PRTLJAGA

Kada je riječ o pitanjima koja se tiču prtljage, Sud je morao precizno odrediti najviši iznos koji putnik može zahtijevati na ime naknade imovinske i neimovinske štete koja mu je nastala uništenjem ili gubitkom prtljage. Sud se također osvrnuo na mogućnost zrakoplovnih kompanija da putnicima zaračunaju cijenu prijevoza prtljage.

U skladu s Montrealskom konvencijom iz 1999., odgovornost zrakoplovnih kompanija u slučaju uništenja ili gubitka prtljage ograničena je na iznos od oko 1300 eura. Sud je pojasnio da se ta gornja granica primjenjuje na sve vrste štete, to jest i na imovinsku i na neimovinsku štetu. Sud je, naime, ocijenio da se gornja granica naknade štete odnosi na cjelokupnu štetu koju je pretrpio svaki putnik, neovisno o tome o kakvoj je šteti riječ (presuda od 6. svibnja 2010., Walz, C-63/09).
Nadalje, Sud je prihvatio mogućnost da se cijena prijevoza prtljage zaračuna odvojeno od cijene zrakoplovne karte, kao što to čini većina niskotarifnih zrakoplovnih kompanija. Međutim, Sud je precizirao da kabinska prtljaga ne može biti predmet doplate jer je valja smatrati nužnim elementom putničkog prijevoza (presuda od 18. rujna 2014., Vueling Airlines, C-487/12).