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju^[1] ^[2].

Bez obzira je li riječ o prethodnim postupcima, izravnim tužbama ili žalbama, predmeti pokrenuti pred Sudom u 2022. ticali su se, još jednom, iznimno velikog broja različitih pitanja. S nešto manje od sto predmeta (95), područje slobode, sigurnosti i pravde još je uvijek u središtu aktivnosti Suda, kao i predmeti koji se tiču oporezivanja, zaštite potrošača ili zaštite osobnih podataka, pri čemu se u nekoliko zahtjeva za prethodnu odluku koji su u tom području upućeni Sudu tražilo daljnje razjašnjavanje okvira njegove sudske prakse u pogledu tumačenja Opće uredbe o zaštiti podataka^[3]. Broj predmeta u području intelektualnog vlasništva, koji je ranijih godina bio izrazito visok, u protekloj se godini znatno smanjio – s 83 nova predmeta u 2021. na samo 49 predmeta u 2022. – dok je u drugim, tradicionalnijim područjima, došlo do porasta broja novih predmeta. Osobito je to slučaj s predmetima koji se tiču četiriju temeljnih sloboda, ali i s predmetima pokrenutima u područjima poljoprivrede, tržišnog natjecanja i javne nabave, te u području javne službe.

Kada je riječ državama članicama iz kojih potječu zahtjevi za prethodnu odluku upućeni Sudu protekle godine, valja istaknuti relativnu stabilnost u odnosu na 2021. Jednako kao u toj godini, Njemačka, Italija i Bugarska i dalje zauzimaju vrh „zemljopisne” ljestvice po broju zahtjeva (s, redom, 98, 63 i 43 zahtjeva za prethodnu odluku upućenih Sudu u 2022.), ali trećeplasiranu državu članicu u stopu prate Španjolska i Poljska, čiji su se sudovi te godine Sudu obratili u 41 odnosno 39 navrata. S 34 predmeta, broj zahtjeva za prethodnu odluku koje su uputili austrijski sudovi i dalje je vrlo blizu razine iz 2021. godine (37 zahtjeva), dok nizozemski, rumunjski i belgijski sudovi s, redom, 28, 29 odnosno 30 zahtjeva, nastavljaju redovito komunicirati sa Sudom. Osim toga, valja upozoriti na znatno povećanje broja zahtjeva portugalskih sudova, koji su se Sudu 2022. obratili u 28 navrata (u usporedbi s 20 zahtjeva u 2021.).

Kada je riječ, naposljetku, o hitnim postupcima, bilježi se znatno smanjenje broja zahtjeva za primjenu ubrzanog odnosno hitnog postupka. I dok je taj brojka dosegnula svoj vrhunac u 2021. (s čak 90 zahtjeva), ponovno se smanjila na 54 zahtjeva tijekom protekle godine. Nijedan zahtjev za primjenu ubrzanog postupka nije doveo do stvarnog pokretanja tog postupka u 2022., dok je hitni prethodni postupak primijenjen u sedam navrata u predmetima koji su se odnosili na tumačenje pravila o priznavanju ili oduzimanju međunarodne zaštite odnosno u predmetima koji se tiču pravosudne suradnje u građanskim ili kaznenim stvarima, u kojima se raspravljalo, među ostalim, o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima odnosno o primjeni načela „ne bis in idem” iz članka 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma.

Riješeni predmeti

I dok je broj novih predmeta u 2022. bio u blagom padu, broj predmeta koje je Sud riješio u prethodnoj godini kretao se u suprotnome smjeru: porastao je sa 772 predmeta u 2021. na 808 predmeta u 2022. Nedvojbeno je riječ o izvrsnom rezultatu jer osim 2019. godine – tijekom koje je Sud riješio čak 865 predmeta – prag od 800 predmeta riješenih u jednoj godini nije nikada dosegnut.

Budući da čine veliku većinu predmeta pokrenutih pred Sudom, ne iznenađuje to što zahtjevi za prethodnu odluku i žalbe predstavljaju pretežni dio riješenih predmeta, pri čemu je Sud u 2022. odlučivao o čak 564 zahtjeva za prethodnu odluku i 196 žalbi. Međutim, tijekom protekle godine Sud je bio pozvan odlučivati i o nekoliko važnih tužbi zbog povrede obveze odnose tužbi za poništenje, među kojima i o tužbama Mađarske i Republike Poljske podnesenima protiv Uredbe (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije^[4]. Odlučujući u punom sastavu, Sud je odbio tužbene razloge koje su te države istaknule protiv navedene uredbe i tako potvrdio u njoj utvrđenu vezu između poštovanja vladavine prava i učinkovitog izvršenja proračuna Unije u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja^[5].

S druge strane, također valja istaknuti odluku koju je Sud donio povodom zahtjeva Kraljevine Belgije za donošenje mišljenja o usklađenosti nacrta moderniziranog Ugovora o Energetskoj povelji s Ugovorima, osobito s člankom 19. UEU-a i člankom 344. UFEU-a. U mišljenju koje je donio 16. lipnja 2022., Sud (četvrto vijeće) proglasio je taj zahtjev nedopuštenim zbog njegove preuranjenosti, s obzirom na to da ne raspolaže s dovoljno elemenata o sadržaju predviđenog sporazuma – osobito o području primjene njegova članka 26., koji se odnosi na rješavanje sporova između ulagača i ugovorne stranke – da bi se izjasnio o njegovoj usklađenosti s Ugovorima^[6].

Iako je ukupan broj presuda, mišljenja i rješenja koje je Sud donio u protekloj godini (732) bio u blagom porastu u odnosu na broj iz 2021. (708), ono što će privući pozornost čitatelja još je veći udio rješenja, osobito u žalbenim postupcima. I dok je u 2020. godini 37 % žalbenih postupaka zaključeno rješenjem, taj je udio u 2021. iznosio 47 %, a protekle je godine narastao na gotovo 57 %, što je znatno više od udjela žalbenih postupaka zaključenih presudom. Nekoliko je čimbenika utjecalo na to povećanje. S jedne strane, povećanje je rezultat pojačane aktivnosti vijeća za dopuštanje žalbi, koje je ponovno odlučivalo o velikom broju žalbi protiv odluka Općeg suda koje se odnose na odluke žalbenih vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo^[7] i, s druge strane, češće primjene mogućnosti iz članaka 181. i 182. Poslovnika. I dok je potonji članak ranije primijenjen samo jedanput, 2019., u 2022. je na temelju članka 182. riješeno čak šest predmeta^[8].

Bez obzira je li riječ o prethodnim ili žalbenim postupcima, češća primjena rješenja djelomično objašnjava drugi detalj koji je obilježio proteklu godinu, a to je povećani broj predmeta koje su riješila vijeća od tri suca. Naime, u 2022. ti predmeti činili su više od 50 % svih predmeta riješenih pred Sudom (u usporedbi s 36 % predmeta u kojima su odluku donijela vijeća od pet sudaca). Za usporedbu, godinu dana ranije, te su brojke iznosile 45 % za vijeća od tri suca odnosno 40 % za vijeća od pet sudaca.

Sličan trend može se uočiti kada je riječ o predmetima koje je riješio potpredsjednik Suda. Budući da je u 2022. podnesen velik broj žalbi protiv odluka Općeg suda o odbijanju zahtjeva za intervenciju odnosno protiv odluka tog suda na temelju članka 278. odnosno članka 279. UFEU-a, potpredsjednik, koji je nadležan za postupanje po tim žalbama, donio je velik broj odluka u 2022. Broj njegovih rješenja udvostručio se u odnosu na 2021.

Kada je riječ, s druge strane, o predmetima koje je riješilo veliko vijeće, njihov je broj u protekloj godini ostao vrlo stabilan. Brojka od 77 predmeta koje je taj sastav riješio u 2022. kreće se u granicama prosjeka iz četiriju prethodnih godina, pri čemu se broj predmeta koje je zaključilo veliko vijeće, presudom ili rješenjem, kretao između 70 i 83 predmeta.

Smanjenje prosječnog trajanja postupaka sljedeća je logična posljedica češće primjene rješenja, koja omogućuju Sudu donošenje odluke u pred njim pokrenutim predmetima bez usmenog, pa čak i pisanog dijela postupka. Prosječno trajanje postupaka, u svim vrstama predmeta, iznosilo je u 2022. godini 16,4 mjeseca, što je blago smanjenje u odnosu na godinu ranije (16,6 mjeseci u 2021.).

Međutim, detaljnija analiza statističkih podataka otkriva šarolikiju sliku: iako se prosječno trajanje žalbenih postupaka znatno smanjilo, s 15,1 mjesec u 2021. na 11,9 mjeseci u 2022., ono se nastavilo povećavati u području izravnih tužbi te osobito u području prethodnih postupaka. I dok je prosječno trajanje postupaka po zahtjevima za prethodnu odluku iznosilo 15 mjeseci u 2016. i 15,5 mjeseci u 2019., ono se postupno povećavalo na 15,9 mjeseci u 2020., 16,7 mjeseci u 2021. i 17,3 mjeseca u 2022. Navedeno povećanje posljedica je rastuće složenosti predmeta pokrenutih pred Sudom, koji iziskuju sve detaljnije razmatranje pitanja koja postavljaju sudovi u prethodnom postupku te izaziva zabrinutost jer se trajanje postupaka pred Sudom nadovezuje na trajanje nacionalnog postupka. Svako produljenje trajanja postupaka pred Sudom stoga neposredno utječe na ukupno trajanje postupka pred sudom koji je uputio zahtjev te na mogućnost da potonji riješi spor koji se pred njim vodi. Taj je čimbenik jedan od onih koji su doveli do upućivanja zakonodavnog zahtjeva o kojem se govori u nastavku.

Neriješeni predmeti

Na dan 31. prosinca 2022., Sud broji 1111 neriješenih predmeta, što je za samo dva predmeta manje od broja zabilježenog na dan 31. prosinca 2021. (1113 predmeta). Najveći njihov dio čine, s jedne strane, zahtjevi za prethodnu odluku (774 predmeta) i, s druge strane, žalbe (259 predmeta).

Kako bi i dalje mogao na zadovoljavajući način i u razumnim rokovima postupati u tim predmetima, Sud je 30. studenoga 2022. uputio zakonodavcu Unije zahtjev za izmjenu Protokola (br. 3) o Statutu Suda Europske unije. Tim zahtjevom nastoje se postići dva cilja.

S jedne strane, nastoji se proširiti područje primjene mehanizma prethodnog dopuštanja žalbi iz članka 58.a Statuta na žalbe protiv odluka Općeg suda koje se odnose na odluke neovisnih žalbenih vijeća šest tijela, ureda ili agencija Europske unije koji su već postojali u trenutku stupanja na snagu prethodno navedenog mehanizma, 1. svibnja 2019. ali još nisu navedeni u članku 58.a Statuta^[9], kao i na žalbe protiv odluka Općeg suda donesenih na temelju članka 272. UFEU-a.

S druge strane, nastoji se iskoristiti mogućnost iz članka 256. stavka 3. UFEU-a djelomičnim prenošenjem nadležnosti Suda za odlučivanje u prethodnim postupcima na Opći sud u šest posebnih, izrijekom navedenih, područja: zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost, trošarine, Carinski zakonik i tarifno razvrstavanje robe u kombiniranoj nomenklaturi, odšteta i pomoć putnicima te sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova.

Naravno, tim se prijenosom nadležnosti ne dovodi u pitanje mogućnost Općeg suda da predmet uputi na odlučivanje Sudu ako smatra da je u predmetu potrebno donijeti odluku od načelnog značenja, koja bi mogla utjecati na jedinstvo ili dosljednost prava Unije, kao što se to uostalom izričito propisuje u članku 256. stavku 3. drugom podstavku UFEU-a, ali bi taj prijenos trebao dovesti do znatnog smanjenja radnog opterećenja Suda (te mu omogućiti da se usredotoči na ostale svoje predmete) s obzirom na to da pred njim pokrenuti postupci u gore navedenim područjima trenutačno čine oko 20 % svih prethodnih postupaka.

[1] SL L 29 od 31. siječnja 2020., str. 7.

[2] Predmet C-516/22, Komisija/Ujedinjena Kraljevina, u kojem Komisija u biti prigovara Ujedinjenoj Kraljevini da je povrijedila obveze koje ima na temelju Ugovorâ i Sporazuma o povlačenju zbog presude Vrhovnog suda te države u kojoj se nalaže izvršenje arbitražne odluke koju su najprije Komisija, a potom Sud, ocijenili protivnom pravu Unije. Prema mišljenju tužitelja, Vrhovni sud Ujedinjene Kraljevine trebao je suspendirati izvršenje te odluke do dovršetka postupka koji se vodi pred sudovima Unije odnosno uputiti Sudu pitanje o valjanosti, na temelju članka 267. UFEU-a u vezi s člankom 127. stavkom 1. Sporazuma o povlačenju.

[3] Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL L 119 od 4. svibnja 2016., str. 1. te ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.)

[4] SL L 433 od 22. prosinca 2020., str. 1. i ispravak SL L 373 od 21. listopada 2021., str. 94.

[5] Presude od 16. veljače 2022. u predmetima Mađarska/Parlament i Vijeće (C-156/21, EU:C:2022:97) i Poljska/Parlament i Vijeće (C-157/21, EU:C:2022:98)

[6] Mišljenje 1/20 (Modernizirani ugovor o Energetskoj povelji) od 16. lipnja 2022. (EU:C:2022:485)

[7] Vijeće za dopuštanje žalbi je 2022. donijelo 41 rješenje. U dvama predmetima (C-801/21 P, EUIPO/Indo European Foods, i C-337/22 P, EUIPO/Nowhere) žalba je dopuštena te se postupak nastavio u skladu s mjerodavnim odredbama glave V. Poslovnika Suda.

[8] Riječ je, redom, o predmetima C-663/20 P, SRB/Hypo Vorarlberg Bank, i C-664/20 P, SRB/Portigon i Komisija, zaključenima rješenjima od 3. ožujka 2022. (EU:C:2022:162 i EU:C:2022:161), o spojenim predmetima C-313/21 P i C-314/21 P, Vijeće/FI i Komisija/FI, zaključenima rješenjem od 22. prosinca 2022. (EU:C:2022:1045) te o spojenim predmetima C-341/21 P i C-357/21 P, Komisija/KM i Vijeće/KM, također zaključenima rješenjem od 22. prosinca 2022. (EU:C:2022:1042).

[9] Riječ je, redom, o Agenciji Europske unije za suradnju energetskih regulatora, Jedinstvenom sanacijskom odboru, Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo, Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta kapitala, Europskom nadzornom tijelu za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje te Agenciji Europske unije za željeznice.

Sudska statistika za nekoliko prethodnih godina dostupna je također i na web stranici Curia, u dijelu Povijest.